HERAT, 9. prosinca (Hina/AP/Reuter) - Borbe za nadzor nad glavnim gradom Kabulom još traju, a posljedice stroge islamske vladavine talibana u većem se dijelu Afganistana već osjećaju.
HERAT, 9. prosinca (Hina/AP/Reuter) - Borbe za nadzor nad glavnim
gradom Kabulom još traju, a posljedice stroge islamske vladavine
talibana u većem se dijelu Afganistana već osjećaju. #L#
Talibanske snage i udružene vojske oporbenih generala Abdula Rašida
Dostuma i Ahmeda Šaha Masuda sukobljene su u ogorčenim borbama na
bojišnicama udaljenima 25 do 30 kilometara od Kabula i pokrajina Bagis
i Fariab. Oporbenu trojicu čini još i šiitski vođa Karim Kalili.
Talibani pristaju na pregovore sa svojim protivnicima samo pod
uvjetom da ovi priznaju njihovu vladu u Kabulu.
Kako se čini, vladavinu islamskih fundamentalista talibana može
posvjedočiti stanje u Heratu, gradu udaljenom 600 kilometara
sjeverozapadno od Kabula.
Grad je uspio posjetiti novinar američke agencije Associated Press
nakon dugih pregovora s talibanskim vođama.
U tom gradu s 500.000 stanovnika, poznatom po svojoj perzijskoj
(iranskoj) kulturi, talibanski su vlastodršci nakon preuzimanja vlasti
prije godinu dana uspjeli uništiti gotovo i najmanja svjetovna
zadovoljstva - pjesništvo, pjesmu, glazbu, pa čak i rukomet i puštanje
zmaja.
Otišli su pjevači sa svojim žičanim instrumentom rubabom, te bubnjari
koji su zabavljali narod dok jede ćevape i pečenu piletinu ili dok
lagano srče svoj čaj u hotelu "Park".
Svatovi prolaze u tišini. Nema glazbenika koji tradicionalno prate
mladi par u novi bračni život, a jedini znak veselja nestašni je
dječak koji šprica prolaznike.
Jedina melodija koja se može čuti jesu zvončići s kočija koje
siromašnima služe kao taksi.
U općoj se tišini izdvaja zvuk sirena dok talibanski vojnici jure na
kamionetima s hrpama ručnih raketa i mitraljezom na vrhu.
Talibanski vođe kažu da su glazba, pjesma i televizija dekadentni,
neislamski i da su korijen mnogih patnji u Afganistanu.
Jedan od najpoznatijih heratskih pjesnika pristao je govoriti o
životu u gradu samo pod uvjetom da ostane anoniman. Strahuje da će
izgubiti posao u jednoj od vladinih agencija ili čak doživjeti nešto
mnogo nasilnije.
Nakon što je čvrsto zatvorio vrata svojeg stana, on pušta narodnu
glazbu s kasete, a zatim čita pjesmu koja izražava tugu zbog onoga što
se dogodilo u Heratu.
Učeni perzijski ljudi, kao što je taj pjesnik, obično su se sastajati
navečer kako bi razgovarali o književnim kretanjima u Iranu i čitali
svoje radove.
Sve je to prestalo s ulaskom talibana u grad u rujnu 1995. Čovjeku
koji je u svojoj knjižnici vodio klub čitatelja naređeno je da prekine
s tim jer su mnoge knjige proglašene neislamskim.
Pjesma i pjesništvo su zabranjeni.
"Ovo je tragedija za Herat", kaže pjesnik.
Mnogi su se u Heratu već naviknuli skrivati svoju strast za kulturom
i glazbom, progutati svoj perzijski ponos i oponašati nove gospodare -
uglavnom neobrazovane vojnike koji govore pašto umjesto perzijski,
jezik s mnogo bogatijom književnošću. Pašto je jezik Paštuna, naroda
koji čini kulturnu jezgru talibana. Većina Heraćana govori perzijski.
Kako bi osigurali da se njihovi ukazi poštuju, talibani su u svakoj
ulici postavili stražu naoružanu kalašnjikovima.
"Najmanji prekršaj njihovih pravila može dovesti do bičevanja
bodljikavom žicom čiji su krajevi upleteni u čvorove", kaže Farid,
prodavač sagova.
Njemu i njegovim prijateljima talibani su naredili da se gube iz
parka u kojem su igrali nogomet u športskim gaćicama. Istina, vojnici
su rekli da se nogomet može igrati, ali samo u dugim hlačama.
Farid se sjeća i slučaja od prije šest mjeseci kada su talibani
ulicama proveli osuđenog čovjeka s licem nacrnjenim drvenim ugljenom i
s rukama vezanim na leđima.
"Vikao je da je spavao s tuđom ženom", kaže Farid. Drugi sniženim
tonom govore o čovjeku kojeg je talibanski sud osudio za ubojstvo.
Čovjek je zatim obješen na građevnoj dizalici na igralištu.
Istine radi, nije sve samo loše pod vlašću talibana. Ljudi kažu kako
je bilo malo reda i zakona dok nisu došli talibanski bojovnici.
"Ulice Herata i ceste u pokrajini nisu bile sigurne zbog bandita.
Slažem se s talibanima da za žene nije sigurno hodati okolo", kaže
student religije na heratskom Sveučilištu Mohammed Qasim.
Heratski gazda, islamski mula Jar Mohammad najprije je uklonio sve
slike koje su krasile gradsku vijećnicu desetljećima.
Njegovi su vojnici lomili statue, zaplijenili su glazbene instrumente
po hotelima, provaljivali su u kuće s televizijskim antenama i
uništavali televizore.
Novi vlastodršci prekinuli su emitirati televizijski program jer je
"haram" - nečist. Radijski je program ograničen na informacije i
vjerske poruke.
"Ne želimo 'haram' stvari na televiziji kao što su žene", kaže novi
ravnatelj elektronskih medija Nazar Mohammad Šafijak.
Heraćanima je zabranjeno gledati televiziju.
Mnogi ljudi u tom gradu krišom slušaju iranski radio, riskirajući
tako kaznu bičevanjem ako ih talibani otkriju.
U sporednim ulicama prolaznici ispod kaputa kriju kasete iranskih ili
indijskih filmova, nose ih kućama i gledaju ih u sigurnim, zaključanim
sobama.
Žene su otjerane s ulica. Zabranjen im je rad u uredima, školama i
bolnicama. Kasnije su talibani dopustili ženama liječnicama i sestrama
da se vrate na posao.
Pravda je pod Jar Mohammadom brza i jednostavna - bičevati i
zatvoriti za preljub, odsjeći ruku za krađu, vješati za ubojstvo.
Prema islamskim zakonima, za presudu je dovoljno svjedočenje četvorice
ljudi.
Ured glavnog suca je jednostavan - čelični stol i stolica, a iza
stola, na zidu, pričvršćen bič.
(Hina) sl fp
091744 MET dec 96