SLOBODNA DALMACIJA: I EZULI BI NA SVOJA OGNJIŠTA

ZAGREB, 28. ožujka (Hina) - O tome što traže ezuli (Talijani, ali i pripadnici ostalih naroda, koji su se nakon II. svjetskog rata iselili iz područja na kojem su živjeli), novinarka Slobodne Dalamcije Ivančica Celevska razgovara s čelnim ljudima organizacija ezula. Njezini su sugovornici Paolo Sardos Albertini, predsjednik Federacije ezula, Denis Zigantea, čelnik Udruženja Istrana, i Renzo Codorina, predsjednik Nacionalnog udruženja Giulia-Dalmazia. "U posljednje vrijeme ezuli se najviše bave istraživanjem mogućnosti ostvarivanja prava vlasništva nad nacionaliziranim nekretninama ostavljenima u bivšoj domovini", napominje novinarka u tekstu pod naslovom "I ezuli bi na svoja ognjišta". Albertini ističe kako povrat imovine u Hrvatskoj, odnosno u bivšoj zoni B i Istri traži oko 30 tisuća ljudi. Objašnjava kako može govoriti samo o iskustvima sa Slovenijom budući da Hrvatska još nije donijela zakon o denacionalizaciji, a Slovenci su odredili da vlasnik nekretnina u Sloveniji ne može biti stranac. Kaže kako žele upozoriti Hrvatsku da ne čini iste pogreške i nastavlja: "(...) Prema postojećim zakonima pitanje vlasništva moglo bi se riješiti dvojnim državljanstvom. No, vidjet ćemo kako će se stvari razvijati. Držimo da svaka zemlja članica Europske unije mora uskladiti svoje zakone s europskim normama, što znači da se mi i stranke bliske Berlusconiju zalažemo da to bude i preduvjet za talijansku podršku i prilikom primanja Hrvatske u Uniju. Treba, međutim, spriječiti mogućnost da naše nekretnine budu prodane prije toga jer poslije više ne postoji mehanizam koji bi nam ih vratio. Stoga ne prihvaćam stav predsjednika Lege Nord Umberta Bosija da bi najprije trebalo omogućiti Hrvatskoj i Sloveniji ulazak u Uniju a potom račišćavati pitanja naše imovine". Denis Zagate se, navodeći također velik broj zahtjeva za povrat nekretnina, poziva na dokumete pohranjene u Talijanskom ministarstvu financija i još ističe kako su "u katastrima istarskih općina u manjem broju i sada kao vlasnici nekih nekretnina upisani ezuli". Prenoseći gledišta čelnika ezula vezana uz pitanje granica, novinarka piše: "Komentirajući mišljenja da su njihovi zahtjevi vrlo radikalni i da u suštini kriju nastojanja za promjenom granica, Albertini tvrdi da ne bi prihvatio njihovu promjenu čak ni kada bi bila ponuđena jer bi to Italiji dnijelo bezbrojne probleme s hrvatskom i slovenskom manjinom. Sva trojica čelnika tršćanskih ezula kažu da su u duši duboko nezadovoljni postojećim državnim granicama i smatraju ih nepravednim, što Renzo Codarin obrazlaže svojim uvjerenjem da bi plebiscit u prvim poslijeratnim godinama bio pokazao da velik dio Istre i Rijeke ostaje talijanskim. 'Ipak, ne mislim da se stari vlasnici moraju vratiti sa zastavom i tenkom, a još manje da bi se zbog promjene granica trebalo povesti rat', objašnjava Coderin". Na kraju novinarka prenosi njihova stajališta vezana uz Istru, odnosno podrške ezula istarskoj autonomiji. 'Ne treba se bojati da će netko od nas tamo kupiti puno nekretnina i nastaniti Talijane da bi tako na miran način okupirao poluotok'", prenosi novnarka Zigantea. Objašnjavajući pak zašto najveću podršku i razumijevanje imaju od IDS-a, Albertini kaže: "'Vidite, Istra je 1991. godine mogla biti najopasnija zona da joj ni krajina ne bi bila ravna jer je tamo osim Hrvata i Talijana živjelo i živi mnogo Srba, Crnogoraca i pripadnika drugih narodnosti', kaže Albertini. 'Zahvaljujući ljudima koji tamo žive, nije došlo do sukoba, ali se problemi Istre sada ne mogu rješavati preko nacionalne države tipa onih iz 19. stoljeća. Mislimo da je izlaz u davanju autonomije tom području kao i svugdje gdje ima puno različitih narodnosti i kultura. Bolje je Istri dati autonomiju nego raditi granicu na Dragonji. Zagreb se mora naučiti voditi razumom, a ne osjećajima. Valja razumjeti da naši zahtjevi i naša podrška autonomiji nisu usmjereni protiv hrvatske države, već pomažu njezine istinske interese, i interese mira. Kad bi u Hrvatskoj bilo recimo 15 tisuća Talijana vlasnika nekretnina, to bi samo obogatilo Hrvatsku i privuklo i druge strance. Nama je drago kada čujemo da je puno Nijemaca kupilo kuće u našem gradu. To znači da smo zanimljivi, a oni će nam donijeti i određenu financijsku korist. Kada se to u Hrvatskoj bude razumjelo, i naši će zahtjevi biti shvaćeni' - zaključuje Albertini". (Hina) dp mć 280818 MET mar 95