MILOŠEVIĆEVA SUPRUGA VIŠE NIJE OSOBA KOJA VUČE KONCE IZ POZADINE

(od dopisnice Hine Sonje Badel) BEOGRAD, 6. studenoga (Hina) - Konačni rezultati izbora na saveznoj i lokalnoj razini u SRJ bit će objavljeni u četvrtak, ali, već se zna - ujedinjena ljevica sa Slobodanom Miloševićem na čelu, pobjednik je ovih izbora, s dobijenih oko 40 posto glasova. Na drugom mjestu je koalicija najvećih oporbenih stranaka - "Zajedno", s oko 24 posto glasova i treća je Srpska radikalna stranka sa 18 posto glasova. Osim te dvije koalicije i SRS-a, zastupnike u Vijeću građana Savezne skupštine imat će i Savez vojvođanskih Mađara, koalicija "Vojvodina" i "Lista za Sandžak - Sulejman Ugljanin", kao i dvije crnogorske stranke - Demokrtska partija socijalista, pobjednik izbora u Crnoj Gori, i Narodna stranka. #L# Unatoč velikoj izbornoj pobjedi, pobjednička stranka neće, po svemu sudeći, imati dvotrećinsku većinu u Vijeću građana, potrebnu za ustavne promjene. A one su važne za daljnju vladavinu Slobodana Miloševića. Sljedeće godine njemu, naime, istječe mandat za dužnost predsjednika Srbije i jedino mjesto s kojega bi i formalno mogao potvrditi svoju apsolutnu vlast u cijeloj zemlji dužnost je predsjednika SRJ. Promjena Ustava je, međutim, osjetljiva za odnose Srbije i Crne Gore. Zato nije isključeno da će se Milošević zadovoljiti i sadašnjim ovlastima šefa države, jer on nikad nije bio formalist, "ustavno i neustavno, zakonski i nezakonski" - davno je proklamirao kao svoju metodu prakticiranja politike. S dužnosti presjednika Srbije, on je, uostalom, sasvim neustavno vladao cijelom zemljom, vodio unutarnju i vanjsku politiku, počeo rat u bivšoj Jugoslaviji i na kraju sklopio mirovne sporazume. Stoga činjenici da je dvotrećinska većina izmaknula socijalistima, ne treba pridavati preveliko značenje. Oni će, kao i do sada, imati dovoljno glasova da rade što hoće, odnosno što predsjednik hoće. Njegova supruga Mirjana Marković, kao predsjednica Jugoslavenske udružene ljevice, jako se eksponirala u predizbornoj kampanji. Ona više nije osoba za koju se tvrdilo da iz pozadine vuče konce, koja preko dnevničkih zapisa daje upute i usmjerava događaje i ponašanja, već je na otvorenoj političkoj sceni, propagira ideje "moderne ljevice" i oblikuje politički prostor Srbije, s ambicijama da se ubuduće malo više angažira u Crnoj Gori, nezadovoljna ponašanjem ne samo crnogorske oporbe, već i vladajuće garniture. Njoj svakako pripada dio zasluga za izbornu pobjedu, jer uspjela je uvjeriti dobar dio domaće i svjetske javnosti da Milošević, kao i ona, misli ozbiljno kada govori o miru koji "nema alternativu". Parolama o miru, ravnopravnosti, pravednom društvu pridobila je dosta pristaša, naročito među mladima, koji nemaju dovoljno iskustva ni znanja, pa ne pamte, na primjer, kakvu je ulogu odigrala njena stranka - SK-Pokret za Jugoslaviju na početku rata protiv Hrvatske, niti prepoznaju koliko njezin model socijalističkog društva udaljava Srbiju od ostalog svijeta. Za dobivene glasove, udružena ljevica bit će nagrađena sudjelovanjem u vlasti, a to je ono što traže njeni ugledni i bogati članovi, direktori velikih tvrtaka i privatni poduzetnici, koji imaju novac - osnovu političke moći. JUL i Nova demokracija donijeli su socijalistima nešto glasova i time nadoknadili gubitak glasova onih koji su se okrenuli Šešeljevim radikalima, razočarani Miloševićevom "izdajničkom" politikom glede nacionalnog pitanja. Šešelj je ostao jedini značajniji poličar koji je javno i čvrsto ostao na pozicijama koje su dovele do rata. On svojim biračima i dalje obećava veliku Srbiju, od čega je Milošević odustao, nakon što je probao bez uspjeha da je ostvari. Miloševića "izdajicu" napustili su tako mnogi sljedbenici i osigurali Šešelju 18 posto glasova. Pravi gubitnici na izborima su stranke iz koalicije "Zajedno"-Srpski pokret obnove, Demokratska i Demokratska stranka Srbije i Građanski savez. Sve te stranke, osim Građanskog saveza, nose hipoteku odgovornosti za rat i nisu je se oslobodili poput Miloševića i njegovih socijalista. Zbog toga su izgubili potporu dijela domaće javnosti i međunarodne zajednice. Istodobno, dio i njihovih pristaša okrenuo se Šešelju jer, iako ni Vuk Drašković, na primjer, nije odustao od velike Srbije, njegovo izbjegavanje u predizbornoj kampanji da to otvoreno kaže, učinilo ga je u odnosu na Šešelja, nepouzdanim za "srpsku stvar". Koalicija "Zajedno" se, ipak, nada da će u drugom krugu lokalnih izbora ublažiti poraz i najavljuje "bitku za gradove", ohrabrena, što je već preuzela od socijalista "crveni Niš". Sudionik u tim izborima bila je i međunarodna zajednica, koja je dala jasne signale da preferira Miloševića na vlasti, zbog toga što u oporbi nije vidjela pravu alternativu i zbog toga što Miloševića, kao potpisnika mirovnih sporazuma, drži odgovornim za njihovu provedbu. Zahvaljujući takvu stajalištu i interesu međunarodne zajednice, na ovim izborima je sasvim kompromitirana institucija međunarodnih promatrača. Oni su se pojavili dan uoči izbora i zanemarujući potpuno neravnopravne uvjete predizborne kampanje i nepravilnosti tijekom glasovanja, proglasili su izbore "demokratskim, slobodnim i poštenim". Poslije toga, teško će se ubuduće povjerovati bilo kojim promatračima, u bilo kojoj zemlji. Kao prava alternativa strankama i koalicijama koje su zauzele prva tri mjesta na ovim izborima, javlja se koalicija "Vojvodina", bez hipoteke odgovornosti za rat, spremna da nađe zajednički jezik sa strankama nacionalnih manjina, koalicija demokratske i europske orijentacije. Možda će to bii okosnica formiranja nekih novih snaga, koje će ponuditi programe, prihvatljive i za onih skoro 40 posto građana koji se nisu pojavili na biralištima, odbivši da od tri zla-ekstremne ljevice i desnice i kompromitiranoga centra, izaberu manje, čekajući novi politički program i novu priliku. (dopisnik Hine Sonja Badel) (Hina) sb mc 061348 MET nov 96