ŽUŽUL O ELEMENTIMA NACRTA PLANA SKUPINE Z-4

televiziji, posebni izaslanik Predsjednika i veleposlanik pri stalnoj misiji UN-a u Ženevi dr. Miomir Žužul, o danas objavljenom nacrtu plana skupine Z-4, kazao je kako je "zapravo dosta teško reći koliko je prihvatljivih, a koliko neprihvatljivih dijelova u njemu." "Ali je činjenica da ovaj plan koji je danas službeno uručen Hrvatskoj, i to uručen u ime Europske Unije, u ime Sjedinjenih Američkih Država, Ruske Federacije i Konferencije o bivšoj Jugoslaviji, ima nekih elemenata koji su sigurno prihvatljivi i koje bi mi mogli i pozdraviti, ali ima i sigurno nekih elemenata koje nećemo moći prihvatiti, odnosno nekih konkretnih rješenja za koja mislimo da niti su potrebna niti vode prema miroljubivome završetku krize", nastavio je Žužul. Na pitanje voditeljice: spominje li se u Nacrtu bilo kakav status konstitutivnog naroda, odnosno politička autonomija, pa i mogućnost konfederalnog vezanja sa Srbijom, dr. Žužul je odgovorio: "Određena autonomija, i politička, a ne samo kulturalna, se spominje. Međutim, ne govori se o konstitutivnom narodu, a naravno nema nikakvih mogućnosti konfederalnog vezivanja sa bilo čime. Plan zapravo razdvaja UNPA područja, okupirana područja Hrvatske, u, globalno govoreći - dvije skupine. U jednoj skupini su područja kotara Glina i Knin, i u ta dva kotara njima daje jedan visoki stupanj političke i kulturalne autonomije, a u ostalim područjima zapravo manje više drži se okvira koje je dao hrvatski Ustavni zakon o manjinama. Ta rješenja, konkretno glede ta dva kotara, ona su možda ponekad iznad poznatih modela. Ona su u nekim dijelovima sigurno neprihvatljiva Republici Hrvatskoj, ali kao globalni okvir, kao model je možda ono što bi moglo biti na tragu ukupnoga rješenja". Žužul je potom naveo ono o čemu Republika Hrvatska može razgovarati, kazavši kako je Hrvatska više puta istaknula koji je okvir rješenja problema. "Znači, okvir rješenja je prihvaćanje u potpunosti teritorijalnoga integriteta i suvereniteta Hrvatske na cijelome teritoriju i spremnost Hrvatske da dade određeni stupanj autonomije srpskoj manjini na onim dijelovima na kojima su oni predstavljali većinu prije izbijanja rata. I taj okvir plan zapravo slijedi", precizirao je veleposlanik Žužul. "I u tom pogledu, i to je konačno danas rekao i predsjednik Tuđman na sastanku sa veleposlanicima, to je ono što je nama prihvatljivo. Međutim, kada ide u konkretna rješenja, recimo već od samoga naziva, mislim da se pravi jedna zbrka određena između geografskih termina i političkih termina pa se recimo govori o terminu 'krajina'. Nije jasno da li u političkome ili geografskom. On se ne odnosi na cijelo područje, on se odnosi na područje ta dva kotara, ali je nejasna njegova uporaba. Pa do cijeloga niza konkretnih rješenja koja su zapravo teško prihvatljiva, nastavio je Žužul. Na pitanje o tome kako je riješen problem Baranje i istočne Slavonije, veleposlanik dr. Miomir Žužul je odgovorio da je taj problem "uglavnom u okvirima ustavnoga zakona". "Znači, u onim jedinicama, onim općinama gdje su Srbi bili većina, oni imaju neka određena prava, međutim, nema nikakve posebne autonomije. Oni se zapravo postupno kroz određeno razdoblje u potpunosti vraćaju pod nadzor hrvatske države", naglasio je. Na pitanje o ulozi međunarodnih čimbenika Žužul je kazao da "svaki plan koji ide miroljubivome rješenju, koji vodi računa o realnostima, mora predvidjeti razdoblje kroz koje će plan biti proveden". "I u tome kontekstu isto tako mi smo davno iskazali svoju spremnost za prihvaćanjem pomoći od međunarodne zajednice kroz miroljubivu