SLOVENIJA POSLIJE IZBORA: KAKO DO MANDATARA ZA NOVU VLADU?

(od dopisnika Hine Luke Fiamenga) LJUBLJANA, 16. studenoga (Hina) - Slovenski predsjednik Milan Kučan našao se, nakon nedjeljnih parlamentarnih izbora, u nezavidnoj situaciji, u kojoj će se, sudeći po rezultatima, teškom mukom morati odlučiti kome povjeriti mandat za sastav nove slovenske vlade. Liberalni demokrati (LDS) dosadašnjeg premijera Janeza Drnovšeka dobili su na ovim izborima relativnu većinu, no nedovoljnu za samostalno formiranje vlade, dok bi stranke tzv. slovenskog proljeća (Slovenska pučka stranka-SLS, socijaldemokrati-SDS i kršćanski demokrati-SKD), koje su se tek neposredno pred izbore izjasnile za zajedničku postizbornu koaliciju, mogle imati aspolutnu većinu. Glavni kandidati za mandatara nove slovenske vlade su dosadašnji premijer i čelnik LDS-a Janez Drnovšek te Marjan Podobnik, čelnik Slovenske pučke stranke (SLS), druge po broju glasova i svojevrsnog 'izbornog iznenađenja' slovenskih izbora. Izborna procedura nalaže da predsjednik države predloži parlamentu mandatara, kojega 90-člani parlament mora izabrati natpolovičnom većinom (najmanje 46 glasova). Stranke slovenskog proljeća, neokonzervativni blok SLS-a, Janšinih socijaldemokrata i demokršćana Lojze Peterlea (mlađeg partnera u dosadašnjoj Drnovšekovoj vladi), čine za sada čvrstu postizbornu koaliciju. Posjedujući zajedno u parlamentu 45 mandata, oni tvrde da su već osigurali privolu nekih drugih zastupnika, te da bi njihov kandidat za mjesto premijera, Marjan Podobnik, bio izabran bez teškoća. Drnovšekovom LDS-u nude mjesto mlađeg partnera u četveročlanoj strateškoj koaliciji, po formuli tri plus jedan, na koju Drnovšek ne pristaje. Janša, Podobnik i Peterle ističu ovih dana vlastitu sposobnost za formiranje stabilne vlade, tvrdeći kako njihova "vlada ne bi destabilizirala i polarizirala državu na ljevicu i desnicu" te da je Drnovšek, "kojega se isticalo kao jamca sigurnosti, neko vrijeme s mješovitom koalicijom imao manjinsku vladu". Njihovi polemički tonovi reakcija su na raniju izjavu predsjednika Kučana da bi Drnovšek osigurao stabilnost i jamčio približavanje države europskim integracijama. No, upućeni tvrde da bi predlagati parlamentu Drnovšeka za mandatara u sadašnjem trenutku za Kučana bilo više nego riskantno. Ako bi za predsjednika LDS glasovali svi iz tzv. lijeva tabora (LDS, reformirani komunisti, Jelinčičevi nacionalisti, stranka demokratskih umirovljenika i dva zastupnika talijanske i mađarske manjine), on još uvijek ne bi mogao biti izabran jer bi dobio samo 45 glasova. Želi li postati mandatar u novoj vladi (ako ga Kučan predloži), Drnovšek sebi mora 'pribaviti' jedan glas ili stranku iz suprotnog tabora, što nije nemoguće s obzirom da je glasovanje o kandidatu za mandatara u parlamentu tajno. Što bi se od slovenske politike moglo u budućnosti očekivati formiraju li vladu stranke slovenskog proljeća može se do izvjesne mjere pretpostaviti na temelju nekoliko elemenata. U nastupima svojih prvaka nakon izbora SLS, SDS i SKD pokazuju popriličnu usklađenost, unatoč tome što su pred biračima nastupile s različitim programima. SLS je ponešto "euroskeptična" stranka, a Podobnik kao svoj prvi potez kao mandatara najavljuje "inventuru" na vanjskom i unutarnjem planu, kako glede slovenskog zaduženja u inozemstvu, donošenja zaštitnih mjera pred radikalnijim približavanjem Europskoj uniji, tako i glede malverzacija u privatizaciji, smanjenju kriminala. Među vanjskopolitičkim prioritetima nakon eventualnog uspostavljanja njegove vlade, Podobnik je najavio intenziviranje pregovora s Hrvatskom. I on, doduše, ističe da Slovenija mora dobiti izlaz na otvoreno more, u svojim predizbornim nastupima najavio je da bi u pregovore mogao stupiti čak i s radikalnijih pozicija (pomicanje kopnene granice južno od Dragonje). On je svjestan važnosti koju bi određivanje morske granice s Hrvatskom donijelo Sloveniji: ona bi tako, ustvrdio je prije par dana na televiziji, postala jedina srednjoeuropska država s izlazom na otvoreno more i još popravila svoj geopolitički položaj. U eventualnoj trostranačkoj vladi slovenskog proljeća, Janšina SDS trebala bi se profilirati kao socijalna lijeva "ravnoteža". Janša, kojega u Sloveniji zbog oštrih kritika dosadašnje vlade Drnovšekovi simpatizeri smatraju "ekstremnim desničarem", predizbornu je kampanju iskoristio za pridobivanje mlađih glasača, obećavajući program novog zapošljavanja, gradnje jeftinih stanova. Njegova se retorika nakon izbora 'umirila', no Janša, koji je bio i najveći zagovornik koalicije 'proljeća' prije izbora, mogao bi dovesti moguću buduću vladu u nesklad s predsjednikom države, s obzirom na to da je Kučan protivnik vlade iz koje bi bili isključeni Drnovšekovi liberalni demokrati, a uz to ga s Janšom od ranije povezuju međusobna neslaganja pa i animoziteti. Teškoća takve vlade mogla bi biti i u položaju Lojza Peterlea, predsjednika kršćanskih demokrata, koji je bio u staroj Drnovšekovoj koaliciji, a čija je stranka najviše izgubila na ovim izborima. U slučaju da sadašnje stanje u parlamentu dovede do otvorene krize, kao moguće alternativno riješenje 'iz rukava' koje bi mogla izvući koalicija, spominje se ime sadašnjeg guvernera središnje slovenske banke dr. Franceta Arhara. (Hina) fl br 160644 MET nov 96