NOBILO O STANJU U UN I OPCIJAMA UNPROFOR-A U HRVATSKOJ I BIH

ZAGREB, 5. siječnja (Hina) - Veleposlanik Republike Hrvatske pri UN-u dr. Mario Nobilo osvrnuo se danas na nužnost reforme mirovnog posredovanja svjetske organizacije, ulogu SAD i Rusije u oblikovanju politike prema sukobu na prostoru bivše Jugoslavije, te na opcije koje UNPROFOR-u preostaju u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. U izlaganju na temu "UNPROFOR: Ima li mirovno posredovanje budućnost", što ga je danas, pet dana prije isteka mandata mirovnih snaga UN-a u Hrvatskoj, dr. Nobilo održao u Institutu za razvoj i međunarodne odnose, on je istaknuo kako UN u razdoblju nakon završetka hladnog rata sve više postaje "mehanizmom donošenja trulih kompromisa i političkog pragmatizma". U tom je kontekstu dr. Nobilo ukazao na nužnost reforme mirovnog posredovanja u Vijeću sigurnosti i njezinu modernizaciju s ciljem da postane "transparentnija i demokratičnija u donošenju odluka". S izgledima Njemačke i Japana da postanu stalne članice tog tijela, većom regionalnom prisutnošću zemalja trećeg svijeta - proširenjem Vijeća sigurnosti - reducirat će se prava veta i druge ekskluzivnosti pet stalnih članica vijeća, rekao je Nobilo. Iako u UN-u vlada opća konceptualna kriza, u svjetskoj je organizaciji ipak prevladalo uvjerenje, rekao je Nobilo, kako naglasak glede reforme operacija očuvanja mira treba biti na jačanju međunarodnog prava (ljudska prava, ekologija, sustav kolektivne sigurnosti). "Nekada su operacije UN-a služile da bi se zaledili neki sukobi", rekao je Nobilo, dodavši da su danas lokalni ratovi izgubili bipolarnost, tj. od manje su važnosti za interese velikih sila. "Oni su više autohtonog karaktera, vezani uz humanitarne tragedije i složeniji na socijalnom i humanitarnom planu", ustvrdio je. Preko mirovnih operacija se sve više zadire u unutrašnje stvari države. Naime, jačanje međunarodnog prava podrazumijeva ograničavanje suvereniteta država. Mirovne su operacije u posljednje vrijeme doživjele pravi "procvat". Godine 1991. u raznim je dijelovima svijeta bilo angažirano 11.500 plavih kaciga, a 1994. čak 72.000, s troškovima koji su dosegli 3 milijarde dolara. Govoreći o ulogama dviju tradicionalnih velesila, SAD-a i Rusije, veleposlanik Nobilo je kod sadašnje američke administracije uočio velike oscilacije glede reforme "peace-keepinga", istaknuvši upadljivo lutanje vanjske politike Washingtona. Ustvrdio je da se u SAD vodi više paralelnih vanjskih politika. "Kontradiktorno je, ali Amerika s jedne strane odbija ulogu svjetskog policajca, a prihvaća ulogu jedine supersile", dodao je. Rusija pak, iako suočena s poteškoćama da samu sebe održi kao cijelinu, želi se reafirmirati kao super sila, posebice u europskoj sigurnosti, te ima više utjecaja nego što bi to stvarno mogla imati, drži Nobilo. Usredotočivši svoje izlaganje potom na misiju UN-a u bivšoj Jugoslaviji, dr. Nobilo je ponovio da su "neopravdane kritike da nam UN nije nikada trebao". Hrvatska se tada afirmirala kao država i kao subjekt za rješavanje krize ne samo u Hrvatskoj već i čitavoj bivšoj Jugoslaviji, rekao je. Prema Nobilu, opcije koje su preostale UNPROFOR-u u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini su sljedeće: - da UN ode iz Hrvatske i BiH, i to u prijateljskom ili neprijateljskom okruženju; - da UN ode iz Hrvatske a ostane u BiH, s tim da bi Hrvatska i dalje služila kao logistička potpora; - da se UN u Hrvatskoj reducira (smanji vojni a ostane civilni aspekt misije te da se smanje sektori, odnosno ukine sektor Zapad), što bi se moglo učiniti i u BiH uz jedan robusniji mandat; - da se mijenja nacionalni sastav kontingenata, posebice u BiH, čime bi se promijenila "politička matrica tih snaga"; - da NATO zamijeni UN (što je, po Nobilovoj ocjeni, najmanje vjerojatno); - da UN ostanu u Hrvatskoj i BiH i poslije rata te pomognu u obnovi infrastrukture, pružanju gospodarske pomoći, gradnji mjera povjerenja i tzv. "monitoring" fazi mirovnog plana. U svom je izlaganju dr. Nobilo naglasio da Hrvatska u međunarodnim odnosima mora savladati pravila političke igre, stvarati saveznike i biti što aktivnija u međunarodnim organizacijama, no bez pretjerane servilnosti, jer je pretjerana "kooperativnost štetna za hrvatski kredibilitet". Istodobno, završio je Nobilo, to nikako ne podrazumijeva aroganciju u hrvatskim istupanjima ili izolacionizam. (Hina) vk sd 051543 MET jan 95 05HHMM MET jan 95