PARIZ, 20. studenoga (Hina/AFP) - Andre Malraux, spisatelj, romantični dandy, avanturist, aktivist, i degolistički ministar, ulazi u subotu u Panteon, hram slavnih Francuske, dvadeset godina nakon svoje smrti.
PARIZ, 20. studenoga (Hina/AFP) - Andre Malraux, spisatelj, romantični
dandy, avanturist, aktivist, i degolistički ministar, ulazi u subotu u
Panteon, hram slavnih Francuske, dvadeset godina nakon svoje smrti.
#L#
Degolistički predsjednik Jacques Chirac održat će tom prigodom govor
što će predstavljati vrhunac svečanosti izuzetno širokih razmjera koje
traju čitave jeseni.
Svestrana osoba, koja je u svim bitkama stoljeća, od Azije do
španjolskog rata, bila bliska komunistima u antihitlerovskoj borbi,
pripadnik pokreta otpora prije nego je postao ministar i oslonac
degolizma, Malraux će biti 72. velikan koji će počivati u "panteonu".
Autor "Ljudske sudbine" pridružit će se dvojici divova francuske
književnosti Victoru Hugou i Emileu Zoli pod kupolom tog hrama,
smještena u srcu Latinske četvrti u Parizu.
Naručen od kralja Louisa XV. 1764. godine arhitektu Soufflota kao
crkva posvećena Svetoj Genevievei u zahvalu na ozdravljenju, trebao je
pod francuskom revolucijom biti pretvoren u mauzolej.
Pojam "veličine" jako se izmijenio u dva stoljeća u nesigurnim vodama
politike: govornik revolucije Mirabeau, prvi koji je tamo pokopan, bit
će maknut u korist druge figure iz 1789. godine, nesmiljenog Marata,
kojega je isto tako zamijenio pisac Jean-Jacques Rousseau. Druge
promjene uslijedit će pod Napoleonom...
Hram će čak poslužiti kao dekor bivšem socijalističkom predsjedniku
Francoisu Mitterrandu za veličanstvenu svečanost koja će obilježiti
njegov dolazak na vlast, 1981. godine. On je tada položio, pred
televizijskim kamerama, ruže - simbol njegove stranke - na grobove
socijalističkih vođa Jeana Jauresa i junaka pokreta otpora Jeana
Moulina, uz zvuke Beethovena.
Posljedni posmrtni ostaci premješteni u Pantheon bili su oni
znanstvenika Pierrea i Marie Curie, prve žene koja je tamo ušla zbog
svojih zasluga, u travnju 1995. godine, voljom Francoisa Mitterranda.
Malraux-pisac neće počivati pored Hugoa i Zole, jer je to susjedstvo
ocijenjeno pretjerivanjem. Pridružit će se u istoj odjeljku jednom od
utemeljitelja Europe Jeanu Monnetu, pravniku Reneu Cassinu i Jeanu
Moulinu, kojemu je svojim legendarnim glasom odao počast 1964. godine
a taj je govor ušao u francusku povijest.
Tisak predbacuje Jacquesu Chiracu da je na taj način želio istaknuti
legitimitet njegove stranke, dajući na znanje da je s prvim ministrom
kulture Pete republike degolizam ušao u Pantheon.
Malrauxovi ostaci bit će premješteni s groblja Verrieres-le-Buisson,
u pariškom predgrađu, gdje je proživio svoje zadnje godine.
Službena svečanost bit će namjerno "skromna" i "tiha", po želji
vlastiju i pripremnog odbora pod predsjedanjem pisca Jorgea Sempruna,
bivšeg španjolskog ministra kulture. Predsjednik Chirac i Maurice
Schumann, bivši ministar generala de de Gaullea, održat će govore pred
lijesom, pored kojeg će biti izložena statua "Čovjek koji hoda"
Giacommettija.
Prethodit će joj niz različitih hommagea. Već je dva mjeseca nemoguće
zaobići Malrauxa. Njegov smrknut pogled, nestašni crni uvojak, "izgled
nakostriješene ptice grabljivice", prema riječima Francoisa Mauriaca,
već dva mjeseca prekriva zidove 200 gradova i pariške podzemne
željeznice. Televizija svakodnevno nabraja njegove zasluge u svim
područjima; posvećuju mu se knjige, izložbe, rasprave. Pošta je izdala
marku s njegovim likom, ali bez njegove vječne cigarete. Svečanost je
priređena i u Sarajevu gdje je osnovan francusko-bošnjački odbor.
(Hina) bnš bnš
201811 MET nov 96