AUSTRIJA - KONTROVERZE OKO NEUTRALNOSTI I "DRŽAVNOG UGOVORA"

BEČ, 3.ožujka (Hina) - U austrijskoj javnosti je izbila kontroverza o suvremenosti ustavog zakona o neutralnosti - inače donesenim u doba "hladnog rata" - koju je, tražeći javnu raspravu "bez mitova i tabua", pokrenuo predsjednik Republike dr. Thomas Klestil. Držeći govor u sjedištu Društva industrijalaca u Beču, Klestil se izričito založio za napuštanje dosadašnje neutralnosti i pledirao za to da Austrija u budućnosti pristupi i vojnim savezima, a ako je potrebno čak i Atlantskom savezu. U spor oko značenja neutralnosti Austrije već su se, pored austrijskih političara, izravno svojim izjavama uključili Moskva i London, dajući time do znanja da to pitanje nije samo unutarnjopolitičkog karaktera, nego i od vanjskopolitičkog značenja. Povijesno gledano, nastanak ustavnog zakona o neutralnosti (kao unutarnjopolitičkog akta) u uskoj je vezi s "Državnim ugovorom" iz 1955. godine, međunarodnopravnim aktom u kojemu su sile pobjednice 2. svjetskog rata - Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjedinjene Američke Države i Sovjetski Savez - Austriji zajamčile neovisnost, ali joj istodobno ograničile suverenost, braneći joj "bilo koju formu političkog ili gospodarskog ujedinjenja s Njemačkom ili pak vojnu suradnju s njom". U tadašnjim političkim prilikama prvenstveno je Moskva od Austrije tražila garancije da se Beč neće prikloniti nekom protiv nje usmjerenom vojnom savezu, a na što je Austrija odgovorila donošenjem svog ustavnog zakona o neutralnosti - dakle, svojim suverenim pravnim aktom. Moskva je taj potez Beča prihvatila kao dostatno jamstvo i odgovorila na njega potpunim povlačenjem Crvene armije iz Austrije. Stoga austrijska neutralnost nikada nije bila shvaćena kao "švicarska formula", kada jedna suverena država dobrovoljno prihvaća neutralnost, nego kao nametnuto rješenje u okvirima tadašnje dvoblokovske podjele Europe. Ulaskom Austrije u članstvo Europske unije početkom ove godine i njenim uključivanjem u europsku gospodarsku i političku zajednicu (posredno i s Njemačkom, kao članicom EU) stvorena je u odnosu na "Državni ugovor" i pravno nova situacija. Odredbe iz austrijskog "Državnog ugovora" interpretirane su poslije pada Berlinskog zida u puno blažem duhu nego što je to bio slučaj u doba kada je Europa bila podijeljena "željeznom zavjesom". Nakon raspada Sovjetskog Saveza, austrijski ministar vanjskih poslova dr. Alois Mock već je 1992. godine "Državni ugovor" nazvao dokumentom od samo još historijskog značenja i ujedno tražio zbližavanje Austrije s Atlantskim savezom, pokazavši time želju za odstupanjem od načela neutralnosti. No, prilikom svog prošlogodišnjeg posjeta Austriji, premijer Ruske Federacije Viktor Černomirdin se suprotstavio austrijskom ministru, kazavši da Rusija kao nasljednica Sovjetskog Saveza "Državni ugovor" smatra i dalje jednako važećim, te se usprotivio i težnjama Austrije za pristupanjem nekom vojnom savezu, koji bi mogao biti usmjeren protiv nje. Prošlog je mjeseca Austrija stavila svoj potpis na ugovor o suradnji s Atlanskim savezom u okviru programa "Partnerstvo za mir". Takva forma suradnje još ne zadovoljava sve austrijske sigurnosne interese, ali se njome ni sam ustavni zakon o neutralnosti ne smatra povrijeđenim. Stoga je savezni kancelar i šef vlade dr. Franz Vranitzky, prilikom nedavno održanog susreta presjednika socijaldemokratskih stranaka Europe, izjavio da će Austrija "sudjelovati u jednom europskom sigurnosnom sustavu" u kojemu bi, po njegovu mišljenju, neutralnim državama pripadala aktivna uloga. Uoči planiranog posjeta ruskog predsjednika Borisa Jeljcina Beču, koji je bio zakazan za 27. travnja, povodom 50. godišnjice osnivanja Druge Republike, austrijska diplomacija je poduzela korake s ciljem da Rusija odustane od svog dosadašnjeg stajališta te da se donese zajednička izjava u kojoj bi se "Državni ugovor" označio zastarjelim. Ali Moskva ne samo da se odlučno suprostavila austrijskim zahtjevima, nego štoviše, zatražila da se, u zajedničkoj izjavi Austrije i Rusije, Rusija službeno označi signatarnom nasljednicom Sovjetskog Saveza u "Državnom ugovoru". A sam "Državni ugovor" i neutralnost Austrije bi, po ruskom prijedlogu, trebali biti naznačeni "važećim instrumentima" u odnosima dviju država. Na takav ruski stav je ministar Mock ruskom poslaniku u Beču Valeriju Popovu dao do znanja da o neutralnosti u zajedničkoj izjavi ne može biti govora. Austrija bi, međutim, pristala samo na opće formuliranu izjavu o "budućim perspektivama" bilateralne suradnje između dviju država, rekao je Mock. Nemogućnost postizanja suglasja oko formulacije zajedničke izjave Austrije i Rusije dovela je u pitanje Jeljcinovo sudjelovanje na svečanostima povodom 50. obljetnice osnivanja Druge Republike, a austrijsko ministarstvo vanjskih poslova kao službeni razlog za mogući Jeljcinov izostanak navodi "enormno preopterećenje poslovima" ruskog predsjednika. S druge strane, prošlog ponedjeljka, za vrijeme kratkog boravka britanskog ministra vanjskih poslova Douglasa Hurda u Beču, britanski je ministar predsjedniku Klestilu dao do znanja da je njegova zemlja zainteresirana na održavanju "Državnog ugovora", a da sam ustavni zakon o neutralnosti drži austrijskom unutarnjom stvari. No, ni ruski, a ni britanski stav zasigurno neće umanjiti austrijske težnje za ostvarenjem potpune suverenosti. Zvonimir MILAS (Hina) br 031124 MET mar 95