PISMO PREDSJEDNIKA TUĐMANA BOUTROSU GHALIJU

ZAGREB, 12. siječnja (Hina) - Objavljujemo u cijelosti pismo koje je predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman uputio danas glavnom tajniku UN Boutrosu Boutrosu-Ghaliju (prijevod s engleskog). "Ekselencijo, aktualna kriza u jugoistočnoj Europi, koju je izazvala agresija Jugokomunističke vojske, te Srbije i Crne Gore, na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu koja je rezultirala raspadom bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, prerasla je u tešku prijetnju sigurnosti u cijeloj regiji. S vremenom, kriza je razbila međunarodni mir i paralizirala brojna međunarodna tijela: Ujedinjene narode, Europsku uniju, Organizaciju o europskoj sigurnosti i suradnji, Sjeverno-atlantski pakt, itd. Nečuveni zločini počinjeni protiv čovječnosti i velike patnje milijuna ljudi sve su više pritisnuli međunarodne institucije i humanitarne organizacije. Međunarodna zajednica, uključujući i Ujedinjene narode, bila je uključena u pokušaj rješenja krize od njezinih početaka. Vanceov plan i prisutnost UNPROFOR-a u početku su imali pozitivan učinak. UNPROFOR i UNHCR, kao i ostale humanitarne organizacije, znatno su pridonijeli zadovoljavanju humanitarnih potreba u Hrvatskoj. UNPROFOR je igrao važnu ulogu u povlačenju Jugoslavenske narodne armije (JNA) iz Hrvatske (premda je JNA tom prigodom ostavila naoružanje pobunjenim lokalnim Srbima). Dolazak UNPROFOR-a označio je kraj širenja neprijateljstava u Hrvatskoj. U vremenu djelovanja UNPROFOR-a više od 50 njegovih članova izgubilo je živote, a više od 500 njih bilo je ranjeno dok su hrabro obavljali svoju dužnost u Hrvatskoj. Hrvatska će im zauvijek ostati zahvalna i sjećati se njihovih uloženih napora kao i gubitka za njihove obitelji. Usprkos uloženim naporima, UNPROFOR nije uspio provesti najvažnije operativne odredbe Vanceovog plana i rezolucija Vijeća sigurnosti koje su slijedile, uključujući i posljednju Rezoluciju 947 (1994.). Ključne odredbe Vanceovog plana (Rez. 740/1992.), kojoj je prethodila Rez. 721/1991, uključile su: demilitarizaciju UNPA (tj. razoružavanje i raspuštanje postrojbi pobunjenih lokalnih Srba); ustrojavanje snaga lokalne policije (samo s oružjem o boku) prema nacionalnom sastavu stanovništva koje je tamo živjelo prije početka neprijateljstava, a pod civilnim nadzorom UN policije; raspoređivanje vojnih promatrača u područjima Bosne i Hercegovine uz hrvatsku granicu; povratak prognanih osoba njihovim domovima. Nijedna od ovih odredbi nije bila provedena. Štoviše, najvažniji element mirovnog procesa, tj. nadzor nad međunarodnim granicama Hrvatske, predviđen Rezolucijom 769 (1992) nije bio ostvaren. Gospodine Glavni tajniče, Kada je prethodni mandat UNPROFORA bio pri završetku, zaključili ste u svom Izvješću Vijeću sigurnosti (S/1994/1667 od 17. rujna 1994.), da Vanceov plan i rezolucije koje su slijedile nisu bile provedene zbog suprotstavljanja pobunjenih Srba u UNPA, iako su (usprkos čestim kršenjima) oružana neprijateljstva prestala. Vi ste, nadalje, zaključili da UNPROFOR nije bio mogao ispuniti zadaće i udovoljiti opravdanim zahtjevima Hrvatske, zbog nedostatka snaga i sredstava, i da je takav zastoj pridonio održavanju nezadovoljavajućeg statusa quo. Od tada, situacija se uopće nije izmijenila. Odgovornost i dalje ostaje na Vladi