- PORUKA PAPE IVANA PAVLA DRUGOG... (2)

ZAGREB, 1. siječnja (Hina - nastavak) 6. Majka ima najvažniju ulogu u odgoju djece. Zbog posebne veze koja je spaja s djetetom naročito u prvim godinama njegovog života, pruža mu osjećaj sigurnosti i povjerenja bez kojega bi mu bilo teško pravilno razviti svoj osobni identitet i uspostaviti potom pozitivne i plodonosne odnose s drugima. Taj urođeni odnos između majke i djeteta ima osim toga sasvim posebnu odgojnu vrijednost na vjerskom planu, jer omogućava okretanje k Bogu duše i srca djeteta dosta prije nego započne organizirani vjerski odgoj. U tom delikatnom i odlučnom zadatku, nijedna majka ne smije biti ostavljena sama. "Djeci treba prisustvo i pažnja obaju roditelja koji ispunjavaju ulogu odgojitelja prvo zahvaljujući utjecaju vlastitog ponašanja. Kvaliteta odnosa koji se stvaraju između supružnika ima duboki utjecaj na psihologiju djeteta i uvjetuje uvelike njegove odnose u okolini, a zatim one koje će uspostaviti tijekom života. Taj prvi odgoj od najveće je važnosti. Ako su odnosi s roditeljima i drugim članovima obitelji topli i pozitivni, djeca stiču iz svojeg životnog iskustva vrijednosti koje daju prednost miru: ljubav spram istine i pravde, odgovoran osjećaj spram slobode, štovanje i uvažavanje drugoga. Istovremeno, rastući u dobronamjernom i toplom okružju, mogu spoznati samu ljubav Boga njezinim odražavanjem u njihovim obiteljskim odnosima, i to ih čini zrelima u duhovnom ozračju sposobnom da ih usmjeri k otvaranju drugima i davanju sebe bližnjem. Odgoj za mir nastavlja se naravno u svim etapama rasta, i treba ga gajiti posebno tijekom teške faze mladenaštva, u kojoj prijelaz iz djetinjstva u zrelu dob nije bez rizika po mlade, pozvane da naprave odlučne životne izbore. 7. Pred izazovom odgoja, obitelj se pojavljuje kao "prva škola, temeljna škola društvenog života", prva škola, 'temeljna škola mira'. Nije dakle teško predvidjeti dramatične posljedice koje proizlaze kad je obitelj obilježena teškom krizom koja prijeti i čak remeti njezinu unutarnju ravnotežu. U tim uvjetima, žene su često usamljene. Potrebno je da im, naprotiv, upravo tada bude pružena pomoć na odgovarajući način, ne samo konkretnom solidarnošću drugih obitelji, zajednica vjerskog tipa ili privatnih udruga, već i od države i međunarodnih organizacija, uz pomoć prikladnih struktura podrške na ljudskom, društvenom i gospodarskom planu koje im dozvoljavaju da se suoče s potrebama svoje djece, a da ne budu prisiljene prikratiti ih u prevelikoj mjeri svojeg prijeko potrebnog prisustva. 8. Ustanovljuje se drugi ozbiljan problem tamo gdje se nastavlja s nedopustivim običajem diskriminacije dječaka i djevojčica, od najranije dobi. Ako se djevojčice, već u najranijom dobi, marginalizira ili smatra manje vrijednima, osjećaj njihovog dostojanstva bit će snažno poljuljan a njihov skladan razvoj neizbježno doveden u pitanje. Prvotna diskriminacija odrazit će se na čitavo njihovo postojanje i spriječiti njihovo potpuno uključivanje u društveni život. Kako dakle ne priznati i ne ohrabriti djelo brojnih žena, toliko dostojno poštovanja, jednako kao i brojnih vjerskih ženskih zajednica, kojima je, na različitim kontinentima i u svim kulturnim sredinama, odgoj djevojaka i žena glavni cilj njihove službe? Kako ne spomenuti isto tako sa zahvalnošću sve žene koje su radile i nastavljaju raditi u području zdravstva, bezbroj puta u vrlo oskudnim uvjetima, i koje često same uspijevaju osigurati preživljavanje nebrojenih djevojčica? Žene, odgojiteljice društvenog mira 9. Kad žene imaju mogućnost integralnog prijenosa svojih sposobnosti