-KINA: SVE VIŠE LJUDI, SVE MANJE OBRADIVIH POVRŠINA

BEIJNG, 17. veljače (Hina) - Da poljoprivreda nije bez razloga uvrštena među prioritete ovogodišnje kineske razvojne politike, pokazuje i podatak da je samo tijekom prošle godine u Kini za zemljoradnju izgubljeno 400 tisuća hektara obradivih površina. Za zemlju s više od milijardu dvjesto milijuna stanovnika, a sa samo 109 milijuna hektara obradive zemlje, znači niti s desetinom hektara po stanovniku, to je zabrinjavajući podatak. Prenamjena obradivih površina za nepoljoprivredne aktivnosti još je potkraj prošle godine rezultirala oštrim upozorenjem središnjih vlasti pokrajinama da moraju osigurati zemljište potrebno za sjetvu žitarica i pamuka. Istodobno od pokrajinskih je vlasti zatraženo da provedu više računa o prenamjeni obradivih površina. Pokazalo se naime da je u pokrajinama s dinamičnim gospodarskim razvitkom isplativije pretvarati obradivo zemljište u gradilišta te industrijske terene, nego ulagati u poljoprivredu. Uz jačanje industrije, i rastući se broj raznih gospodarskih zona, željnih privući inozemni kapital, širio jednim dijelom na račun obradivih površina. Kritiku je doživjela i moda otvarnja klubova za golf, koji su kao visokoprofitabilni izdanci turističke pondue u nekim područjima nicali kao gljive poslije kiše. I oni, ne treba ni reći, najčešće na račun obradivih površina. Naravno, prenamjena obradivih površina nije jedini razlog što je, prema objavljenim podacima, u 1994. izgubljeno 14 posto obradiva zemljišta više nego u 1993. godini. Jedan od ozbiljnih razloga je i to što seljaci u nerazvijenim krajevima Kine, posebno na zapadu zemlje, zapuštaju polja u korist bavljenja šumarstvom i stočarstvom. Drugim riječima, i oni se ponašaju tržišno, birajući ono što im se više isplati. No i osim toga, podaci kazuju da seljacima, a oni čine gotovo osamdeset posto kineskog stanovništva, posljednjih godina prihodi sve osjetnije zaostaju za onima izvan poljoprivrede. Prošlogodišnje povećanje cijena poljoprivrendih proizivoda jednim je dijelom pojela inflacija, a seljacima u prilog ne ide ni nejednaki tempo rasta cijena industrijskih i poljoprivrednih proizvoda. Prema nekim neslužbenim podacima objavljenim u inozemstvu, lani je odnos prihoda na selu i gradu bio 1:2,55. Istodobno službeni podaci pokazuju da prihod seljaka i nije u izravnoj vezi s produktivnosti: naime, upozoravaju stručnjaci, porast proizvodnje nije praćen i odgovarajućim porastom prihoda seljaka. Ističući da je u zemljoradnji jedna od zapreka bržem podizanju produktivnosti i to što u prosjeku sljačko kućanstvo radi na obradivoj površini od smao 6,3 mua, dakle na manje od pola hektara, stručnjaci istodobno tvrde da seljak pritom stalno ulaže vlastita sredstva u proizvodnju. Opterećen davanjima, bez kredita, seljak sve teže ulaže u proizvodnju, koja pak bez ulaganja stagnira. Osim toga, manjak sredstava uzrokuje i manje radova na irigacijskim i sličnim poslovima, što također ne pridonosi podizanju poizvodnje. Potreba da se prehranjuje milijardu dvjesto milijuna ljudi, u uvjetima dok u nekim pokrajinama ima i manje od 0,07 hektara obradive zemlje po stanovniku, a još se i smanjuju, dobar je razlog za zabrinutost i za najavljenu veću brigu zaselo. Uostalom, u zemlji velikih društvenih suprotnsoti i naglog socijalnog raslojavanja, osjetljiva društvena ravnoteža ovisi i o selu. Pogotovu kad već danas milijuni nezaposlneih seljakakruže zemljom u potrazi za poslom. I dok kao posljedica iznimno brze industrijalizacije i siromaštva kisele kiše već obilno pljušte po ionako nedovoljnim obradivim površinama, dok se golemi trud ulaže u kultiviranje pješčara, močvarnog i neplodnog tla, država će, da bi održala obećanja o većoj brizi za selo, imati pune ruke posla. A o golfu na terenima gdje bi mogal rasti riža, kasnije. (Hina) mer dr 171251 MET feb 95 17HHMM MET feb 95