SERVIS POSEBNIH NASLOVA FRANCUSKA-MODA

Nadnaslov:Poznate modne kuće između profita i kreativnosti Naslov: Visoka moda u rukama 'financijera' Podnaslov:Unutar ove kronično deficitarne djelatnosti već je nekoliko modnih kuća nestalo, vrlo malo ih je koje su još nezavisne, a najbolje prolaze najpoznatija imena koja većinom pripadaju velikim industrijskim i financijskim grupacijama za koje je visoka moda kapital koji prodaje parfeme i pret-a-porter. Piše: Marie-Dominique FOLLAIN, AFP PARIZ - Samo njih 18 predstavit će, počevši od nedjelje, svoju ljetnu kolekciju visoke mode: u nekoliko godina, nekoliko modnih kuća nestalo je, druge koje pripadaju velikim industrijskim i financijskim grupacijama bolje se drže, vrlo malo ih je koje su još nezavisne. Kronično deficitarna djelatnost - visoka moda ostvarila je 1993. godine brutto-promet od 290 milijuna francuskih franaka (55 milijuna dolara), 6% brutto-prometa ostvarenog u modi (ženski i muški pret-a-porter, modni detalji). U 1994. godini dvije modne kuće su nestale. Ona Pera Spooka koji je, napušten od američkih financijera, morao zatvoriti svoja vrata, i ona vrlo samozatajnog Philippea Veneta koji se danas više bavi izdavanjem dozvola. Najbolje prolaze najpoznatija imena koja većinom pripadaju velikim grupacijama za koje je visoka moda kapital koji prodaje parfeme i pret-a-porter. Dva diva podijelila su si nekoliko takvih uglednih kuća. Svjetski broj jedan u luksuzu - LVMH (Louis Vuitton Moet Hennessy) posjeduje Christian Diora, Hubert de Givenchya a 1987. godine lansirao je Christian Lacroixa. Iako su za ovog posljednjeg kreatora financijski uspjesi došli kasno, usprkos realnog medijskog uspjeha, danas Lacroix počinje ubirati plodove svojih napora. Tako je njegova sasvim nova linija Bazar, kao dodatak luksuznog pret-a-portera, ostvarila u prvoj godini postojanja brutto-promet od 100 milijuna franaka. Druga velika grupacija - Sanofi, podružnica Elf Aquitaine, priuštila si je 1993. godine Yves Saint-Laurenta a drži i 49% kapitala Nine Ricci, dok španjolska grupacija Puig i japanska Seibu upravljaju Paco Rabanneom i Jean-Louis Scherrerom. Međunaslov: Chanel - najrentabilnija modna kuća Tu je i Chanel, poseban slučaj za jednu od najrentabilnijih modnih kuća, već tri generacije vlasništvo švicarske obitelji Wertheimer. Iako se brojke ljubomorno čuvaju u tajnosti, stručnjaci ocjenjuju da se brutto-promet (parfemi i moda) kreće oko 9 milijardi franaka (1,7 milijardi dolara), što je tri puta više od Saint-Laurenta. Pored velikih grupacija, neki kreatori se još drže samostalno. Još ih je vrlo malo nezavisno, kao Pierre Cardin koji je osnovao svoju kuću 1953. godine, Torrente koju je 1961. godine osnovala Rosette Mett ili Emanuel Ungaro koji će ove godine proslaviti trideset godina u modi. Emmanuel Ungaro je "atipična kuća" kako kaže njezin generalni direktor Carlo Valerio: iako u većini slučajeva parfemi predstavljaju 85% prihoda a 15% proizlazi iz mode, kod Ungara je odnos obrnut. "Ne smatramo modu reklamnim ulaganjem već kao element od kojeg živi ostatak modne kuće", tvrdi Valerio. Na kraju tu su Didier Lecoanet i Hemant Sagar koji su 1983. godine osnovali kuću udruživši svoja dva imena. Kod Lecoaneta Hemanta kolekcija visoke mode stoji 2 do 3 milijune franaka (nasuprot 15 do 30 milijuna za najrenomiranije marke). "Visoka moda ne pripada našoj epohi", priznaje Hemant Sagar, "to je sloboda koju skupo plaćam". Brutto-promet godine tu je slab a kuća ne raspolaže parfemom za punjenje blagajni. Oba kreatora "ne žele međutim postati prodavači odjeće" i više vole nastaviti izrađivati "skulpture od tkanine". Strast je to koja vrijedi nekoliko žrtava: "vozimo se podzemnom željeznicom, ne dijelimo si plaće - osim za plaćanje stanarina - i uvijek nas proganja gomila opskrbljivača sa svojim računima". (Hina) bnš br 220201 MET jan 95