ŠTO ĆE JESTI LJUDI 21. STOLJEĆA?

NEW YORK, 12. studenoga (Hina/AP) - Ljudi obrađuju zemlju i hrane se njezinim plodovima već tisućama godina, no ta zemlja je danas postala prenapučena i njezina nekad nepregledna obradiva polja iz dana u dan postaju sve manje nepregledna i sve nedostatnija da svojim plodovima prehrane cjelokupnu, iz dana u dan sve brojniju, svjetsku populaciju zbog čega se sve češće nameće praktično pitanje - što će jesti ljudi 21. stoljeća? Kako bi pokušali na to pronaći odgovor, svjetski će se stručnjaci ovoga tjedna sastati u Rimu na summitu UN-ove agencije za poljoprivredu i prehranu (FAO). #L# Pad ukupne svjetske proizvodnje vezan je uz razne gospodarske i političke probleme kao i vremenske nepogode: s raspadom Sovjetskog Saveza raspao se i cjelokupni sustav poljoprivredne proizvodnje u regiji, američka je vlada prestala financirati višak proivodnje žitarica, i jedno i drugo je područje zahvatio val nevremena a Kina je zbog naglog širenja gradova na veliki broj njezinih obradivih površina postala drugi najveći uvoznik žita u svijetu. No, najnoviji podaci FAO-a pokazuju da je ukupni svjetski urod, koji bi po predviđanjima za 1996.-97. godinu trebao iznositi 1,821 milijuna tona, od 1990. godine porastao za samo 2,3 posto, dok je u istom razdoblju broj svjetskog stanovništva porastao za cijelih 10 posto. Svjetski je institut za prirodne resurse, međutim, otkrio da rezultati svih velikih istraživanja pokazuju da bi se stopa nataliteta mogla s vremenom usporiti dovoljno da poljoprivredna proizvodnja uspije održati kakav-takav korak s efektivnom potražnjom - potražnjom dobrih platiša, što znači da za stanovništvo Afrike i drugih siromašnih zemalja koje to nisu ne bi ostalo ništa. Budući da je žito od najveće važnosti za ljudsku prehranu, pad proizvodnje uzrokovao je porast njegove cijene i rast vrijednosti dionica pšenice, dok su istodobno pale cijene riže i drugih žitarica. Svjetske su rezerve sada pale na 277 miliona tona, što je čak 40 milijuna tona ispod FAO-ve granice neophodnog. Ako se ne riješi nesklad između ponude i potražnje, svijet će i dalje biti osjetljiv na turbulentne promjene vremena i cijena, u čemu američki specijalisti smatraju za prioritetno vratiti na noge poljoprivrede zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza, zatim povećati opskrbu gnojiva afričkih zemalja, početi obrađivati sve još neobrađene površine razvijenih zemalja, te ulagati više novca u istraživanja - po njima budućnost hrane leži u razvoju znanosti. Dok jedni smatraju da se prvenstveno moraju razviti poljoprivredne industrije nerazvijenih zemalja, drugi rješenje vide u kontroli stope nataliteta. FAO procjenjuje da danas, kada je količina pomoći koju međunarodna zajednica daje siromašnim zemljama zbog visokih cijena hrane prepolovljena od 1993. godine, u svijetu gladuje 800 milijuna ljudi. (Hina) gt sb 120732 MET nov 96