- UNPROFOR U HRVATSKOJ 92.-95. - KRONOLOGIJA DOGAĐAJA

ZAGREB, 28. ožujka (Hina - Igor Ilić i Slavoljub Leko) - Višegodišnja kriza na prostorima bivše Jugoslavije prerasla je u rat početkom otvorene oružane agresije Srbije na Hrvatsku u lipnju 1991. Na ovaj izazov europskom i svjetskom miru međunarodna je zajednica posredstvom Svjetske organizacije odgovorila pokretanjem mirovne operacije UNPROFOR (Zaštitne snage UN) početkom 1992. Zadaća UNPROFOR-a bila je omogućiti zaustavljanje borbi kao i stvoriti pretpostavke za političko rješenje krize pregovorima. Tri godine boravka međunarodnih snaga u Hrvatskoj doprinijelo je, istina, održavanju mira, ali održavanjem statusa quo vodilo trajnoj ciprizaciji Hrvatske. Što se sve događalo u protekle tri godine? Slijedi kronologija događaja vezana za nastanak, boravak i djelovanje UNPROFOR-a u Hrvatskoj praćena kroz odluke i dokumente relevantnih međunarodnih i hrvatskih čimbenika: 25. rujna 1991 - Ujedinjeni Narodi aktivno se uključuju u krizu na prostoru bivše Jugoslavije kada Vijeće sigurnosti usvaja rezoluciju 713 kojom, među ostalim, poziva sve zemlje da odmah primijene opći i potpuni embargo na izvoz oružja u bivšu Jugoslaviju. 8. listopada 1991 - Tadašnji glavni tajnik UN Javier Perez de Cuellar imenuje Cyrusa Vancea svojim osobnim izaslanikom za prostor bivše Jugoslavije. 23. studenoga 1991 - Cyrus Vance u Ženevi saziva sastanak na kojemu su sudjelovali hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, srbijanski predsjednik Slobodan Milošević, tadašnji jugoslavenski ministar obrane Veljko Kadijević i predsjedatelj Konferencije Europske zajednice o Jugoslaviji lord Peter Carrington. Na sastanku je postignut sporazum o trenutačnom prekidu vatre, a sukobljene strane izrazile su želju za ustanovljenjem mirovne operacije UN na prostoru bivše Jugoslavije. 2. siječnja 1992 - U Sarajevu je održan sastanak vojnih predstavnika Republike Hrvatske i JNA na kojemu je potpisan sporazum o bezuvjetnom prekidu vatre. 15. siječnja 1992 - Zemlje EU priznale Hrvatsku. 21. veljače 1992 - Vijeće sigurnosti rezolucijom 743, prihvaćajući preporuku novog glavnog tajnika UN Butrosa Butrosa Galija i uzimajući na znanje traženje jugoslavenske vlade, na razdoblje od 12 mjeseci utemeljuje UNPROFOR kao privremeni aranžman za zaustavljanje borbi u Hrvatskoj i stvaranje uvjeta sigurnosti i mira potrebnih za pregovore o cjelokupnom riješenju jugoslavenske krize ističući da se mirovnim planom UN ne prejudicira konačno političko riješenje. 7. travnja 1992 - Vijeće sigurnosti rezolucijom 749 odobrava potpuno raspoređivanje UNPROFOR-a. Zaštitne snage raspoređene su na hrvatskim područjima pod zaštitom UN (UNPA) koja su podijeljena u četiri sektora: Istok, Zapad, Sjever i Jug. Mirovna operacija UN u Hrvatskoj temelji se na planu osobnog izaslanika glavnog tajnika UN Cyrusa Vancea koji je određuje kao mirovnu operaciju UN-a u Jugoslaviji te smatra za prijelazni aranžman kojim će se stvoriti uvjeti neophodni za pregovore o cjelovitom riješenju jugoslavenske krize. On sadrži nekoliko ključnih elemenata: - povlačenje JNA iz Hrvatske - demilitarizacija UNPA - funkcioniranje lokalnih vlasti i policije, pod nadzorom UNPROFOR-a, na privremenoj osnovi i prema nacionalnom sastavu stanovništva koje je na tim područjima živjelo prije izbijanja neprijateljstava, do konačnog riješenja krize. Lokalna vlast mora funkcionirati uz puno poštivanje ljudskih prava. - UNPROFOR pomaže radu humanitarnih organizacija i radi na olakšavanju povratka izbjeglih osoba u njihove domove u UNPA u uvjetima potpune sigurnosti 22. svibnja 1992 - Hrvatska primljena u punopravno članstvo UN. 30. lipnja 1992 - Vijeće sigurnosti rezolucijom 762 ovlašćuje UNPROFOR da nadzire 'ružičaste zone'. U rezoluciji se preporučuje ustrojavanje mješovite komisije s predstavnicima UNPROFOR-a, hrvatske Vlade, lokalnih vlasti i Promatračke misije EZ koja bi nadzirala ponovnu uspostavu hrvatske vlasti u 'ružičastim zonama'. 