'OSLOBOĐENJE' ISTIČE DA PROVEDBA ZAGREBAČKOG SPORAZUMA MOŽE BITNO IZMIJENITI ODNOS SNAGA NA TERENU

MOŽE BITNO IZMIJENITI ODNOS SNAGA NA TERENU SARAJEVO, 8. ožujka (Hina) - Zagrebački sporazum o vojnoj suradnji potpisan je u trenutku kad je mirovni proces u BiH zapao u ozbiljnu krizu i predstavlja jedinu priliku da se Srbi vojnim pritiskom natjeraju na prihvaćanje mirovnog plana Kontaktne skupine. Takva ocjena sadržana je u gotovo svim komentarima koji su se u protekla dva dana čuli u Sarajevu u povodu dogovora o suradnji Hrvatske vojske, HVO i Armije BiH. Uspostavu takve vojne suradnje javnost u Sarajevu propratila je s odobravanjem ali u novinskim napisima upozorava se da najteži dio posla tek predstoji. Stanovite nedoumice izazvala je informacija da je već osnovan zajednički stožer, a koju su prenijeli mediji u Hrvatskoj. Iz Predsjedništva BiH priopćeno je da se radi o prijedlogu hrvatske strane o kojemu tek valja razgovarati. "Takav prijedlog razmatrat će se na sljedećim sjednicama državnog Predsjedništva, dakle mora proći redovitu demokratsku proceduru", priopćeno je iz Ureda predsjednika Izetbegovića. General-bojnik Živko Budimir, predstavnik HVO u zajedničkom stožeru Armije BiH i HVO, tvrdi pak kako je sada realno očekivati zajedničke operacije na području BiH, ali i Hrvatske, u kojima bi sudjelovala Hrvatska vojska, HVO i Armija BiH. U izjavi koju prenose "Večernje novine", general Budimir upozorava kako je moguće da se ne pronađe političko rješenje nakon odlaska UNPROFOR-a iz Hrvatske, što bi moglo izazvati proširenje sukoba. "U borbama oko Bihaća pokazalo se da Karadžićeva vojska ne raspolaže dovoljnim snagama za značajnije operacije u BiH i da ovisi o pomoći Srba iz okupiranih dijelova Hrvatske što otvara mogućnost uspješnim zajedničkim akcijama HVO i Armije BiH", kaže general Budimir. Komentator današnjeg "Oslobođenja" podsjeća da učinkovita povedba zagrebačkih sporazuma može bitno izmijeniti odnos snaga na terenu. Karadžić i Martić sada imaju na raspolaganju oko 130 tisuća vojnika a Armija BiH i HVO oko 220 tisuća pri čemu nisu uračunate snage redovite Hrvatske vojske. Srbi istina još imaju prednost u broju tenkova ali ona više nije toliko bitna, zaključuje "Oslobođenje". Ozbiljnost zagrebačkog sporazuma potvrđuje i to što se glasila bosanskih Srba uporno trude da umanje njegov značaj. U odnosu na sporazum o vojnoj suradnji koji su 1992. potpisali predsjednici Tuđman i Izetbegović, ovaj od prije dva dana ima veće šanse za uspjeh jer su interesi na svim razinama i za sve partnere podjednaki, konstatira se u komentarima u Sarajevu. Ono pak što izaziva stanovitu zabrinutost jeste obujam mogućih sukoba nakon odlaska UNPROFOR-a iz Hrvatske i isteka sadašnjeg primirja u Bosni. Današnje "Oslobođenje" u povelikom analitičkom tekstu iznosi zaključak da nakon "neuspjele misije" Richarda Holbrucka u Zagrebu, Hrvatsku na proljeće čeka "težak, brutalan i nemilosrdan rat". Priznaje se naravnokako se Martićeve snage nisu u stanju suprostaviti Hrvatskoj vojsci. U interesu je Hrvatske zato da se Mladićeva i Karadžićeva vojska zabavi spašavanjem koridora ili obranom Doboja umjesto da pomažu kninske četnike, tvrdi se u ovim komentarima. Većina novinara u Sarajevu, a posebice inozemni izvjestitelji slažu se u tome da niti jedan nastavak rata do sada nije bio tako otvoreno najavljivan kao ovaj koji se očekuje na proljeće. Opći je dojam da sve strane ulažu najveće moguće napore ne bi li pokazale da su spremnije i bolje opremljene za nastavak rata od protivnika, a malo tko se suzdržava pokazivanja novoga oružja i reorganiziranih vojnih postrojba. Upravo takva konstatacija promatrače navodi na zaključak da velikoga rata moža uopće neće ni biti te da se radi samo o psihološkoj igri. Američki veleposlanik u BiH Viktor Jakowich u javnim istupima ističe kako je odnos snaga u Bosni sada znatno izmijenjen. Po njegovim riječima niti Armija BiH pa ni Karadžićeva vojska nisu više ono što su bili na početku rata. Jedan njemački diplomat koji je nedavno bio u Sarajevu uputio je, međutim, upozorenje predstavnicima Vlade BIH da ne precjenjuje svoje vojne snage. Njemački diplomat kao i njegova Vlada zabrinuti su naravno prije svega za sudbinu mirovnog plana Kontaktne skupine, koji bi konačno bio pokopan čim bi izbili novi sukobi. No, da bi se u Bosni nešto doista promijenilo i tijek rata preokrenuo, Srbima bi morao biti nanesen veći vojni poraz. Novinski komentatori ističu da taktičke pobjede na crtama razdvajanja više nisu dovoljne - sada je potrebno preuzeti kontrolu nad nekom važnom prometnicom ili osloboditi neki značajniji grad. Je li to realno očekivati u narednom razdoblju ostaje da se vidi. Nesporno je međutim da Srbi neće više biti najjača sila u Bosni bude li se zagrebački sporazum dosljedno provodio. (Hina) rm mc 081445 MET mar 95