ZAGREB, 12. studenoga (Hina) - "Nedavno su se u Hercegovini, a potom i u Zagrebu, počele širiti priče o tajnovitim obredima još tajnovitijih sekti. Točnije, u hercegovačkome se mjestu tvrdilo da su na groblju odvijaju čudne seanse,
što su kasnije neki opovrgnuli, dok su učenici u jednoj zagrebačkoj školi upozoreni da se u njihovu kvartu, na trgu nedaleko škole, nedavno služila 'crna misa'!", piše Darko Pavičić u današnjem Večernjem listu u uvodu članka u kojem analizira širenja vjerskih sekti u nas i u svijetu, zbog čega su, kako piše, neke zemlje osnovale i parlamentarne komisije za rješavanje tog problema.
ZAGREB, 12. studenoga (Hina) - "Nedavno su se u Hercegovini, a potom i
u Zagrebu, počele širiti priče o tajnovitim obredima još tajnovitijih
sekti. Točnije, u hercegovačkome se mjestu tvrdilo da su na groblju
odvijaju čudne seanse, što su kasnije neki opovrgnuli, dok su učenici
u jednoj zagrebačkoj školi upozoreni da se u njihovu kvartu, na trgu
nedaleko škole, nedavno služila 'crna misa'!", piše Darko Pavičić u
današnjem Večernjem listu u uvodu članka u kojem analizira širenja
vjerskih sekti u nas i u svijetu, zbog čega su, kako piše, neke zemlje
osnovale i parlamentarne komisije za rješavanje tog problema. #L#
Pokušavajući odgovoriti na pitanje koliko sekti postoji u Hrvatskoj,
Pavičić piše kako je problem u tome da "svaka veća vjerska zajednica
onu znatno manju od sebe smatra sljedbom" i nastavlja: "U Hrvatskoj
djeluje četrdesetak vjerskih zajednica, od velikih, poput Katoličke
crkve, do malih, potpuno nepoznata imena. No, problem nastaje kada se
nastoji razlučiti što je vjerska zajednica, a što sekta. Male vjerske
zajednice najviše se vrijeđaju kada se brojnost članova uzima kao
kriterij za određivanje njihova djelovanja, jer sekta sama po sebi
podrazumijeva nešto negativno. Uostalom, u Hrvatskoj djeluju male
zajednice čije je mnogobrojno (čak i milijunsko članstvo) raspršeno
diljem svijeta".
Dodaje i to da se na pojavu sekti u bivšim socijalističkim zemljama
gleda "i kao na ideološku prazninu koja je nastupila nakon raspada
jednog ideološkog sustava". Navodi primjer Albanije "kojom samo što
nije zavladala suspektna Scijentološka crkva, moćna organizacija koja
je rasprostranjena širom svijeta i prilično materijalno bogata. Na
Scijentološku crkvu danas mnogi gledaju kao na veliku opasnost, premda
oni za sebe tvrde da nisu tipična religijska zajednica. No, tvrdi se
da žele zagospodariti svijetom", piše Pavičić. Napominje kako je svaka
zemlja suočena i s "raznim sotonističkim kultovima, štovateljima
sotone, raznoraznim grupama koje se bave magijom i okultizmom", a koje
privlače obično mlađe sljedbenike. Piše kako su u Njemačkoj,
analizirajući pojavu okultizma, "okrivili školu za njegovo širenje,
tvrdeći da škola malo čini da bude u pravom smislu duhovna i duševna
potpora. U Britaniji, pak nastoje bavljenje raznoraznim čarolijama
staviti pod kontrolu zakona i svrstati u kategoriju kriminala, premda
je od 1951. dopuštena ta djelatnost. U Britaniji postoji čak i robna
kuća sa specijaliziranim 'čarolijskim artiklima', čiji vlasnik tvrdi
da na popisu ima 40 000 redovitih klijenata iz 66 zemalja", piše
Pavičić.
Predočuje i rezultate nekih analiza rada sekti i piše: "Psiholozi
tvrde da se sekte u privlačenju svojih sljedbenika koriste tehnikama
koje se s pravom mogu nazvati 'ispiranje mozga'. Čine to tako što prvo
uništavaju tijelo ukidanjem sna i jela, da bi se kasnije postigao
kolaps određenih mentalnih procesa. Mnogi roditelji očajni su kada
ustanove da su im djeca doslovce zarobljena ideologijom neke sljedbe.
Svjetski je poznat slučaj jedne Francuskinje koja se sama učlanila u
Scijentološku crkvu da spasi svoju kćer, da bi sama potom bila
članicom čak devet godina. Ona je novinarima rekla da 'onoga trenutka
kada prihvatite igru, oni vas psihoanalitičkim metodama vode do
katarze u kojoj vam se čini da je cijeli svijet pod nogama, strahovi
nestaju, razmišljate samo o njihovim formulama, dolazi do podvajanja
ličnosti'. Uz to je, kada se riješila opčinjenosti, ustanovila da je u
scijentološku sljedbu unijela gotovo 100 000 njemačkih marka".
Na kraju, Pavičić piše: "Tako mnogi u sektama vide želju za što lakšim
bogaćenjem, jer ulazak u nove zajednice obično nešto i stoji.
Uostalom, poznata je ona američka poslovica: 'Ako ti treba milijun
dolara, osnuj novu religiju i začas ćeš ih prikupiti'".
(Hina) mc
120108 MET nov 96