UNICEF - "IZVJEŠĆE O UTJECAJU ORUŽANIH SUKOBA NA DJECU"

ZAGREB, 13. studenoga (Hina) - Broj civilnih žrtava u ratovima diljem svijeta povećao se s pet posto, koliko ih je bilo početkom ovog stoljeća, na više od 90 posto u 90-im godinama, među kojima je izuzetno povećan broj djece, stoji u studiji pod nazivom "Izvješće o utjecaju oružanih sukoba na djecu" UN-ove Dječje zaklade (UNICEF). #L# Tu studiju je, nakon dvogodišnjeg istraživanja, izradila bivša ministrica znanosti Mozambika Graca Machel (Graza Mašel), koju je glavni tajnik UN-a Butros Gali 1994. godine imenovao posebnim UN-ovim istražiteljem za problematiku utjecaja oružanih sukoba na djecu. Novo naoružanje i načini ratovanja, koji uključuju namjerne napade na civile, pretvorili su djecu u primarne ratne mete, stoji u uvodu izvješća. "Oružani sukobi ubijaju i sakate više djecu nego vojnike", naglasila je prigodom predstavljanja studije Machel. "Temeljna potreba djece jest da budu zaštićena u sukobima, a takva zaštita zahtijeva ispunjenje njihovih prava i to provedbom međunarodnih zakona o ljudskim pravima", stoji u izvješću. Vremena povijesnih bitaka između profesionalnih vojnika sučeljenih na bojnom polju van grada davna su prošlost. Danas se ratovi vode s prozora stanova i među uskim uličicama sela i predgrađa, gdje se razlike između sudionika i nesudionika sukoba brzo smanjuju. U takvim okolnostima broj civilnih žrtava sa pet posto početkom stoljeća porastao je na 15 posto u vrijeme Prvog svjetskog rata, zatim na 65 posto za Drugog svjetskog rata, da bi dostigao više od 90 posto u ratnim sukobima krajem 20. stoljeća. Djeca toga nisu pošteđena. Procjenjuje se da je samo 1992. godine kao posljedica oružanih sukoba smrtno stradalo 500.000 djece mlađe od pet godina. U Čečeniji, u razdoblju od veljače do svibnja 1995. godine, djeca su činila zapanjujućih 40 posto ukupnih civilnih žrtava. U Sarajevu je tijekom rata u BiH ranjeno svako četvrto dijete, kaže se u UNICEF-ovoj studiji. U ratu, djeca uglavnom nemaju izbora nego da dijele iste ratne strahote koje pogađaju njihove roditelje. S obzirom da se danas ratovi vode zbog etničkih, plemenskih ili vjerskih razlika, civili i njihova djeca postaju objekti zločina genocida. Kao što je jedan politički komentator cinično izjavio neposredno prije izbijanja sukoba u Ruandi 1994. godine: "Da bi ubio velike štakore, prije njih moraš ubiti male". Čak i humanitarne aktivnosti danas trpe napade kao da su vojni ciljevi. Humanitarni konvoji, zdravstvene klinike i središta za podjelu hrane postaju vojni ciljevi. A kada nestane zaliha hrane ili voda postane zaražena, obično su djeca ta koja najviše trpe. U vrijeme krize u Somaliji je od 1. siječnja 1992. do kraja godine umrlo više od polovine djece mlađe od pet godina. U Mozambiku je dvije trećine djece, zbog razaranja škola, ostalo bez osnovnog obrazovanja. Ratna tehnologija s godinama postaje sve smrtonosnija. Moderno lako oružje postaje sve jeftinije i jednostavnije. Neke puške 10-godišnja djeca bez problema mogu rastaviti i napuniti, a njihova cijena je primjerice u Ugandi jednaka cijeni jednog pilića. Posljedica toga jest da je do kraja prošlog destljeća više od 200.000 djece mlađe od 16 godina unovačeno. Kao vojnici, djeca se često koriste kao topovska hrana, u iračko-iranskom ratu bili su slani kao prethodnice za ispitivanje minskih polja. Statistički gledano, ratovi se najčešće vode u onim zemljama koje si ih najmanje mogu priuštiti. Od 150 većih sukoba poslije Drugog svjetskog rata, 130 ih je vođeno u zemljama "Trećeg svijeta". Od 50-ih godina ovog stoljeća više je ratova počelo nego što ih je završeno. Krajem 1995. godine ratovi su se vodili u Afganistanu i to već 17 godina, u Angoli 30 godina, u Liberiji šest, Somaliji sedam, Sudanu 12 i Šri Lanki 11 godina. Broj izbjeglih i raseljenih osoba raste zapanjujućom brzinom. Sa 2.4 milijuna izbjeglih i raseljenih osoba 1974. godine, broj je narastao na 57.4 milijuna koliko ih ima danas. Od ukupnog broja izbjeglih i raseljenih osoba 80 posto čine žene i djeca. Prema izvješću UNICEF-a više od polovine 57.4 milijuna raseljenih osoba su djeca, a milijuni te djece razdvojeni su od svojih roditelja. Samo u Ruandi, do kraja 1994. godine, više od 100.000 djece je odvojeno od svojih obitelji, što je najveći zabilježeni broj u UNICEF-u od osnutka agencije 1946. godine. U Angoli je 1995. UNICEF zabilježio da je više od 20 posto od ukupnog broja djece u toj zemlji bilo razdvojeno od roditelja. S druge strane, u Kambodži kao posljedica velikog broja smrtnosti u sukobu s Crvenim Kmerima ima više djece nego odraslih. Kambodža je zemlja u kojoj je više od 50 posto populacije čine djeca mlađa od 15 godina, što je dovelo do povećanja delikvencije, kriminala, upotrebe droge i dječje prostitucije. Od milijuna raseljene djece, najveći rizik da čim biti ugrožena temeljna životna prava imaju djeca odvojena od roditelja. Njima prijete ubojstva, zlostavljanja, silovanja, pljačke i prisilna novačenja. Sve ovo ostavlja i psihičke tragove na djecu. Za veliki broj djece koja borave u ratnim područjima djetinjstvo je postalo noćna mora. Prema izvješću UNICEF-a, u Sarajevu je bilo pucano na 55 posto djece, 66 posto ih je bilo u smrtnoj opasnosti, a 29 posto je osjetilo "nenadoknadivi gubitak". U Angoli je 66 posto djece svjedočilo ubojstvima, a 67 posto raznim zlostavljanjima i premlaćivanjima. U Ruandi je 56 posto djece sudjelovalo u ubijanju, 80 posto ih je izgubilo nekog iz najuže obitelji, a 16 posto ih je bilo prisiljeno skrivati se ispod mrtvih tijela. Više od 60 posto ruandske djece izjavilo je da ih ne zanima hoće li doživjeti starost. Izvješće UNICEF-a oštro osuđuje globalno samozadovoljstvo i cinizam koji je dopustio da u posljednjih 10 godina u oružanim sukobima bude ubijeno dva milijuna djece, a da ih još tri puta toliko bude ranjeno ili postane trajnim invalidima. "Milijuni djece su zahvaćeni u sukobe u kojima su primarno samo mete. To je za međunarodnu zajednicu potpuno nedopustivo", riječi su Grace Machel. Njezin osnovni zahtjev međunarodnoj zajednici jest da "djeci jednostavno u ratnim sukobima nije mjesto". U ovu studiju Machel je uložila dvogodišnji rad i istraživanje, u sklopu kojeg je u lipnju 1996. godine posjetila i Hrvatsku, čija su djeca također bila izravne i neizravne žrtve ratnih stradanja. (Hina) dj dh 131503 MET nov 96