Federativne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) i njihovim suučesnicima u Hrvatskoj. Vlada u Beogradu i lokalna srpska vlast u Kninu prihvatili su samo neke neznatne odredbe rezolucija Vijeća sigurnosti. Nastavili su odbacivati bilo koje odlučne mjere donesene od Vijeća sigurnosti i Opće skupštine s ciljem reintegracije okupiranih područja Hrvatske. Naprotiv, proces integracije okupiranih područja Hrvatske u politički, vojni, pravni i upravni sistem Federativne Republike Jugoslavije, (Srbije i Crne Gore) nastavlja se usprkos Rezoluciji Opće skupštine br. 49/43, donesenoj prošlog mjeseca, u kojoj se navodi da su UNPA de facto okupirana područja Republike Hrvatske. Za dvogodišnje prisutnosti snaga UNPROFOR-a u Hrvatskoj dovršen je postupak etničkog čišćenja Hrvata i nesrpskog pučanstva u okupiranim područjima. Prije dolaska UNPROFOR-a srpski pobunjenici potpomognuti od JNA, protjerali su (etnički očistili) iz okupiranih područja 390.000 ljudi pripadnika nesrpskog pučanstva (Hrvata, Mađara, Rusina, Čeha, Slovaka, itd.), a istovremeno ih više tisuća poubijali. Oko 600 Hrvata bilo je ubijeno, a 12.000 protjerano u vremenu od kada je UNPROFOR-u bila povjerena zaštita ovih područja. Pljačka hrvatskih kulturnih i prirodnih dobara, kao i uništavanje imovine, nastavljeni su. Međunarodna zajednica je nedavno bila zaprepaštena i zgranuta napadom od strane pobunjenih Srba iz UNPA na Bihać, zaštićenu UN zonu u susjednoj Bosni i Hercegovini, koji je prošao bez prigovora. Ovi napadi srpskih snaga iz UNPA svakodnevno se nastavljaju, usprkos postojanju općeg sporazuma o prekidu vatre, čime se teško krše međunarodne norme. Hrvatska je pokazala i dokazala najviši stupanj dobre volje, želju za suradnjom i suzdržavanjem u posljednje dvije, za nju veoma teške godine. Hrvatska je čak prihvatila znatnije preinake Vanceovog plana, primjerice u ustrojavanju "ružičastih zona" i "plavih crta", od kojih su ove posljednje sastavni dio Zagrebačkog sporazuma o prekidu vatre od 29. ožujka 1994, koji je bio teško kršen, najočitije putem koordinirane ofenzive i agresije na Bihać od strane Srba iz okupiranih područja Hrvatske. Gospodarski sporazumi potpisani 2. prosinca 1994., koje treba promatrati kao još jedan očit dokaz pune spremnosti Hrvatske da prihvati program mirne reintegracije okupiranih područja, nisu bili provedeni osim u pogledu otvaranja auto-ceste u Zapadnom sektoru koje se također nije odvijalo u skladu sa Sporazumom. Do sada je bilo provedeno manje od jedne desetine odredaba tih Sporazuma, sa slabim izgledima za stvaran napredak u budućnosti, iz razloga što lokalni Srbi tumače rezolucije i odluke UN-a kao i gospodarske sporazume tako kao da im oni dopuštaju otcjepljenje od Hrvatske. Ekselencijo, Hrvatska smatra da je postojeće stanje u okupiranim područjima neprihvatljivo. Štoviše, s obzirom na postojeće neučinkovito djelovanje UNPROFOR-a, Hrvatska smatra da bi daljnja prisutnost UNPROFOR-a na okupiranim područjima bila bitno štetna za odvijanje mirovnog procesa. Srpska nepomirljivost i suzdržanost UNPROFOR-a u stvari su dozvolile i omogućile okupaciju dijelova hrvatskih područja. 