VEČERNJI LIST: PREPLAVLJUJU LI HRVATSKU VJERSKE SEKTE

ZAGREB, 12. studenoga (Hina) - "Nedavno su se u Hercegovini, a potom i u Zagrebu, počele širiti priče o tajnovitim obredima još tajnovitijih sekti. Točnije, u hercegovačkome se mjestu tvrdilo da su na groblju odvijaju čudne seanse, što su kasnije neki opovrgnuli, dok su učenici u jednoj zagrebačkoj školi upozoreni da se u njihovu kvartu, na trgu nedaleko škole, nedavno služila 'crna misa'!", piše Darko Pavičić u današnjem Večernjem listu u uvodu članka u kojem analizira širenja vjerskih sekti u nas i u svijetu, zbog čega su, kako piše, neke zemlje osnovale i parlamentarne komisije za rješavanje tog problema. #L# Pokušavajući odgovoriti na pitanje koliko sekti postoji u Hrvatskoj, Pavičić piše kako je problem u tome da "svaka veća vjerska zajednica onu znatno manju od sebe smatra sljedbom" i nastavlja: "U Hrvatskoj djeluje četrdesetak vjerskih zajednica, od velikih, poput Katoličke crkve, do malih, potpuno nepoznata imena. No, problem nastaje kada se nastoji razlučiti što je vjerska zajednica, a što sekta. Male vjerske zajednice najviše se vrijeđaju kada se brojnost članova uzima kao kriterij za određivanje njihova djelovanja, jer sekta sama po sebi podrazumijeva nešto negativno. Uostalom, u Hrvatskoj djeluju male zajednice čije je mnogobrojno (čak i milijunsko članstvo) raspršeno diljem svijeta". Dodaje i to da se na pojavu sekti u bivšim socijalističkim zemljama gleda "i kao na ideološku prazninu koja je nastupila nakon raspada jednog ideološkog sustava". Navodi primjer Albanije "kojom samo što nije zavladala suspektna Scijentološka crkva, moćna organizacija koja je rasprostranjena širom svijeta i prilično materijalno bogata. Na Scijentološku crkvu danas mnogi gledaju kao na veliku opasnost, premda oni za sebe tvrde da nisu tipična religijska zajednica. No, tvrdi se da žele zagospodariti svijetom", piše Pavičić. Napominje kako je svaka zemlja suočena i s "raznim sotonističkim kultovima, štovateljima sotone, raznoraznim grupama koje se bave magijom i okultizmom", a koje privlače obično mlađe sljedbenike. Piše kako su u Njemačkoj, analizirajući pojavu okultizma, "okrivili školu za njegovo širenje, tvrdeći da škola malo čini da bude u pravom smislu duhovna i duševna potpora. U Britaniji, pak nastoje bavljenje raznoraznim čarolijama staviti pod kontrolu zakona i svrstati u kategoriju kriminala, premda je od 1951. dopuštena ta djelatnost. U Britaniji postoji čak i robna kuća sa specijaliziranim 'čarolijskim artiklima', čiji vlasnik tvrdi da na popisu ima 40 000 redovitih klijenata iz 66 zemalja", piše Pavičić. Predočuje i rezultate nekih analiza rada sekti i piše: "Psiholozi tvrde da se sekte u privlačenju svojih sljedbenika koriste tehnikama koje se s pravom mogu nazvati 'ispiranje mozga'. Čine to tako što prvo uništavaju tijelo ukidanjem sna i jela, da bi se kasnije postigao kolaps određenih mentalnih procesa. Mnogi roditelji očajni su kada ustanove da su im djeca doslovce zarobljena ideologijom neke sljedbe. Svjetski je poznat slučaj jedne Francuskinje koja se sama učlanila u Scijentološku crkvu da spasi svoju kćer, da bi sama potom bila članicom čak devet godina. Ona je novinarima rekla da 'onoga trenutka kada prihvatite igru, oni vas psihoanalitičkim metodama vode do katarze u kojoj vam se čini da je cijeli svijet pod nogama, strahovi nestaju, razmišljate samo o njihovim formulama, dolazi do podvajanja ličnosti'. Uz to je, kada se riješila opčinjenosti, ustanovila da je u scijentološku sljedbu unijela gotovo 100 000 njemačkih marka". Na kraju, Pavičić piše: "Tako mnogi u sektama vide želju za što lakšim bogaćenjem, jer ulazak u nove zajednice obično nešto i stoji. Uostalom, poznata je ona američka poslovica: 'Ako ti treba milijun dolara, osnuj novu religiju i začas ćeš ih prikupiti'". (Hina) mc 120108 MET nov 96