7. kolovoza 1992 - Vijeće sigurnosti rezolucijom 769 osnažuje mandat UNPOFOR-a ovlastima nadziranja ulaska civila u UNPA te nadziranja međunarodnih granica Hrvatske. 6. listopada 1992 - Vijeće sigurnosti usvaja rezoluciju 779 kojom ovlašćuje UNPROFOR da preuzme odgovornost za nadziranje demilitarizacije Prevlake. Istom rezolucijom VS odobrava akciju glavnog tajnika UN kako bi UNPROFOR preuzeo nadzor nad branom Peruča. 25. siječnja 1993 - Usvojena rezolucija 802 Vijeća sigurnosti u kojoj se zahtijeva hitan prekid akcije Hrvatske vojske unutar UNPA i na području uz UNPA te povlačenje HV iz tih područja. Također se zahtijeva prekid napada na osoblje UNPROFOR-a, vraćanje teškog naoružanja uzetog iz skladišta pod nadzorom Zaštitnih snaga te strogo pridržavanje svih strana odredbi sporazuma o prekidu vatre. 10. veljače 1993 - Butros Butros-Gali izvješćuje Vijeće sigurnosti da je UNPROFOR u proteklih godinu dana osigurao potpuno povlačenje JNA iz Hrvatske te, do "akcije Maslenica", spriječio ponovno izbijanje neprijateljstava u UNPA i ružičastim zonama. Gali dodaje da je izostanak suradnje lokalnih srpskih vlasti onemogućio provođenje demilitarizacije UNPA te da zbog toga nije došlo do povratka prognanika u njihove domove i osiguranja nadzora hrvatskih međunarodnih granica. Glavni tajnik UN predložio je Vijeću sigurnosti privremeno produženje postojećeg mandata do 31. ožujka, što je Vijeće sigurnosti i učinilo rezolucijom 807 od 19. veljače 1993. godine. 30. ožujka 1993 - Vijeće sigurnosti rezolucijom 815 produžava mandat UNPROFOR-a do 30. lipnja 1993. godine. 6. travnja 1993 - Nakon nekoliko krugova pregovora, pod pokroviteljstvom supredsjedatelja Upravljačkog odbora Mirovne konferencije o bivšoj Jugoslaviji, hrvatska Vlada i lokalne srpske vlasti potpisali su sporazum o primjeni rezolucije 802 VS. 30. lipnja 1993 - Vijeće sigurnosti produžava mandat UNPROFOR-a do 30. rujna 1993. godine zaduživši glavnog tajnika UN da nakon mjesec dana izvijesti o napretku u primjeni mirovnog plana UN za Hrvatsku. 12. kolovoza 1993 - Na poziv supredsjedatelja ICFY-a u Ženevi su održani pregovori predstavnika hrvatske Vlade i kninskih Srba o prekidu vatre koji bi uključio elemente sporazuma iz Zagreba i Erduta od 15. i 16. srpnja potpisanih neposredno pred otvaranje pontonskog masleničkog mosta 18. srpnja. 20. rujna 1993 - Glavni tajnik UN predlaže produženje mandata UNPROFOR-a za šest mjeseci. U izvješću, koje se pretežno odnosi na Hrvatsku, Gali navodi kako je bio u "velikom iskušenju" predložiti povlačenje Zaštitnih snaga zbog nezadovoljstva na obje strane te opasnosti i nasilja kojima je bilo izloženo osoblje UNPROFOR-a, no takav bi korak, kako se navodi, za posljedicu samo imao nove sukobe. Radi zaštite osoblja UNPROFOR-a Gali predlaže proširenje bliske zračne potpore NATO-a na Hrvatsku. On dodaje da će, bude li mandat produžen, povoljno razmotriti prijedlog predsjednika Tuđmana da se UNPROFOR podijeli na tri dijela - za Hrvatsku, BiH i Makedoniju - zadržavajući istodobno jedinstvenu vojnu, logističku i administrativnu strukturu. 