implementaciju. Znači, predviđeno je jedno određeno razdoblje. Ako mogu reći, iako je zapravo potrebno određeno vrijeme u kojemu ćemo mi dati svoje ozbiljne primjedbe na plan kao cjelinu i na njegove pojedine dijelove, po mome mišljenju, to razdoblje je neprimjereno dugo, nepotrebno dugo i mislim da bi se zapravo moglo sve to brže odviti, da bi se moglo realizirati, ako uopće dođe do prihvaćanja toga plana", kazao je Žužul. O mogoćim pritiscima međunarodne zajednice on je rekao: "Mislim da je potrebno istaknuti, pogotovo u kontekstu svega ovoga što se sada zbiva, da ja ovaj plan ne bih shvatio kao pritisak na Hrvatsku, konačno on se radi dosta dugo. Mi znamo da se radi, sudjelovale su one države za koje mi nemamo nikakve sumnje da imaju dobre namjere da se riješi problem. Konačno, temeljna pitanja, temeljna rješenja su sasvim neupitna. Znači, ne treba ga shvatiti kao pritisak. On je zapravo više ponuđeni dokument i to ne na principu 'prihvati ili odbaci', nego ponuđeni materijal za raspravu. Za raspravu između hrvatske države i Srba, pobunjenih Srba, odnosno krajinskih Srba, kako ih oni nazivaju. Mi smo im pri tome istaknuli da mi prihvaćamo takvu raspravu i prihvaćamo date okvire. Al ono što ne prihvaćamo i što od početka ističemo i ne možemo naravno nikako prihvatiti da je to rasprava dvaju ravnopravnih sudionika. To jesu pregovori, ali pregovori specifični. Radi se o unutarnjem problemu Hrvatske kojega smo mi spremni rješavati uz pomoć međunarodne zajednice, dok postoji, čini mi se, razumijevanje od svih onih koji su sudjelovali u izradi toga plana, pa i konačno svih zemalja koje su iza toga, za takav pristup. Čini mi se da on u planu sasvim nije jasno vidljiv i da se ponekad zapravo tretiraju na sličan način 'dvije strane'. I mi smo sasvim jasno danas rekli da je to neprihvatljiv način postupanja. Međutim, ukoliko srpska strana prihvati ovo kao okvir pregovora, a mislim da bi to bio velik napredak, jer prihvate li to to - znači da su oni po prvi put eksplicitno prihvatili da svoje rješenje vide unutar hrvatske države - to će biti veliki korak prema mirnome rješenju. U tome slučaju zapravo predstoji da se dogovorimo sa međunarodnom zajednicom na koji će se način voditi pregovori. Možda pritom da dodam, ovaj plan ne nastaje ni u kakvome pregovaračkome niti diplomatsko-političkome vakumu. On je zapravo treća faza procesa o kojem se cijelo vrijeme govori i koji se odvija. Prva faza je bio potpis plana o prekidu vatre, odnosno sporazuma o prekidu vatre, druga faza je ovaj ekonomski sporazum koji se odvija i za kojega, kada se uzmu sve realnosti u obzir, mi ne možemo iskazati veliko nezadovoljstvo načinom na koji se on odvija. On se u svakom slučaju odvija. Ovaj plan bi trebao zapravo biti ona treća završna faza kroz koju bi mi došli u potpunosti do reintegracije okupiranih dijelova Hrvatske. I to nije naša interpretacija plana. On je na taj način predstavljen i on je na taj način nama ponuđen. I u tome kontekstu, dakle, takav okvir je nama prihvatljiv. Opet kažem, ono što je teško prihvatljivo, ono na što je za očekivati razumljive reakcije i unutar hrvatskoga naroda, hrvatskoga parlamenta, ali konačno kod svakoga od nas, su neka specifična rješenja. Međutim, ona nisu po principu 'evo morate ih uzeti i sad će netko pritisnuti Hrvatsku da to mora uzeti'. Ja mislim da će svijet ići jednom realnom linijom da se dođe do rješenja koje će biti prihvatljivo, ali koje će jamčiti trajnu stabilnost na ovome području", završio je posebni izaslanik Predsjednika i veleposlanik pri stalnoj misiji UN-a u Ženevi dr. Miomir Žužul. (Hina) mn mn 302122 MET jan 95