ODGOVOR GENERALA ZBORA JANKA BOBETKA DUŠANU PEKIĆU

general zbora Janko Bobetko odgovorio je na otvoreno pismo umirovljenog general-pukovnika Dušana Pekića, objavljeno nedavno u beogradskim Večernjim novostima. Reagirajući na spomenuto otvoreno pismo general zbora Janko Bobetko, u odgovoru Pekiću koji nosi naslov Od susjeda-agresor, kaže: "Sjećam se, gospodine Pekiću dana 1941. godine kada sam kretao, zajedno sa svojim istomišljenicima, braniti dom, svoju kuću, žudeći za hrvatskom slobodom. I Vi ste pošli za nama, nadao sam se i vjerovao, zato što ste uvidjeli da je ona Jugoslavija tamnica naroda i kako u njoj nema slobodnog života ni za koga. Krenuo sam u borbu vjerujući da će i mojoj i vašoj Hrvatskoj, generale (jer ona je, ako se dobro sjećam i Vaša domovina), svanuti bolji dani, u kojima neće biti bogom danih i onih koji to nisu. Pošli ste s nama, postajući i sami dio ogromnog općenarodnog antifašističkog pokreta u Hrvatskoj, najvećeg na ovim nemirnim prostorima. Napokon, u tom pokretu ste i sami, gospodine generale, postali visoki vojni dužnosnik, baš u Hrvatskoj. Vjerovao sam tada, gospodine generale, u mogući zajednički život i mislio da i Vi dijelite takvo mišljenje. Međutim, već u vihoru 2. svjetskog rata bilo je vidljivo da je 'jednakost' vrlo određena i istosmjerna. Kažete mi da smo obojica imali dosta kritika na metode izgradnje tadašnje vojske, kojoj smo obojica pripadali. Ne samo na nju, već i na svekoliki život i u DFJ i FNRJ kao i u SFRJ, u kojima je moj narod, gospodine generale, zahvaljujući slici koju su stvarali Vaši istomišljenici, uvijek bio na optuženičkoj klupi, a Vaš, gospodine Pekiću, uvijek tužitelj, kako to god povijesno nelogično bilo. Istina je, gospodine generale, da sam uvijek bio čovjek koji je volio svoju domovinu, jer sam znao da mi je ona sve. Na kraju krajeva, kada sam i kretao u oslobodilačku borbu na to su me nagnali moral i korijeni, želja da jednom kao Hrvat živim u svojoj Hrvatskoj, bez skrbnika i nalogodavaca izvana. Vi ste, gospodine Pekiću, svojoj domovini okrenuli leđa i izabrali stranu protiv koje ste se, navodno, borili. Naslušao sam se, gospodine Pekiću, igri brojki Vaših 'istoričara' kojima je trebalo dokazati genocidnost moga naroda. Dok smo mi po Vašim riječima izrečenim na Gvozdu ili što bi Vi rekli Petrovoj Gori, 'izbacivali Srbe iz Ustava', Vaši sljedbenici izbacivali su Hrvate iz kuća, čisteći Hrvatsku od Hrvata ne bi li na taj način ostvarili neko svoje novo 'bratstvo i jedinstvo', naravno srpskog naroda. Moram Vam reći da sam ja i 1971. godine slijedio put za koji sam vjerovao da je naš, gospodine Pekiću, onaj isti iz 1941., a za mene i onaj koji sam nastavio 1991. godine - put obrane slobode ljudi koji su željeli živjeti u demokratskoj državi u kojoj će biti jednaki svi, bez obzira na naciju ili vjeroispovijest, jer tako nalaže hrvatski Ustav. Vaša sadašnja država napala je moju. Moje moralno i ljudsko pravo i dužnost bilo je braniti napadnuti narod kojem svim svojim srcem pripadam. To sam i učinio i činim, koliko mi to god moji ljudski potencijali dopuštaju. Hrvatskom narodu tijekom neprirodnog saveza zvanog Jugoslavija bila je priječena bilo kakova mogućnost spominjanja težnje za svojom državom. Prvi puta kada se na to odlučio i to plebiscitarnom voljom svih njenih državljana, bio je napadnut od onih koji su se predstavljali kao branitelji naroda. Nažalost, gospodine Pekiću, to nisu bili. Hrvatska je nudila i konfederaciju kao mogućnost života jednih pored drugih. To Vaša država nije prihvatila. Hrvatska je Srbima na njenom području ponudila tolika prava koja ni sami 1991. godine nisu tražili. Ni to nije dovoljno. Hrvatska Srbima i danas nudi mogućnost mirnog rješenja. Na njima je da ga prihvate. Jedno sigurno znam: Moja domovina, učinit će sve da mirnim putem sve svoje građane ujedini u jednak ustavopravni poredak. Jednak kažem, u kojem neće biti jednakijih, kao nekada, gospodine Pekiću. Ukoliko ne bude išlo mirnim putem, znat ću što mi je činiti, baš kao što sam znao i 1941. i 1991., jednako kako razmišljaju svi koji drže hrvatsku državu za svoju. Nikome ne prijetim vojnom snagom Republike Hrvatske, no i ona je sastavni dio politike. Volio bih kada ona ne bi trebala biti uporabljena. No, neka se zna, ona je u svakom trenu spremna ispuniti svaku zadaću koja se pred nju postavi. Moji se ciljevi, gospodine generale nisu promijenili i ja sam ostao na istoj strani bojišnice, za razliku od Vas, gospodine Pekiću, koji bar jednom niste bili iskreni: mislim da je to bilo prije pedeset i četiri godine, kada sam vjerovao da smo na istoj strani", kaže na kraju pisma načelnik Glavnog stožera HV general zbora Janko Bobetko. (Hina) pp ds NAPOMENA UREDNIŠTVIMA: U posebnoj vijesti, koja slijedi, emitirat ćemo izvode iz pisma Dušana Pekića. (Hina) 081229 MET feb 95 081229 MET feb 95