IZVJEŠĆE TADEUSZA MAZOWIECKOG - LJUDSKA PRAVA U BIH I HRVATSKOJ (1)

WASHINGTON, 24. veljače (Hina) - Posebni izvjestitelj Komisije za ljudska prava Tadeusz Mazowiecki podnio je deseto redovito izviješće o stanju ljudskih prava na području bivše Jugoslavije Općoj skupštini i Vijeću sigurnosti UN-a te Međunarodnoj konferenciji o bivšoj Jugoslaviji. Izviješće od 30 stranica, objavljeno u utorak, tiče se razdoblja od početka studenoga prošle godine. U provedbi mandata posebnog izvjestitelja punu suradnju pružile su vlade BiH, Hrvatske i Makedonije, dok vlada SRJ (Srbija i Crna Gora) i dalje odbija omogućiti rad Tadeusza Mazowieckog i suradnika. BOSNA I HERCEGOVINA Stanje ljudskih prava u BiH i dalje obilježava odgovornost vlasti bosanskih Srba za iznimno ozbiljna kršenja tih prava. U razdoblju na koje se izvješće odnosi i nadalje su iseljavani Muslimani, Hrvati i Romi iz Banja Luke, Bijeljine i posebice Doboja. Izviješće navodi i primjer prisilnog rada banjalučkih Hrvata odvedenih početkom prosinca na prve linije fronte, te slučaj kada su vojne jedinice bosanskih Srba na Božić teško pretukle skupinu od 30 Hrvata iz Barlovaca. Također, opisuje se i slučaj pogubljenja navodnog dezertera u Drvaru u studenome. Od studenog se bilježi eskalacija sustavnih artiljerijskih i snajperskih napada snaga bosanskih Srba na civile u sigurnosnim područjima BiH i drugdje, te neprekidno ometanje dostave humanitarne pomoći i medicinske evakuacije na području Bihaća i istočnih enklava. Napadi snaga bosanskih Srba, uz značajnu pomoć hrvatskih Srba, u opisanom razdoblju koncentrirali su se na područje Bihaća. I građani Sarajeva bili su meta granata i snajpera. Druga sigurnosna područja izložena napadima bila su Goražde i Srebrenica gdje su također zabilježene žrtve, a bilo je i napada snaga bosanskih Srba na Mostar, Bugojno, Visoko, Travnik i Tuzlu. Samo je u jednom danu u Tuzli, podsjeća izviješće, ubijeno petoro osoba i 19 ranjeno. Snagama hrvatskih Srba i onima Fikreta Abdića pripisuju se i napadi na civile u Velikoj Kladuši i Cazinu, a izdvaja se napad iz zraka kazetnim i napalm bombama. Pouzdani izvori govore da Abdićeve i Martićeve snage drže 400 Muslimana, pretežito civila, zatočeno u logoru u Dubravi pokraj Velike Kladuše, a u izvješću se navodi da tvrdnje o drugom obližnjem logoru u kojem su Muslimanke izložene redovitom seksualnom zlostavljanju nisu još potvrđene. Zatočenici logora Dubrava, po navodima svjedoka, koriste se u razminiravanju te su izloženi zlostavljanju i pogubljenjima. Određene povrede ljudskih prava počinile su i vlasti BiH te lokalne vlasti bosanskih Hrvata, a ovima se spočitava i ometanje dostave humanitarne pomoći, naplatom taksi. Kao razlog za zabrinutost Mazowiecki bilježi suđenja bosanskim Srbima, koji su prešli na područje pod nadzorom vlade BiH, zbog izbjegavanja vojne obveze. Određene kategorije zatočenika, posebice bosanski Srbi, izložene su zlostavljanju snaga ili vlasti BiH. U Sarajevu izviješće bilježi snajperske i artiljerijske napade vladnih snaga na koje su snage bosanskih Srba uzvratile napadom na civilne ciljeve. Posebni izvjestitelj bilježi poboljšanje stanja ljudskih prava