'Zamrzavanje' ovakvog negativnog stanja je neprihvatljivo za hrvatsku Vladu. Sabor Republike Hrvatske je svojom Rezolucijom od 23. rujna 1994. odlučio da mandat Zaštitnih snaga Ujedinjenih naroda (UNPROFOR) bude produžen za 100 dana od časa njegova isteka 30. rujna, ali samo uz uvjet da se u tom razdoblju poduzmu određeni koraci i postignu rezultati. Na temelju svega navedenog, te dosadašnjeg iskustva Hrvatske u posljednje dvije godine, mogu samo zaključiti da je, usprkos tome što je UNPROFOR igrao važnu ulogu u zaustavljanju nasilja i većih sukoba u Hrvatskoj neosporno da sadašnje djelovanje UNPROFOR-a ne stvara potrebne uvjete za uspostavljanje trajnog mira i reda u Republici Hrvatskoj, suverenoj članici UN-a. Gospodine Glavni tajniče, Čast mi je, stoga, da Vas, kao Predsjednik Republike Hrvatske, izvijestim da će mandat UNPROFOR-a završiti 31. ožujka 1995, u skladu s Rezolucijom 947(1994). Hrvatska će Vlada odmah stupiti u dodir s Vašim posebnim izaslanikom g. Y. Akashi-em, s kojim će razmotriti sva pitanja koja se odnose na povlačenje snaga UNPROFOR-a. Vjerujemo da će se ono odvijati na dostojanstven, prikladan i učinkovit način do isteka mandata, a najdulje u roku od tri mjeseca od njegova isteka. Hrvatska je također spremna zaključiti sporazum s Ujedinjenim narodima o nastavku logističke pomoći i potpore za djelovanje UNPROFOR-a u Republici Bosni i Hercegovini, uključujući daljnje i neprekinuto djelovanje Glavnog stožera UNPROFOR-a u Zagrebu. U oba slučaja UN može u potpunosti računati na nastavak potpore i pomoći odgovarajućih hrvatskih Vladinih tijela. Ekselencijo, Završetak mandata UNPROFOR-a ne znači i kraj pregovora, naprotiv, on bi trebao dati novi poticaj njihovom uspješnijem završetku. Republika Hrvatska ostaje vjerna svojoj politici mirne reintegracije svojih okupiranih područja te i dalje nudi svim Srbima u Hrvatskoj kulturnu autonomiju i najviši stupanj lokalne autonomije u kotarevima u kojima Srbi čine većinu prema prijeratnom popisu stanovništva. Potpuno poštivanje svih ljudskih prava, posebice prava manjina, mogu promatrati odgovarajući predstavnici međunarodne zajednice. Hrvatska je također spremna pojačati pregovaračko djelovanje s Beogradom koje bi dovelo do uzajamnog priznanja unutar međunarodno priznatih granica. Naš je najčvršći zahtjev, međutim, da sankcije protiv režima u Beogradu i bosanskih Srba ne smiju biti ukinute prije priznavanja Hrvatske od strane Beograda u njezinim međunarodno priznatim granicama, kao uvjet za mirnu reintegraciju okupiranih područja Hrvatske. Ako pregovori s vlastima lokalnih Srba budu uspješni, Hrvatska je voljna ponovno otvoriti raspravu o ustanovljavanju primjerene provedbe i međunarodnog nadzora nad mehanizmima izgradnje povjerenja. Republika Hrvatska ostaje duboko zahvalna i trajno dužna tisućama ljudi koji su časno služili u Hrvatskoj, kao i Vašoj Ekselenciji, Vijeću sigurnosti UN, mnogim zemljama koje su slale svoje postrojbe u okviru UNPROFOR-a, te svim zemljama članicama koje su financirale i pružale potporu mirovnim operacijama u Hrvatskoj. Naša odluka ne bi smjela biti krivo shvaćena ni pod kojim okolnostima. Hrvatska ostaje do kraja vjerna interesima međunarodne zajednice usmjerenim na mirno uspostavljanje novog međunarodnog poretka u regiji, i njezinim zadacima u svezi s tim. Međunarodna zajednica bi u tom pogledu trebala i dalje računati na Hrvatsku. Izvolite primiti, Ekselencijo, izraze mog najdubljeg štovanja", stoji u pismu predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana glavnom tajniku UN Boutrosu Boutrosu-Ghaliju. ((Hina) pp do 121939 MET jan 95 12HHMM MET jan 95