PRIOPĆENJE DRŽAVNOG SUDBENOG VIJEĆA

ZAGREB, 7. ožujka (Hina) - Državno sudbeno vijeće danas je, u povodu podnesenih ustavnih tužbi od kandidata koji nisu imenovani za suce Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjednika Upravnog suda Republike Hrvatske, kao i raznih izjava u sredstvima javnog priopćavanja, dostavilo Hini sljedeće priopćenje, koje u cijelosti objavljujemo: "Razlozi zbog koji podnositelji ustavne tužbe smatraju da su im povrijeđena ustavna prava iz članka 3., 14., 18., 19., 26. i 44. Ustava Republike Hrvatske svode se u suštini na tvrdnju: - da pobijana odluka ne sadrži razloge zbog kojih podnositelji ustavne tužbe nisu imenovani za suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH), - da je ministar pravosuđa odredio da VSRH ima 37 sudaca, a odlukom je imenovano njih 25 čime da je smanjen broj sudaca od 37 na 25, - da nije dana ocjena obnašanja sudačke dužnosti i da nije provedena rasprava o svim kandidatima s liste kandidata koju je sastavio ministar, - da je glasovanje obavljeno na temelju protuzakonito sastavljene liste na kojoj je bilo samo 25 kandidata, a ne na temelju liste kandidata koju je sastavio ministar. Pismeno izrađena odluka o imenovanju suca ne sadrži obrazloženje, odnosno razloge zbog kojih kandidat nije imenovan za suca, jer to nije propisano Ustavom, Zakonom o Državnom sudbenom vijeću, Zakonom o sudovima, Poslovnikom Državnog sudbenog vijeća ni drugim aktom. Nije jasno na koju "sudsku zaštitu" i kakvo provođenje "sudske kontrole zakonitosti" misle oni koji se pozivaju na čl. 18. i 19. Ustavna Republike Hrvatske. Kada bi protiv odluke o imenovanju suca bila dopuštena žalba ili neki drugi pravni lijek o kojem bi odlučivao sud, tada bi zapravo imenovanje sudaca bilo u nadležnosti suda, a ne Državnog sudbenog vijeća. Nije istina da je Državno sudbeno vijeće smanjilo broj sudaca u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske od 37 na 25. Broj sudaca u pojedinom sudu, pa ni u VSRH-e ne određuje Državno sudbeno vijeće već ministar pravosuđa koji je, bez prethodnog propisivanja okvirnih mjerila, odredio 37 sudaca u VSRH. Time što je Državno sudbeno vijeće imenovalo 25 sudaca, ono nije odredilo da Vrhovni sud Republike Hrvatske ima toliko sudačkih mjesta. Broj sudaca određen od ministra pravosuđa nitko od članova Državnog sudbenog vijeća nije doveo u pitanje. Razlozi zbog kojih se Državno sudbeno vijeće odlučilo da za sada ne imenuje svih 37 sudaca navedeni su u zapisniku sa sjednice održane 16. veljače 1995. godine. Državno sudbeno vijeće se nada kako nije teško shvatiti jednostavnu istinu da broj sudaca određuje ministar, a da odluku o imenovanju svakog pojedinog suca donosi Državno sudbeno vijeće. Državno sudbeno vijeće nije utjecalo na odluku ministra o broju sudaca u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, pa jednako tako ministar ili netko drugi ne može utjecati na Državno sudbeno vijeće u donošenju odluke o imenovanju suca. Time se upravo ostvaruje ustavno načelo trodiobe vlasti iz čl. 4. Ustava, a ne povreda toga načela kako neki tvrde. Nema propisa koji bi određivao da sva slobodna sudačka mjesta moraju biti popunjena. To uostalom vrijedi za sva državna tijela. Možda je nabolji primjer čl. 122. st. 1. Ustava u kojem je propisano da Ustavni sud Republike Hrvatske čini 11 sudaca. Očito je da nitko tu ustavnu odredbu ne tumači tako da Ustavni sud ne može donositi odluke ako nema svih 11 sudaca ili da bi Zastupnički dom morao izabrati 11 sudaca, ako Županijski dom predloži toliko ili više kandidata, pa je tako prvi put birano 9 sudaca u Ustavni sud Republike Hrvatske, a odlaskom jednog suca 1. prosinca 1992. godine ostalo ih je 8, pa je Sabor Republike Hrvatske sredinom 1994. godine birao još 2 suca, tako da ih je sada 10. Prema postupku imenovanja sudaca, koji je propisan u Zakonu o Državnom sudbenom vijeću, ministar pravosuđa utvrdio je koji kandidati ispunjavaju uvjete za suca, te Državnom sudbenom vijeću dostavio listu kandidata koji ispunjavaju uvjete, bez obzira što za te kandidate s liste nije priložena i ocjena obnašanja sudačke dužnosti. Na taj način ministar pravosuđa zauzeo je stajalište, da ocjena obnašanja sudačke dužnosti nije uvjet za imenovanje sudaca izabranih po dosadašnjim propisima, a to u cijelosti prihvaća i Državno sudbeno vijeće. Naime, ocjena obnašanja sudačke dužnosti daje se svake tri godine, a kako je Zakon o sudovima stupio na snagu 22. siječnja 1994. godine, to se prva ocjena može očekivati tek 22. siječnja 1997. godine. Iz zapisnika o sjednici Državnog sudbenog vijeća koja je održana 16. veljače 1995. godine može se utvrditi, da se sjednica odvijala sukladno Poslovniku Državnog sudbenog vijeća i da je predsjednik Državnog sudbenog vijeća omogućio svim članovima Državnog sudbenog vijeća da predlažu i raspravljaju o svim kandidatima s liste kandidata koju je utvrdio i sastavio ministar. Stoga su neosnovane tvrdnje da nisu razmatrane prijave svih kandidata. Način rada Državnog sudbenog vijeća uređuje se Poslovnikom prema kojem predsjednik i članovi Državnog sudbenog vijeća glasuju tako, da se izjašnjavaju "za" ili "protiv" prijedloga. Da bi se moglo obaviti glasovanje mora dakle postojati prijedlog, a lista kandidata koju sastavlja ministar nije prijedlog, već samo dokaz da oni koji su uvršteni u listu ispunjavaju formalne uvjete za suca. Na sjedinici Državnog sudbenog vijeća nije sastavljana nikakva lista, već je član Državnog sudbenog vijeća i predsjednik VSRH gospodin Milan Vuković dao prijedlog da se s liste kandidata koju je sastavio ministar 25 osoba imenuje za suce VSRH, a to što su neki novinari takav prijedlog nazvali "Vukovićeva lista" nema nikakvog značaja. Svi ostali članovi Državnog sudbenog vijeća imali su također pravo i mogućnost da predlažu osobe za suce VSRH. Nakon toga se, kao i o prijedlogu gospodina Milana Vukovića, glasovalo pojedinačno o svakom kandidatu s liste koju je utvrdio i sastavio ministar, jer ostali članovi nisu imali prijedloga. Dakle, glasovalo se pojedinačno o svakom od predloženih kandidata, što je u skladu s Poslovnikom sudbenog vijeća." (Hina) pp mn 071645 MET mar 95