VIJETNAM I SAD UČINILI POMAK KA DIPLOMATSKIM ODNOSIMA

Washingtonu, Sjedinjene Američke Države i Socijalistička Republika Vijetnam ovih su dana, dvadeset godina nakon završetka vijetnamskoga rata, učinile prvi pomak prema uspostavi punih diplomatskih odnosa. U tjednu kad je Vijetnam slavio lunarnu Novu godinu, Tet - praznik čiji naziv Amerikancima nimalo ne priziva praznička sjećanja, događaj od nedvojbenog značenja za američko-vijetnamske odnose odvijao se i u Hanoju i u Washingtonu bez velike pompe, uglavnom po želji američke strane, jer Clintonova administracija nije htjela izazivati prosvjede antivijetnamskoga lobija i republikanaca. Isticanje radnog značaja Ureda za vezu, međutim, ničim ne umanjuje važnost nove američke nazočnosti u Hanoju. Budući da od oko dva milijuna Vijetnamaca u dijaspori u Sad živi gotovo milijun, Ured za vezu i njima će olakšati komuniciranje sa zemljom. Istodobno, Uredi će pridonositi rješavanju postojećih problema među dvjema državama, a - što sigurno nije najmanje važno - poslužit će i američkim gospodarskim interesima. Ukinuće zabrane gospodarskih odnosa s Vijetnamom, prije godinu dana, otvorilo je i američkim gospodarstvenicima mogućnost za rad sa zemljom koja je, osiromašena ratovima u posljednjim desetljećima ( od kojih je zadnji bio agresija na Kambodžu), plansku privredu odlučila zamijeniti tržišnim gospodarstvom. Otvorivši se za strani kapital godine 1988, Vijetnam je lani zabilježio investicije iz 46 zemalja. Najveći strani ulagači su vijetnamski susjedi i azijsko-pacifičke zemlje: Tajvan, Hong Kong, Singapor, Južna Koreja, Japan, Australija i Malezija, te Francuska, Nizozemska i Velika Britanija. Osim za prirodne resurse i jeftinu radnu snagu, azijsko-pacifičke zemlje zainteresirane su i za uključivanje Vijetnama u regionalnu gospodarsku suradnju, što je i način stabiliziranja prilika u regiji. S druge strane, poboljšane gospodarske prilike u zemlji omogućuju i stabilnost u njoj. To je vjerojatno i bio ključni razlog da se vladajuća komunistička partija, pogotovo kad više nije mogla računati na pomoć iz Moskve, odlučila uvesti elemente tržišnog gospodarstva. I dok vijetnamski komunistički čelnici, vodeći borbu protiv "revolucionarnih mandarina" u svojim redovima, tvrde da su promjene na bolje u zemlji rezultat socijalizma, Vijetnam se pomalo mijenja, sukladno pravilima igre na koju je pristao. Naravno, sudar tržišnih načela, naslijeđene centralizirane i birokratizirane uprave, siromaštva i zaostalosti, rezultirao je i rastućim socijalnim razlikama između sela i grada te prodorom duha komecijalizacije koji se protegnuo i na prodaju djece. Uvođenje kreditnih kartica, otvaranje kockarnica (za nositelje stranih putovnica), prihvaćanje zakona koji bi trebali priječiti proizvodnju i prodaju piratskih izdanja, pogotovo računarskog softvera, sve su to novosti u zemlji čiji ideolozi tvrde da je i Ho Ši Min nastojao da "bogati budu još bogatiji, da siromašni postanu bogati te da se najsiromašniji oslobode siromaštva". Parole razumljive i američkim privrednicima kojima će Ured za vezu svakako olakšati snalaženje u otvaranju tržišta s kojeg su dugo bili odsutni, a na koje sada mnogi računaju ( ne samo susjedi, među kojima je Kina lani predsjedničkim posjetom osigurala temelje za daljnju suradnju). I najava uvođenja izravne zrakoplovne veze s Londonom također govori o tome, kao, uostalom, i otvaranje američkog Ureda za vezu u Hanoju. (Hina) rb 041516 MET feb 95 041516 MET feb 95