TRŽIŠNA NAČELA I KOMERCIJALIZACIJA U KINESKOM ŠPORTU

BEIJING, 19. ožujka (Hina-Branko Merlin) - Kad već i kineski nogometaši štrajkom nastoje osigurati svoja prava, znači da i za šport važe načela tržišta i tržišnog privređivanja. Da je zaista tako, tvrdi i država, trajno razapeta između želje za osvajanjem što više odličja na međunarodnim športskim terenima i želje da račune za razvoj športa plaća netko drugi. Potrebu organiziranja na dohodovnim načelima, uz što manje državnih subvencija i što više vezivanja uz tvrtke kojima ulaganje u šport pridonosi i reklami i imageu, potiče i usmjerava i Državna komisija za tjelesnu kulturu i šport. Kao jedno od tijela Vlade, Komisija se lani odlučila za strategiju istodobnog poticanja masovnog športa (što, naravno, košta, a jedini je mogući temelj za uspon do vrhunskih rezultata), te za zakonsko reguliranje brojnih pitanja koja se javljaju u uvjetima proklamirane komercijalizacije športa. I što je jednako važno, za reformu načina upravljanja; protiv administrativnog a za poduzetnički pristup. Da bi se osigurali uvjeti za jačanje profesionalnog športa, uz blagoslov Komisije, 41 do 65 športskih udruga prešle su na nov način upravljanja. Sponzorstvo i klupski sustav natjecanja postali su stvarnost u nogometu, košarci, stolnom tenisu, tenisu, golfu, ali i briđu. Počelo se raditi na registraciji športaša kako bi se stekli uvjeti za njihov transfer, osiguralo njihovo kretanje unutar sustava, ali i zaštitila njihova prava. Takvo uvođenje reda trebalo bi utjecati i na smanjenje broja svađa između lokalnih klubova, često sukobljenih oko pitanja kvalifikacija za sudjelovanje njihovih ljudi u određenim natjecanjima ili oko transfera športaša. Državna je komisija za šport hrabro donijela i odluku da će ubuduće finacirati 18 profesionalnih športova u kojima Kina dominira na Olimpijskim igrama. Odstupivši tako od načela da će jednako pomagati sve profesionalne športove, Komisija se suočila i s gnjevom športaša koji se bave jednom od 66 preostalih disciplina, u kojima se priznaje profesionalni status. Rješenje je nađeno u trogodišnjem prijelaznom razdoblju u kojem bi trebalo riješiti i pitanje njihova financiranja. Da športske lutrije i izdavanje u zakup stadiona i drugih terena ne mogu svima osigurati potrebna sredstva, potpuno je jasno. Izlaz se zato nudi u razvijanju športskog tržišta te športske industrije. Organizirati što više natjecanja, koristiti što više postojećih kapaciteta, poticati domaća i strana ulaganja u šport, samo su neke od preporuka o kojima se raspravljalo i na ovogodišnjem dvotjednom zasjedanju kineskog Kongresa. Športsko tržište uključuje natjecanja, priredbe, talente, trening i usluge, zabavu, športsku opremu, znanstvene i tehnološke informacije, čulo se tijekom Kongresa. Sve to treba komercijalizirati u što većoj mjeri, da bi sredstva za šport bila što veća. Treba ustanoviti i sustav športskih menadžera, treba ulagati u one najbolje, jer njihovi su nastupi materijalno isplativi, a i sjajna su reklama za razvoj športa. Ukratko, polazeći od temelja koje je lani postavila Državna komisija, u deset idućih godina, treba sve učiniti da šport postane "veliki posao". I dok se planiraju zakonska rješenja za područje tako široko kao što je šport, uz najavu zakona o športu možda već sredinom ove godine, svakodnevica pokazuje da tržišna načela već jesu sastavni dio svijesti športaša. Koji odjednom postavljaju i pitanje zašto se trener vozi u automobilu koji su oni dobili kao nagradu, ili pitanje pravedne raspodjele novčanih nagrada koje su u snažnoj konkurenciji osvojili uz silne napore. Kineski uporni, samozatajni, i opet uporni, športaši počinju sve glasnije propitivati i o svojim pravima. Uostalom, porazni podaci o broju ozljeda zarađenih na treninzima ili natjecanjima, daju im na to puno pravo. Kao i rezultati koje danas postižu. (Hina) mer br 190214 MET mar 95