na čitavu zajednicu, sam način na koji se društvo shvaća i organizira pozitivno je transformiran, i dolazimo do bolje slike osnovnog jedinstva ljudske obitelji. To predstavlja najvredniji uvjet za konsolidaciju autentičnog mira. Vrlo je dakle pozitivno da se razvija prisustvo žena u društvenom, gospodarskom i političkom životu na lokalnom, nacionalnom i međunarodnom planu. Žene imaju potpuno pravo odigrati aktivnu ulogu u svim sektorima javnog života, a njihovo pravo mora biti afirmirano i branjeno, makar i pravnim sredstvima kad se to pokaže potrebnim. Priznavanje uloge žena u javnom životu ne smije međutim smanjiti njihovu nezamjenjivu ulogu unutar obitelji: njihov doprinos dobrobiti i napretku društva ima ovdje doista neprocjenjivu vrijedost, iako se slabo uvažava. U vezi toga, nikad se neću umoriti zahtijevajući da se odlučno napreduje prema priznavanju i unapređenju tako važne uloge. 10. Uznemireni i zabrinuti, prisustvujemo danas dramatičnom 'crescendu' svih tipova nasilja: ne samo pojedinci, već i čitave skupine čini se da su izgubile svaki smisao za poštivanje ljudskog života. Žene, pa čak i djeca, nalaze se nažalost među najčešćim žrtvama tog slijepog nasilja. To su prezreni oblici barbarstva koji se duboko protive ljudskoj svijesti. Svi smo pozvani da učinimo što je u našoj moći kako bi odteretili društvo od tragedije rata i također od svih kršenja ljudskih prava, počevši od onih neospornog prava na život koje pojedinac ima od začeća. U kršenju prava na život ljudskog bića nalazi se već u zametku ekstremno nasilje rata. Zato tražim od žena da se sve i stalno angažiraju u borilištu života; tražim istovremeno od sviju da pomognu ženama koje pate a posebno djeci, naročito onoj koja su obilježena bolnim traumatizmom uzburkanih ratnih iskustava: jedino pažnja puna ljubavi i susretljivosti moći će ih dovesti do toga da ponovno gledaju u budućnost s povjerenjem i nadom. 11. Kad je moj predragi prethodnik, Papa Ivan XXIII, vidio u sudjelovanju žena u javnom životu jedan od znakova našeg vremena, nije propustio predvidjeti da, svjesne svojeg dostojanstva, one neće više pristati da budu smatrane instrumentima. Žene imaju pravo zahtijevati da se njihovo dostojanstvo poštuje. Istovremeno im je dužnost raditi na unapređivanju dostojanstva svih osoba, muškaraca kao i žena. U toj perspektivi želim da brojne međunarodne inicijative predviđene za godinu 1995. - od kojih će upravo neke biti posvećene ženi, kao Svjetska konferencija koju su organizirali Ujedinjeni narodi u Pekingu na temu djelovanja za ravnopravnost, razvoj i mir - pruže važnu priliku za humaniziranje međusobnih i društvenih odnosa u znaku mira. 12. Marija, Kraljica mira, bliska je ženama našeg vremena svojim majčinstvom, primjerom svojeg otvaranja potrebama drugih, svjedočenjem o svojoj patnji. Život je provela ispunjavajući uz veliki osjećaj odgovornosti plan koji je Bog namjeravao ostvariti kroz nju za spas čitavog čovječanstva. Svjesna čuda koji je Bog kroz nju učinio učinivši je Majkom svojeg Sina čovjeka, njeziva prva misao bila je otići posjetiti svoju stariju rođakinju Elisabeth da joj ponudi svoju pomoć. Taj susret dao joj je priliku da izrazi, divnim pjevom 'Magnificata' (Luka 1, 46-55), svoju zahvalnost Bogu koji je, s njom i kroz nju, stvorio novo djelo i novu povijest. Tražim od presvete Djevice da podrži muškarce i žene koji se, stupivši u službu života, obvezuju na izgradnju mira. Uz njezinu pomoć, neka, pred svima - posebno onima koji u tami i patnji gladuju i žeđaju za pravdom -, svjedoče o ljubljenom prisustvu Boga mira!" (Hina) pp/bnš fp 01HHMM MET jan 95