MINSK, 24. studenoga (Hina/AFP/Reuter/AP) - Deklarirajući mnogo puta svoju "ljubav" prema narodu Bjelorusije, Aleksandar Lukašenko (42), uspostavio je vrlo snažne emocionalne veze s velikim dijelom svoje zemlje što mu dopušta da na
nedjeljnom referendumom zatraži vlast koju neće morati dijeliti.
MINSK, 24. studenoga (Hina/AFP/Reuter/AP) - Deklarirajući mnogo puta
svoju "ljubav" prema narodu Bjelorusije, Aleksandar Lukašenko (42),
uspostavio je vrlo snažne emocionalne veze s velikim dijelom svoje
zemlje što mu dopušta da na nedjeljnom referendumom zatraži vlast koju
neće morati dijeliti. #L#
"Obraćam se vama jer ja nemam nikoga osim vas", izjavio je on na
televiziji upućujući naciji poruku ispunjenu koliko Lukašenkovim već
poznatim populističkim šarmom toliko i neskrivenom brutalnošću.
Visok, brkat muškarac, ukočena držanja, govori narodskim jezikom i
bez sumnje je jedini vođa istočne Europe koji je uspostavio tako
čvrste i kontroverzne veze sa svojom zemljom.
"Babuške" s kolhoza ga obožavaju, a mrze intelektualci u gradovima.
Rođen je u provinciji, 300 km od Minska, u selu Aleksandrija u
konzervativnoj, rusofonoj, rusofilnoj sredini, koja se s nostalgijom
prisjeća SSSR-a. To je ukratko i politički kredo sadašnjeg
predsjednika.
Njegovo porijeklo objašnjava i mržnju kojom se osipa na svoje glavne
protivnike, prozapadne nacionaliste, koji se otimaju utjecaju Moskve i
govore bjelorsukim, a ne ruskim jezikom.
Čist proizvod aparatčika posljednje generacije komunista, koja je
doživjela slom SSSR- Lukašenko svoju životnu i političku karijeru
otpočeo siromašan. Bio je jedan
među stotinama propagandista KP koji su po selima, tvornicama,
vojarnama pronosili "pravu riječ". Postaje direktorom kolhoza, a zatim
u ožujku 1990. godine i zastupnikom u parlamentu. Proslavio se
neuspjehom na čelu komisije za borbu protiv korupcije.
Na opće iznenađenje ta gotovo anonimna osoba na bjeloruskoj
političkoj izabran pozornici je za predsjednika (80 posto glasova u
drugome krugu 10. srpnja 1994).
Otad Lukašenko kroči cestom suprotna smjera od svojih europskih
susjeda: zaustavlja privatizaciju, uvodi kontrolu cijena i deviza,
odabire zastavu i himnu blisku obilježjima iz razdoblja SSSR-a (sve to
na referendumu 4. svibnja 1995).
Njegov je najveći san fuzionirati tu slavensku republiku od 10
milijuna stanovnika s velikim ruskim susjedom. Glasine kruže da mu je
krajnji cilj ući u Kremlj. On sam odgovara da je prerano o tome
govoriti.
Svog prethodnika Stanislava Šuškeviča, koji je je proglasio
nezavisnost Bjelorusije 1991. godine, nazvao je "fašistom".
Uspio je obnoviti veze s Moskvom. Kremlj je to toplo pozdravio kao
mogućnost proširenja sfere utjecaja, ali ne bi bio jednako oduševljen
da preuzme na sebe i financijske bolesti Bjelorusije.
Oporba ga optužuje za brojne pritiske: od gušenje sindikata i
stranaka do diktata u medijima. Mnoge se tiskovine izdaju u baltičkim
zemljama jer ne mogu naći izdavača u domovini.
Svakodnevno optuživan da je "fašist" i diktator" on odgovara: "Je li
fašist onaj koji svoj narod pokušava pretvoriti u glavni izvor moći?
U početku ravnodušne, susjedne zemlje zabrinuto promatraju tog
čovjeka gladnog vlasti koji kaže da će na referendumu narod otvoreno
birati između "kaosa i prepuštanja inerciji s jedne strane, te reda i
discipline s druge."
Oporba je bojkotirala nedjeljno glasovanje. Policija je preplavila
ulice Minska gdje je 1.000 demonstranata na Trgu nezavisnosti pozivalo
narod na bojkot.
Strani i domaći promatrači ocijenjuju glasovanje i kampanju -
nekorektnom.
Čelnica izaslanstva Europskog Parlamenta Elisabeth Schroedter
izvijestila je da su u nedjelju promatrači već uočili 1.000 prekršaja
pri glasovanju.
Europski parlament odbio je biti službeni promatrač zbog kršenja
ali je ipak uputio izaslanstvo da nezavisno promatra izbore.
Postarija gospođa, nakon glasovanja ovako objašnjava "Ja sam domoljub
a to je i predsjednik. On želi ono što je najbolje za nas". Glasovala sam
baš kao što su nam pokazali na TV".
Bjeloruski birači trebali su u nedjelju odgovoriti na sedam pitanja,
od kojih je prva četiri predložio predsjednik, a druga tri parlament.
Protivno kompromisu na relaciji predsjednik - parlament, uz
posredovanje Moskve prošlog tjedna, Lukašenko je promijenio odluku i
najavio da će rezultati referenduma biti obvezujući.
Birači su se trebali izjasniti:
1/ Žele li da nacionalni praznik, dotad je to bio Dan nezavisnosti
27. srpnja 1991, odsad postane 3. srpnja, dan kada su sovjetske
postrojbe 1944. godine oslobodile Bjelorusiju od nacističke vojske.
2/ Jesu li za Lukašenkov nacrt ustava koji mu omogućava petogodišnji
mandat od dana glasovanja, čime bi osigurao vlast do 2001. godine.
Dopušta mu imenovanje polovice ustavnog suda (6 od 12 članova) i
polovicu izborne komisije (6 od 12 članova), dok ostale bira gornji
dom. Jednodomni parlament postao bi dvodomni. U gornji dom bira se 60
senatora, od kojih će šest predsjednik sam imenovati. Pritom se
smanjuje broj zastupničkih mjesta u donjem domu na 110.
3/ Jesu li za "slobodnu, neograničenu kupovinu i prodaju zemlje"?
(Lukašenko je protiv).
4/ Jesu li za ukidanje smrtne kazne? (Lukašenko se protivi).
5/ Nacrt ustavnog sporazuma zastupnika bjeloruskog parlamenta
predlaže, naprotiv, ukidanje predsjedništva i dodjelu većih ovlasti
kabinetu premijera koji bi imao veću vlast.
6/ Predlaže se izravno biranje lokalnih čelnika, koje sada imenuje
Lukašenko.
7/ Traži se odobrenje za otvoreno finaciranje državnih institucija
izravno iz proračuna. Lukašenko raspolaže sredstvima koja nisu u
proračunu, koje sam kontrolira i čemu parlament nema pristupa.
(Hina) rt sd
241949 MET nov 96