24. rujna 1993 - Hrvatska Vlada izvješćuje Vijeće sigurnosti da će Hrvatska najkasnije do 30. studenoga biti prisiljena zatražiti povlačenje UNPROFOR-a ako mandat UNPROFOR-a u međuvremenu ne zajamči brzu primjenu relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti. 4. listopada 1993 - Nakon intenzivnih konzultacija i dva tehnička produženja mandata Zaštitnih snaga na jedan, odnosno četiri dana, Vijeće sigurnosti rezolucijom 871 produžava mandat UNPROFOR-a za još šest mjeseci, do 31. ožujka 1994. godine. Vijeće poziva na hitan sporazum o prekidu vatre u Hrvatskoj. Usvajanjem rezolucije 871 vojna struktura Zaštitnih snaga podijeljena je na tri niža zapovjedništva: za Hrvatsku, BiH i Makedoniju. 17. prosinca 1993 - Predstavnici hrvatske Vlade i lokalnih srpskih vlasti potpisali su sporazum o primirju koje bi trajalo od 23. prosinca do 15. siječnja. Primirje je nastavljeno i nakon 15. siječnja. 29. ožujka 1994 - Potpisan Zagrebački sporazum o prekidu vatre. U pregovorima između hrvatskog državnog izaslanstva i predstavnika lokalnih srpskih vlasti sudjelovali veleposlanici Rusije i SAD Keresteđijanc i Galbraith, veleposlanici ICFY-a Ahrens i Aide te zapovjednik UNPROFOR-a general De Lapresle. 30. ožujka 1994 - U pismu predsjedavajućem VS-a Gali izvješćuje da će primjena Zagrebačkog sporazuma o prekidu vatre zahtijevati, među ostalim, premještanje postrojbi UN-a u zonu razdvajanja, dodatne nadzorne i promatračke točke i ophodnje, kao i nadziranje povlačenja teškog naoružanja. Zbog toga glavni tajnik UN predlaže povećanje broja pripadnika UNPROFOR-a. 31. ožujka 1994 - Vijeće sigurnosti rezolucijom 908 produžava mandat UNPROFOR-a za šest mjeseci, a ne za 12 koliko je predložio Butros Gali. 1. srpnja 1994 - Hrvatski prognanici otpočeli blokadu nadzornih točaka UNPROFOR-a prema UNPA u znak prosvjeda protiv nedjelotvornosti Zaštitnih snaga. Blokada je trajala do 22. kolovoza. 17. rujna 1994 - Glavni tajnik UN podnosi izvješće Vijeću sigurnosti u kojem ustvrđuje da Vanceov plan i rezolucije VS-a, koje su slijedile u svezi s time, nisu bili provedeni zbog suprotstavljanja Srba u UNPA. Prekid vatre, navodi Gali, održava se usprkos čestim kršenjima. 23. rujna 1994 - Sabor RH donosi Rezoluciju kojom odlučuje da mandat UNPROFOR-a bude produžen za 100 dana od trenutka njegova isteka 30. rujna, ali samo uz uvjet da se u tom razdoblju poduzmu određeni koraci i postignu rezultati. 30. rujna 1994 - Vijeće sigurnosti rezolucijom 947 produžava mandat UNPROFOR-a za daljnjih šest mjeseci, do 31. ožujka 1995. godine. U rezoluciji se od glavnog tajnika UN zahtijeva da do 20. siječnja podnese izvješće o napretku u primjeni mirovnog plana za Hrvatsku i svih relevantnih rezolucija VS te da se uzme u obzir stajalište hrvatske Vlade odlučujući istodobno da u svjetlu tog izvješća ponovno razmotri mandat UNPROFOR-a. 19. studenoga 1994 - Vijeće sigurnosti usvaja rezoluciju 958 kojom se omogućava bliska zračna potpora UNPROFOR-u i na okupiranim hrvatskim područjima. 2. prosinca 1994 - U Zagrebu i Kninu potpisan gospodarski sporazum između hrvatskog državnog izaslanstva i predstavnika lokalnih srpskih vlasti iz UNPA. Hrvatsko i srpsko izaslanstvo uz sporazum dobili su i pismo, koje su potpisali supredsjedatelji ICFY-a David Owen i Thorvald Stoltenberg te američki i ruski veleposlanici u Hrvatskoj Peter Galbraith i Leonid Keresteđijanc, u kojem se izražava namjera da se nakon potpisivanja sporazuma nastavi proces dogovaranja o političkim pitanjima unutar okvira Vanceovog plana i svih relevantnih rezolucija VS-a. 9. prosinca 1994 - Opća skupština UN donosi Rezoluciju o stanju na okupiranim područjima Hrvatske u kojoj se potvrđuje teritorijalna cjelovitost RH u njezinim međunarodno priznatim granicama navodeći da su UNPA de facto okupirana područja Republike Hrvatske. 21. prosinca 1994 - Otvoren dio autoputa Zagreb - Lipovac kroz UNPA sektore Zapad i Istok slijedom sporazuma od 2. prosinca. 