SERVIS POSEBNIH NASLOVA KINA-GOSPODARSTVO

Nadnaslov:Kina:Socijalizam s kineskim značajkama ili surovi kapitalizam Naslov: "Raj za radnike" na kušnji tržišta Podnaslov:Uvođenje tržišnog gospodarstva dovelo je do poboljšanja prosječnog životnog standarda, dok su se istovremeno mnoge tekovine komunizma u području socijale izgubile. Nezaposlenost, skupi stanovi, naplate u zdravstvu, eksploatirana djeca, nesreće na radu...predstavljaju pravo lice "socijalizma s kineskim značajkama", koji često više nalikuje kapitalizmu, surovijem od zapadnog. Analitičari procjenjuju da će se snažan gospodarski rast nastaviti, ali i da bi se društveni problemi mogli uvelike pogoršati. Piše: Philippe MASSONNET, AFP PEKING - Prosječna životna razina u Kini neosporno je uznapredovala posljednjih godina s uvođenjem tržišnog gospodarstva ali društvene tekovine komunističkog režima tope se istodobno s napretkom kapitalizma. "Željezna zdjelica riže", kao što je ne tako davno nazivana garancija doživotnog zaposlenja i druge prednosti socijalne države nestaju svakog dana sve više. Nezaposlenost, skupi stanovi, zdravstveni pregledi koji se naplaćuju, eksploatirana djeca, nesreće na radu i osiromašenje dijela pučanstva predstavljaju više manje skriveno ali vrlo realno lice "socijalizma s kineskim značajkama", koji često više liči surovijem kapitalizmu nego što je onaj na Zapadu. I kako gruba liberalizacija gospodarstva nije popraćena nikakvom reformom koja bi dozvoljavala slobodu izraza, Kinezi pogođeni tom socijalnom krizom nemaju uopće načina za djelotvornu borbu. Duboko usađen u državna poduzeća i većinu tvrtki sa stranim kapitalom, službeni i jedini sindikat prije svega je propagandni instrument vlade koji se zadovoljava, u najboljem slučaju, organiziranjem kulturnih i sportskih aktivnosti. Ne dolazi u obzir da pruži podršku prosvjednim pokretima čak kad deficitarne državne tvornice, a to je slučaj s 50% njih, svoje zaposlene proglašavaju tehnološkim viškom i mjesecima im isplaćuju samo dio plaće koji rijetko prelazi 500 juana (59 dolara). "Štrajk nije dobar način, ne savjetujemo ga", izjavljuje Wang Yuxian, direktor odjela za međunarodne odnose Kineske federacije sindikata. Predstavnik narodnih masa dodaje: "U svakom slučaju, u socijalističkoj zemlji, interesi radnika istovjetni su s interesima države". Glede slobodnih sindikata, "oni ne postoje", tvrdi Wang, zaboravljajući naglasiti da oni koji su ga pokušali osnovati čuče u zatvoru. Međunaslov: Radnici i seljaci postaju ugroženi sloj U privatnom i mješovitom sektoru, koji su u punom zamahu, plaće su općenito više nego u državnom, ali uvjeti rada su ponekad srednjevjekovni a prava zaposlenih gotovo ne postoje. Radi bolje zaštite zaposlenih, vlasti prvenstveno računaju na prvi zakon o radu koji je prošle godine usvojio parlament. "Taj zakon je vrlo važan što se tiče uvjeta rada ili postupka otpuštanja, na primjer", smatra Wang. Zahvaljujući njemu radni tjedan već je smanjen s 48 na 44 sata. Vlada je također shvatila kako je vrijeme da se proširi osiguranje za slučaj nezaposlenosti koje trenutno koristi samo polovica zaposlenih. Iako u gradu sada službeno nezaposlenih ima tek nešto više od 4 milijuna, 2.000 godine bi ih moglo biti barem 20 milijuna, posebno zbog restrukturiranja deficitarnih državnih poduzeća. Na selu se višak radne snage procjenjuje na 160 milijuna osoba. Analitičari procjenjuju da bi kinesko gospodarstvo trebalo nastaviti svoj snažan rast sljedećih godina, djelomice zahvaljujući prilivu stranog kapitala privučenog divovskim tržištem s jeftinom radnom snagom. No, društveni problemi mogli bi se, paradoksalno, pogoršati, smatraju oni. Revolt se čuje već na puno mjesta, jasno je upozorila Akademija društvenih znanosti u godišnjem izvješću za 1994. godinu. Kao i mnogi drugi pažljivi promatrači kineskog društva, disident Wang Dan misli da će iduću veliku političku krizu potaknuti, ne intelektualci kao 1989. godine, već radnici i seljaci. (Hina) bnš br 211121 MET feb 95 21HHMM MET feb 95