SARAJEVSKI KOMENTARI O INICIJATIVI ZA TROJNI SASTANAK

Alaina Juppea za saziv trojnog sastanka predsjednika Hrvatske, BiH i Srbije na kojemu bi trebalo pokrenuti s mrtve točke mirovni proces, u Sarajevu je postao predmetom komentara tek nakon što se o tom prijedlogu izjasnio Alija Izetbegović. U interviewu koji je u utorak emitirala TV BiH predsjednik Predsjedništva BiH odlučno je izjavio da susret s Miloševićem dolazi u obzir samo ako Beograd prizna neovisnost i teritorijalnu cjelovitost BiH. "Pod tim okolnostima spreman sam razgovarati s Miloševićem i ne bi trebalo misliti kako bi u tom slučaju nekome pala kruna s glave", rekao je Izetbegović. Ono što Izetbegović nije jasno izrekao, a što javna glasila i javnost pokušavaju danas otkriti, jest dvojba trebaju li se najprije dvije države međusobno priznati, ili do sastanka Izetbegovića i Miloševića može doći i bez toga, ako bi se on "dobro pripremio", što znači da bi izravno rezultirao međusobnim priznanjem. Današnje sarajevsko "Oslobođenje" objavljuje nekoliko članaka o toj temi. Predlažu se eventualni odgovori, ali se i jasno podupire mogućnost sastanka na vrhu: Tuđman-Izetbegović-Milošević. Predlaže se jedino određeni oprez i sugerira da se najprije održe odvojeni razgovori predsjednika triju država, a tek zatim njihov zajednički sastanak. Svrha takvog sastanka, tumače sarajevska javna glasila, bila bi da se konačno uspostavi ravnoteža na terenu i da se Beogradu stavi do znanja kako je rat za 'veliku Srbiju' propao. Hrvatska i BiH, unatoč silini agresije kojoj su bile izvrgnute, opstale su i sada mogu dogovarati trajno savezništvo. Međunarodna zajednica svojim diplomatskim i ostalim pritiscima nije uspjela da se bezuvjetno prihvati mirovni plan Kontaktne skupine, pa je očito da se trajni mir može postići samo ako se uspostavi neka vrsta "ravnoteže straha" na terenu, konstatira Oslobođenje. Ustroj Federacije BiH za to je temeljni uvjet, a drugi bi uvjet bio očuvati BiH kao cjelovitu državu. No, u Sarajevu nitko nema iluzija kako bi se mogućim sastankom u Parizu zapravo ostvarila prvotna ideja o uspostavi trajnog i pravednog mira u BiH i na cijelom nekadašnjem YU-prostoru. "I kad bi se ispunilo sve što Kontaktna skupina traži, to ne bi bio pravedan mir. Pravednoga mira mi ovdje nećemo imati", rezignirano ali odgovorno upozorava Izetbegović ponavljajući kako je za narod u Bosni nastavak rata veća nepravda od nepravedna mira. Tog je vjerojatno svjesna i međunarodna zajednica. Plan Kontaktne skupine proizvod je krajnjih napora da se unatoč temeljnih nepravdi i nekažnjenih zločina postigne kakav-takav kompromis i stoga se od ponuđena plana ne smije odustati, ako se već ne želi reagirati silom. Kako je Vlada u Sarajevu već odavno pristala na sve želje i prijedloge međunarodne zajednice, sada ima pravo očekivati da mogući sastanak u Elizejskoj palači bude više od neobavezne "razmjene mišljenja". Bosnu i Hercegovinu nitko ne može optužiti da je bilo kada odbila surađivati s međunarodnom zajednicom. Naprotiv, ona joj je bezgranično vjerovala i kada za to nije bilo osnove. Iznenadni posjet francuskoga predsjednika Mitteranda Sarajevu 1992. probudio je mnoge iluzije koje su se kasnije pretvorile u gorku razočaranost. Ako bi Mitterand sada htio završiti svoju državničku karijeru predsjedajući sastanakom Tuđman-Izetbegović-Milošević, tada je dužan dati nešto više od svoje sućuti žrtvama velikosrpske agresije, komentiraju u Sarajevu. (Hina) rm mc 081728 MET feb 95 081728 MET feb 95