VJESNIK: NEPOTREBNO DRAMATIZIRANJE

ZAGREB, 4. prosinca (Hina) - "Kada ovih dana u hrvatskom tisku čitam o 'domaćoj' korupciji, nezakonito nabavljenim dionicama i o 'bogaćenju', sjetim se sličnih afera u 'zrelim' i dobrostojećim demokracijama Zapada. I tamo ima (na žalost) korupcije, bogaćenja i financijskih afera. Možda zvuči malo neobično, ali očevidno je da su takve afere gotovo neizbježne u svakoj 'otvorenoj' državi i u svakom otvorenom društvu. To, naravno, ne znači da takve pojave treba tolerirati. Što se tiče Hrvatske, mislim da to i ne treba dramatizirati. Ako uzmemo u obzir na kakav je način nastala nova hrvatska država, čini se da su neke neopravdane pojave bile neizbježne. Ljudi, na žalost, nisu sveci i anđeli. Totalitarno društvo, u kojemu su Hrvati (kao i svi narodi u komunističkim sustavima) živjeli gotovo 50 godina, bilo je 'visoka škola' društvenog i osobnog nemorala, neodgovornosti, rušenja starih 'građanskih' normi", piše Carl Gustaf Stroehm. U nastavku iznosi neke primjere iz Njemačke koji govore o korupciji, kao i ocjene Wolfganga Schaeublea, predsjednika frakcije CDU/CSU-a u njemačkom parlamentu, koji se osvrće na situaciju u njemačkom društvu. Schaeuble smatra kako je Njemačka prekomjerno 'birokratizirana' i 'regulirana', kako u njoj dolazi do 'raspadanja socijalnih veza' i 'usamljenosti' pojedinca, odnosno do toga da se "smanjuje sposobnost državne ili društvene zajednice da 'zajedno riješi zajedničke probleme'". U tom kontekstu, Stroehm na kraju članka piše: "'Ljudima treba cilj, jer će se inače kretati samo u krugu', zaključuje Schaeuble i izriče nešto što se u današnjem 'permisivnom' njemačkom društvu rijetko čuje - potrebna je 'spremnost na podnošenje žrtava'. U mladosti sam u gimnaziji (bila je to izrazito građanska škola koju su pohađala djeca iz dobro stojećih obitelji) učio pjesmu njemačkoga pjesnika, socijaldemokrata, s početka 20. stoljeća, u kojoj se kaže: 'U trenucima opasnosti pokazalo se da su najvjerniji sinovi Njemačke bili - najsiromašniji'. Kada danas slušamo rasprave o 'urbanosti' i 'provincijalizmu' ili 'primitivizmu' moramo se sjetiti da je svaka 'urbanost' moguća jedino ako iza nje stoji 'provincija', koja nas hrani - i to ne samo u materijalnom smislu. To vrijedi za Hrvatsku kao i za Njemačku". (Hina) dd 040046 MET dec 96