SERVIS POSEBNIH NASLOVA SAD-AUSCHWITZ

Nadnaslov:SAD:50 godina poslije oslobođenja Auschwitza još uvijek prisutna dilema o angažmanu saveznika Naslov: Jesu li zračni napadi mogli zaustaviti pokolj? Podnaslov:Da li bi savezničko bombardiranje koncentracionih logora u srednjoj Europi još 1944. skratilo primjenu "konačnog rješenja", pitanje je koje i nakon 50 godina izaziva kontroverze. Piše: Robert KOCH, AFP WASHINGTON - Jesu li saveznici, a posebno Amerikanci, mogli skratiti primjenu "konačnog rješenja" bombardirajući već 1944. godine koncentracione logore u srednjoj Europi? I pedeset godina nakon oslobođenja Auschwitza prisutno je to kontroverzno pitanje u SAD. "Opravdavajući svoje odbijanje da bombardiraju željezničke pruge koje vode u Auschwitz, Amerikanci i Britanci uvijek su objašnjavali da takva operacija nije bila prioritetna jer ne bi pridonijela njihovom ratnom angažmanu", kaže rabin Marvin Hier, osnivač centra Simon Wiesenthal u Los Angelesu. "Nema sumnje da bi uništenje tračnica, koje su u Birkenauu bile produžene do praga plinskih komora, spasilo život desetaka tisuća Židova", tvrdi rabin Hier. "Zatvorenici jednostavno tamo više ne bi mogli biti upućivani", naglašava on. "Saveznici su od ljeta 1942. godine znali da nacisti likvidiraju Židove u Auschwitzu." Prvo gušenje plinom ciklon B (cijankalij) provedeno je eksperimentalno nad ruskim ratnim zatvorenicima u prosincu 1941. u Auschwitzu. Masovno istrebljenje Židova, deportiranih iz čitave Europe prema 40 logora koji su tvorili kompleks Auschwitz-Birkenau, na oko 60 km od Krakowa, započelo je nekoliko mjeseci kasnije u četiri plinske komore i pećima za spaljivanje sagrađenim u Birkenauu. Međunaslov: Da li bi bombardiranje Auschwitza pomoglo? "Sve je to apsurdno", odgovara Sybil Milton, povjesničarka-kustos muzeja holokausta u Washingtonu. "Saveznici su se iskrcali u Europi tek 6. lipnja 1944. godine a djelokrug dohvata njihovih bombardera nije bio dovoljan da udare u srce Poljske", objašnjava ona. 20. kolovoza 1944. međutim, 120 američkih "letećih tvrđava" uzletjelo je iz Foggie u Italiji i bombardiralo, u blizini Auschwitza, tvornicu Buna-Monowitz koja je proizvodila sintetički kaučuk za njemačkog kemijskog diva - I.G. Farben. "Taj nam je napad ulio nade", prisjeća se Celia Rosenberg (66), deportirana iz Mađarske u Auschwitz, u interviewu reviji Newsweek. "U to vrijeme željeli smo da nas bombardiraju. Nijednog trenutka nismo se bojali", kaže ona. No, američki ratni ured izabrao je, protivno mišljenju predsjednika Theodorea Roosevelta, razdvajanje vojnih i "ljudskih" ciljeva. "Najbolji način da se pomogne tim ljudima bilo je dobiti rat što je prije moguće", objasnio je 1944. godine pomoćnik tajnika za ratna pitanja John McCloy čije riječi navodi povjesničar Martin Gilbert u knjizi "Auschwitz i saveznici", objavljenoj 1981. godine. "Bombardiranje Auschwitza ne bi vjerojatno ništa promijenilo", smatra Miltonova. "Tračnice bi zatvorenici morali ponovno postaviti i masovna pogubljenja ne bi na dugo bila prekinuta". Za nju, ta kontroverza "ne može biti predmetom povijesne rasprave": "Govorimo o nečemu - bombardiranjima - do čega uopće nije došlo", zaključuje ona. (Hina) bnš br 251140 MET jan 95