PEDESETA OBLJETNICA ARAPSKE LIGE: BEZ PUNO RAZLOGA ZA SLAVLJE

KAIRO, 22. ožujka (Hina/Reuter) - Arapska liga obilježava u srijedu svoju pedesetu godišnjicu postojanja, iako je malo toga čime bi se mogla ponositi. Unutar Lige vlada nered, a mnogi razlozi zbog kojih je godinama postojala, kao što su arapska solidarnost i oslobođenje Palestine, još uvijek su puka želja, smatraju diplomati. Ako se nešto i promijenilo otkako je pet država 22. ožujka 1945. godine u Kairu potpisalo osnivačku povelju, to je činjenica da za mnoge Arape više nije neprijatelj Izrael, već njihovi vlastiti arapski susjedi, ističu diplomati. "Liga je poput neke nade u oblacima. Radi se o razvodnjenenom obliku arapskog nacionalizma koji ih održava zajedno. Ne vidim nikakvu budućnost za ovu organizaciju", ocjenjuje jedan zapadni diplomat u Kairu. Tijekom godina, Liga se proširila brojeći 22 članice, no u očima mnogih Arapa ona je kroz to vrijeme izgubila na vjerodostojnosti. Dužnosnici Arapske lige ukazuju na barem dva velika dostignuća - slanje mirovnih snaga u Kuvajt 1961. godine i svoju posredničku ulogu u rješavanju dugogodišnjeg libanonskog građanskog rata 1989. godine. No popis neuspjeha mnogo je duži. Onemogućena glasačkim sustavom koji se temelji na jednoglasju, Liga nije uspjela spriječiti većinu sukoba koji su se dogodili između njezinih članica. Godine 1974. godine Liga je prihvatila u članstvo nearapsku Somaliju, no kada je u zemlji nastalo rasulo, gotovo da ništa nije učinila kako bi joj pomogla. Povelja koju su potpisali Egipat, Irak, Jordan, Libanon i Sirija 22. ožujka, a Saudijska Arabija i Jemen nekoliko dana poslije, poziva na čvršće veze između zemalja članica, na političku koordinaciju i gospodarsku suradnju te suradnju u području saobraćaja i komunikacija, kulture i društvenih pitanja. Što se pak tiče Palestine, koja je tada još uvijek pod britanskim mandatom, Liga je pozivala na okončanje židovske imigracije te na utemeljenje nezavisne arapske države. Izrael se tamo pojavio 1948. godine, nakon što je u ratu porazio svoje nekordinirane arapske susjede. I pola stoljeća kasnije malo je od njihove međusobne suradnje ostvareno. Arapi koji putuju ili posluju u ostalim arapskim zemljama suočavaju se sa nevjerojatnim birokratskim problemima, koji su često rezultat sigurosnih mjera paranoidnih vlada. Putovati automobilom s jednog na drugi kraj arapskog svijeta u pravilu je nemoguće zbog zatvorenih granica. Valuta nije konvertibilna. Nema slobodne razmjene knjiga i tiska. Čak i dugo očekivani Arapski sud pravde, sa svrhom sprečavanja i rješavanja međuarapskih sukoba, još nije ugledao svjetlo dana. Kap koja je prelila čašu bila je vjerojatno kriza u Zaljevu, nakon iračke invazije na Kuvajt 1990. godine. To nasljeđe i dalje ugrožava napore Lige na postizanje zajedničke arapske akcije. Podjela arapskog svijeta na dva tabora spriječila je održavanje summita koji je bio planiran u sklopu proslave pedesete obljetnice. Posljednji je sastanak na vrhu održan 1990. godine s namjerom da se pronađe riješenje zaljevske krize. Dužnosnici Arapske lige ističu kako strana koju treba okrivljavati za ovakvo stanje nije sama Liga, već vlade zemalja članica, koje opetovano svoje uske interese pretpostavljaju interesima arapske nacije. (Hina) gm br 221204 MET mar 95