12. siječnja 1995 - Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman upućuje glavnom tajniku UN Butrosu Butrosu Galiju pismo u kojem navodi da Hrvatska mandat UNPROFOR-a smatra okončanim 31. ožujka 1995. godine. U pismu se navodi da je UNPROFOR, istina, u početku odigrao važnu ulogu u prestanku neprijateljstava u Hrvatskoj te povlačenju JNA, ali da nije proveo najvažnije odredbe Vanceova plana i rezolucija Vijeća sigurnosti: demilitarizaciju UNPA, povratak prognanika i nadzor nad međunarodnim granicama Hrvatske. Za Hrvatsku, piše predsjednik Tuđman, postojeće stanje na okupiranim područjima je neprihvatljivo. 17. siječnja 1995 - Glavni tajnik UN uputio je izvješće Vijeću sigurnosti u kojem izražava zabrinutost zbog mogućnosti izbijanja rata nakon povlačenja UNPROFOR-a iz Hrvatske te nadu da će hrvatska Vlada ponovno razmisliti o svojoj odluci. On ističe da je postignut značajan napredak u mirovnom procesu: sporazum o prekidu vatre i sporazum o gospodarskim pitanjima. Gali istodobno priznaje da UNPROFOR nije uspio rasporediti međunarodne promatrače na granice Hrvatske s BiH i Srbijom. 26. siječnja 1995 - Otvoren sjeverni krak Jadranskog naftovoda koji dijelom prolazi kroz UNPA sektor Sjever. 30. siječnja 1995 - Pregovaračka skupina pod nazivom Z-4 predstavila je nacrt plana o političkom riješenju reintegracije hrvatskih okupiranih područja. Hrvatska strana pristala je razmotriti plan, dok su ga kninske vlasti odbile primiti dok ne dobiju jamstvo Vijeća sigurnosti da će mandat UNPROFOR-a biti produžen i nakon 31. ožujka. veljača/ožujak 1995 - Pojačana diplomatska aktivnost međunarodne zajednice kojom se vrši pritisak na Hrvatsku kako bi izmijenila odluku o otkazivanju mandata UNPROFOR-a. 12. ožujka 1995 - Nakon sastanka s potpredsjednikom SAD Alom Goreom u Kopenhagenu hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman objavio je da Hrvatska, slijedom svoje mirovne politike, prihvaća daljnju međunarodnu nazočnost na svojem teritoriju u obliku novog mandata snaga UN. Hrvatska je istodobno ostala pri odluci da otkaže mandat UNPROFOR-u koji time prestaje 31. ožujka. Prema kopenhaškom dogovoru predviđeno je da ključni elementi novog mandata snaga UN U Hrvatskoj obuhvate: - kontrolu međunarodnih hrvatskih granica prema Srbiji i BiH - omogućavanje nastavka provedbe Zagrebačkog sporazuma o prekidu vatre, Gospodarskog sporazuma, kao i budućih sporazuma usmjerenih na reintegraciju Hrvatske te omogućavanje primjene relevantnih rezolucija VS i Glavne skupštine UN - kontrolu prilaza i komunikacija za UNPROFOR-ovu operaciju u BiH na područjima koje privremeno ne kontrolira hrvatska vlast. 22. ožujka 1995 - Predsjednik Tuđman u pismu Butrosu Galiju obrazlaže stajalište Hrvtaske glede Vanceova plana i novog mandata međunarodnih snaga u Hrvatskoj. 24. ožujka 1995 - Glavni tajnik UN izvještava VS o novom mandatu snaga UN za Hrvtasku, BiH i Makedoniju. 27. ožujka 1995 - Hrvatski ministar vanjskih poslova dr. Mate Granić izražava u pismu Galiju nezadovoljstvo njegovim izvješćem, napose zbog toga što: - nije uravnoteženo i nerealno odražava stanje u Hrvatskoj; - se opetovano poziva na dokumente koji su zastarjeli i ne uzima u obzir novije događaje; - ne uvažava najznačajnije elemente Vanceova plana, napose potrebu povratka izbjeglica i prognanika; - ne predlaže mandat snaga UN bitno različit od dosadašnjeg; - implicitno izjednačava kninske vlastodršce i legitimne vlasti Hrvatske; - ne uvažava očekivanje da u nazivu operacije imenuje Hrvatsku; - ne sugerira pouzdani način nadzora međunarodnih granica Hrvatske. (Hina) ii/sl fp 281146 MET mar 95