MICHELANGELO ANTONIONI - OSCAR ZA ŽIVOTNO DJELO

RIM, 25. ožujka (Hina/AFP) - Više od četrdeset godina u filmskoj branši i dvadeset filmova učinili su od Michelangela Antonionija, koji bi 27. ožujka trebao primiti Oscara za životno djelo, redatelja nekomunikativnosti i svjetski priznatog majstora filma koji je svojim stilom obilježio nekoliko generacija intelektualaca. Nijem od 1982. godine nakon moždanog udara od kojeg je ostao napola oduzet, Antonioni (83) upravo završava posljedno filmsko djelo "Al di la delle nuvole" (Iznad oblaka) u suradnji s njemačkim redateljom Wimom Wendersom koji je također jedan od njegovih gorljivih obožavatelja. Wenders se u tom filmu ne zadovoljava samo vlastitom kreativnošću, nego na raspolaganje velikom talijanskom majstoru stavlja svoj glas i svoje ruke. Novi film Antonionija prikazat će se na sljedećoj filmskoj Mostri u Veneciji (30.8.-9.9.), festivalu od posebnog značaja zbog proslave stogodišnjice sedme umjetnosti. U Hollywoodu će mu američki glumac Jack Nicholson uručiti Oscara koji mu je namijenila Akademija filmskih znanosti i umjetnosti, nakon što glumci i redatelji kao što su Sophia Loren, Robert de Niro, Al Pacino, Elia Kazan, Martin Scorsese, Bernardo Bertolucci i Francis Ford Coppola iznesu svjedočanstva u njegovu slavu, govoreći o utjecajima i poukama Antonionijevih filmova na njihova vlastita dostignuća. Nakon smrti Federica Fellinija 1993. godine, Antonioni ostaje posljednji živući velikan talijanskog filma. Antonioni je hvaljen kao veliki redatelj šezdesetih godina s trilogijom "Avantura", "Noć", "Pomračenje", u kojoj glumi Monica Vitti, njegova višegodišnja pratilja. Ta trilogija predstavlja dubinsku analizu krize u kojoj se život čini beskorisnom i beznadnom igrom. "Naša je drama", običava reći, "nemogućnost komunikacije koja nas razdvaja od nama sličnih. Nisam moralist i ne pretendiram naći rješenje tih problema". Nekoliko je Antonionijevih filmova dobilo mađunarodne nagrade, posebno "Crvena pustinja" (1964.), "Povećanje" (Blow-up,1967.), priča o svjetskom fotografu koji otkriva zločin, snimljena u Londonu, te "Dolina smrti" (Zabriskie Point, 1969.), snimljen u SAD-u. Trebalo je proći pet godina da stvori svoje, po njemu, najpotpunije djelo - "Profesija: reporter" s Jackom Nicholsonom u glavnoj ulozi. Godine 1982. snimio je "Identifikaciju jedne žene". Antonioni je rođen u Ferrari 1912. godine, u građanskoj obitelji iz doline rijeke Po, a diplomirao je ekonomiju na sveučilištu u Bologni. Visok, plavih očiju, čitavog je života sačuvao eleganciju. Nakon što je bio pratilac Monice Viti nekoliko godina šezdesetih, Antonioni se oženio u 74. godini sa suradnicom Enricom Fico (34) koja ga je posvuda pratila, pomažući mu u snimanju i posljednjeg filma. Od početka četrdesetih godina, Antonioni je radio kao pomoćnik na snimanju filmova Marcel Carnea, Roberta Rossellinija i Federica Fellinija. U kratko vrijeme Antonioni je znao nametnuti svoj stil, vrstu asketske radiografije ljudskog bića, njegovih raspoloženja, u intimističkom obliku. Njegova analiza osamljenosti suvremenog čovjeka, njegovog nemira, tjeskobe, nemogućnosti komuniciranja uvijek je bio najjači vid njegovog djela. (Hina) bnš br 250546 MET mar 95