nemuslimana na području Zenice. Povratka prognanika na području Federacije nije bilo u značajnijem broju. Položaj Hrvata u Bugojnu nije se popravio unatoč obećanjima lokalnih vlasti i oni se i dalje osjećaju vrlo nesigurnima i mnogi žele otići. Tamo ne postoji spremnost da se Hrvatima omogući povratak, kao ni za ponovno otvaranje Hrvatskog kulturnog centra. Na području Vareša Hrvatima je ograničena sloboda kretanja, a hrvatskoj se djeci ne dozvoljava pohađanje škole. Lokalne hrvatske vlasti blokiraju povratak prognanika u Stolac, Čapljinu, Livno i Prozor. Iz Konjica Mazowiecki bilježi izviješća o napadima na i izbacivanjima Srba i Hrvata iz njihovih domova. Unatoč smanjenju nezakonitih izbacivanja u zapadnom Mostraru te padu oružanog nasilja, stanje u tom gradu daje razloga za ozbiljnu zabrinutost, a krivica je velikim dijelom na lokalnim hrvatskim vlastima koje odbijaju suradnju sa vlastima istočnog dijela grada, navodi posebni izvjestitelj i dodaje da policija nije istražila zlodjela počinjena protiv Muslimana. Neki izvori, navodi Mazowiecki, izvijestili su i o pogubljenjima srpskih vojnika u zatočeništvu HVO-a. Napadi srpskih snaga na osoblje UNPROFOR-a u opisanom razdoblju nastavljeni su, uz ograničavanje slobode kretanja mirovnih snaga, a zabilježeni su i napadi vladinih snaga na plave kacige. Kao korak naprijed Mazowiecki bilježi imenovanje tri ombudsmena te pojačanu aktivnosti nevladinih udruženja za ljudska prava u Sarajevu, Tuzli i Zenici. Misija Mazowieckog, koja se bavi i pitanjima nestalih, navodi kako je broj nestalih u toj državi nemoguće utvrditi. HRVATSKA Iako se stanje na području ljudskih prava u Hrvatskoj značajno poboljšalo, povrede tih prava i obrasci diskriminatornog ponašanja spram manjinskih skupina daju razloga za zabrinutost, zaključuje posebni izvjestitelj. Hrvatskoj je posvećeno šest stranica izviješća od čega su dvije o stanju ljudskih prava na UNPA. Neovisnost hrvatskog sudstva potrebno je ojačati, navodi Mazowiecki i dodaje da ono nije poduzelo učinkovite mjere u identificiranju i kažnjavanju odgovornih za zlodjela i u pružanju odgovarajućih pravnih odgovora obiteljima i rodbini srpskih žrtava. Mazowiecki podsjeća da se radi o slučajevima od prije tri godine, konkretno o događajima u Gospiću 1991., kada su pripadnici Hrvatske vojske noću navodno odveli prvo 30, a zatim između sto i dvjesto osoba srpskog podrijetla iz njihovih domova, navodi Mazowiecki. Tijela ljudi iz prve skupine kasnije su pronađena spaljena na "ničijoj zemlji", a ostali su navodno bačeni u "Katinu jamu". Drugi se slučaj odnosi na sedam Srba iz Karlobaga koje su 1991. odveli lokalni policajac i tri zamaskirane osobe. Tri su tijela kasnije pronađena na Velebitu. Posebni izvjestitelj izražava zabrinutost zbog mogućnosti neosnivanja privremenog Suda za ljudska prava, u kojem slučaju osobe, kojima su ljudska prava povrijeđena prije prijema Hrvatske u Vijeće Europe, ne bi dobile odgovarajuću pravnu zaštitu. Zabrinjavajućim trendom Mazowiecki ocjenjuje iseljavanje pripadnika srpske zajednice. "Stanje srpskog stanovništva u Gorskom kotaru ne daje razloga za ozbiljnu zabrinutost", zaključuje Mazowiecki. U Gorskom