ŽENEVA, 9. prosinca (Hina/AFP) - UNICEF slavi ovog tjedna 50 godina, pola stoljeća u kojih je najpopularnija organizacija UN prošla od razdoblja prve pomoći do razdoblja izazova istinskih reformi društva.
ŽENEVA, 9. prosinca (Hina/AFP) - UNICEF slavi ovog tjedna 50 godina,
pola stoljeća u kojih je najpopularnija organizacija UN prošla od
razdoblja prve pomoći do razdoblja izazova istinskih reformi društva.
#L#
Dobitnik Nobelove nagrade za mir 1965. godine, dugo predstavljan
osmijehom Audrey Hepburn, engleske glumice preminule 1993. godine,
UNICEF svoj uspjeh u javnosti duguje prvenstveno svrsi koju brani: tko
bi se usudio nešto reći protiv pomoći djeci?
Iza te privilegirane humanitarne fasade, uznapredovao je tijekom
stoljeća i danas doživljava dubinske promjene.
"Međunarodna konvencija o pravima djeteta iz 1989. godine pretvara
dječje pitanje u nešto više od pitanja milosrđa. Ona djetinjstvo
dovodi na dnevni red političara svjetskih vlada", izjavljuje Andre
Roberfroid (Andre Roberfrua), direktor UNICEF-a za Europu.
Kad se Fond UN-a za djecu osniva 11. prosinca 1946., njegova je
zadaća pomoći europskoj djeci nakon završetka II. svjetskog rata.
Ubrzo UNICEF širi svoju temeljnu zadaću na treći svijet: cijepljenje,
liječenje, hranjenje, obrazovanje.
S dekolonizacijom okončanom polovicom šezdesetih godina, sljedeća
desetljeća posvećena su gospodarskom i društvenom razvoju novonastalih
nezavisnih država. Tih se godina razvija i koncepcija djeteta. Njegove
intelektualne potrebe sad se uzimaju u obzir, jednako kao i njegovo
tjelesno blagostanje.
Prava revolucija nastupit će 1989. godine donošenjem Konvencije prava
djeteta, najratificiranijim međunarodnim ugovorom na svijetu. Praćen
svjetskim summitom godinu dana kasnije, dokument mijenja viziju
UNICEF-a.
"Prerasli smo humanitarnu motivaciju, emocionalnu, i stigli do
nužnosti stvaranja zakona", kaže Roberfroid.
Taj je pristup istodobno ambiciozniji i osjetljiviji.
"Potreba zadovoljena u visini 95 posto predstavlja uspjeh. Ali pravo
služi svima i stalno. Primorava da se ide do srži stvari i zahtijeva
da same tvrtke preuzmu odgovornost. Ne možemo se skrivati
iza jedostavnih tehničkih rješenja", dodaje on.
Danas se prisilni rad djece i mladih, položaj djeteta u ratu,
seksualno zlostavljanje djece, prava manjina, smrtnost među trudnicama,
jednakost djevojčica i žena nalaze u programu UNICEF-a pored njegovih
tradicionalnih zadaća.
Africi, koja je i dalje najugroženiji kontinent, dodaju se nova
područja u bivšem SSSR-u i srednjoj Europi, nakon rušenja
komunističkih sustava socijalne zaštite.
Industrijski razvijene zemlje, financijeri, također su postale
borbeno polje protiv rada djece, seksualnog zlostavljanja i
segregacije.
Zadaća bi mogla potrajati budući da se radi o uspoređivanju
nacionalnih zakonskih propisa s Konvencijom o pravima djeteta,
eventualnom kažnjavanju i prisiljavanju na primjenu.
UNICEF nasreću nema previše problema zbog proračunskih restrikcija
UN-a. S milijardom dolara godišnje, njegovo financiranje ostaje
stabilno, djelomice zahvaljujući privatnim sredstvima i čestitkama
koje osiguravaju trećinu proračuna.
Opasnost nove suradnje s vlastima leži u sve većem poprimanju
značaju vladine organizacije, prešućujući ponekad zloporabe kako ne
bi pao u nemilost službenih partnera.
Tako je trebalo čekati nevladinu organizaciju kako bi se doznalo da
su sirotišta u Šangaju prave 'umiraonice'.
"Voljeli bismo biti istodobno UNICEF, Liječnici bez granica i Amnesty
International. Ali ne možemo", priznaje sa žaljenjem Roberfroid.
(Hina) bnš bnš
091313 MET dec 96