kotaru, gdje su boravili njegovi suradnici, pojedini su Srbi pokazali nesigurnost koja proizilazi iz pomanjkanja povjerenja u dugoročnu opredijeljenost hrvatskih vlasti za poštivanje njihovih manjinskih prava, navodi izviješće, dok su drugi izrazili zadovoljstvo vlastima. Bilježi se i prigovor zbog pomanjkanja posebnih školskih programa o srpskoj kulturi u Gorskom kotaru, čak i u područjima gdje su srpska djeca u većini. Mazowiecki očekuje da hrvatske vlasti osiguraju potpunu provedbu najavljenih mjera vezanih uz deložacije. Unatoč odluci da se obustave, deložacije izviješće bilježi da je jednu obitelj u studenome prošle godine u Splitu iselila osoba u odori Hrvatske vojske. Dodaje se da nisu poduzete nikakve mjere kako bi se stanare vratilo u stan. Izražavajući zabrinutost, posebni izvjestitelj navodi kako bi se vlasti trebale suzdržati od postavljanja dodatnih prepreka podnositeljima zahtjeva za državljanstvo. Mnoge lokalne hrvatske vlasti zahtijevaju da se osobno dođe po domovnicu te ne dozvoljavaju pravne zastupnike. Ističući da Hrvatska snosi veliki dio tereta zbrinjavanja izbjeglica i prognanika, Mazowiecki podsjeća međunarodnu zajednicu na potrebu humanitarnog pomaganja u Hrvatskoj. Kao razlog za zabrinutost izdvaja uvođenje novih zahtjeva i procedura za izbjeglice, čak i za tranzit. U osvrtu na rad udruženja za zaštitu ljudskih prava, navodi se da postojeći zakoni omogućavaju lako registriranje, no dodaje se da su u radu ometani financijskim razlozima i prijetnjama članovima od strane pojedinih medija bliskih vlasti. U Hrvatskoj je evidentirano 2.700 nestalih osoba, podsjeća izviješće. Izviješće izdvaja da se stajališta posebnog izvjestitelja redovito objavljuju u hrvatskom tisku, čineći time njegovu misiju jednim od najistaknutijih analitičkih tijela koja se bave ljudskim pravima u državi. Nasilje i zlostavljanje, uglavnom nad manjinskim skupinama, nastavlja se u UNPA. Mazowiecki izražava zabrinutost zbog teških uvjeta u kojima stanovništvo živi, posebice zimi. Lokalne srpske vlasti pokazuju neprihvatljivo nepoštivanje temeljnih humanitarnih načela i rada humanitarnih organizacija u UNPA. Slučajevi maltretiranja humanitarnog osoblja nisu bili rijetki i mnoge su organizacije povukle dio svoga osoblja, a ostali se sklonio u baze mirovnih snaga. Otvoreno kršeći norme međunarodnog prava, vlasti hrvatskih Srba mobilizirale su pet do šest tisuća izbjeglica iz centara Turanj i Batnoga i prisilile ih na borbe u bihaćkom džepu. Unatoč prosvjedima međunarodnih organizacija ta se praksa nastavlja. Izbjeglice koje su pokazale namjeru da napuste centre bile su pretučene ili, navodno, pogubljene. Pri tome se dodaje da su topnički položaji jedinica hrvatskih Srba postavljeni blizu Batnoge čime se izravno ugrožava civile. Izviješće bilježi i slučajeve uhićenja stranih novinara koje je lokalna policija, nakon što ih je pretukla i opljačkala, pustila. Posebnu zabrinutost Mazoviecki izražava zbog sudjelovanja snaga hrvatskih Srba u borbama oko Bihaća te njihovih metoda koje su u suprotnosti sa temeljnim odredbama međunarodnog humanitarnog prava. (Hina - nastavlja se) sp fp 240942 MET feb 95 24HHMM MET feb 95