VJESNIK: MATEŠINA GODINA

ZAGREB, 5. studenoga (Hina) - "Zlatko Mateša je, evo, napunio godinu dana na kormilu hrvatske Vlade. Od prvog dana shvaćen u dijelu javnosti kao 'privremeno rješenje' ili barem kao nedovoljno jamstvo za opstanak ministara na svojim mjestima, ipak se zajedno s ostalim nositeljima izvršne vlasti zadržao 'u sedlu'", piše Vedran Kukavica u današnjem Vjesniku i u nastavku procjenjuje čime se Mateša može pohvaliti, a što mu imamo pravo predbaciti. Pritom uspoređuje pozicije na kojima je bio prijašnji premijer Valentić s Matešinim i navodi: "Stabilizacija (makro)ekonomskih prilika Valentiću je bila cilj, Mateši pak polazište za (ne)postignut razvoj. Bivšem je premijeru privatizacija imperativ, sadašnjem izvor svekolikih sumnji. Prvome su strani krediti bili tek 'sanak pusti', drugome izvor opasnosti od prezaduženosti i kušnja naše sposobnosti da ih iskoristimo kako valja. Mateši su sindikati partner (kojima ipak može više obećati nego ispuniti), a Valentiću tek 'podizaći makroekonomskih sidara' s kojima je baratao više na ideološkoj nego na numeričkoj razini". Napomenuvši kako je rat iza nas, a s njim i "posljednje obrazloženje činjenice da većina Hrvata živi blizu egzistencijalnog praga", Kukavica upozorava: "Socijalni jaz će (napet, doduše, i egalitističkim utvarama iz novije povijesti) raspirivati i dalje hrvatski socijalni kontekst, te će se pitanja sve češće usmjeravati prema Mateši i njegovoj ministarskoj postavi". Opisujući to konkretnim primjerima, novinar navodi: "Likvidnost bankarskog sustava i pad kamata rezultat je za kabinetsku analizu, no to bi se za običnog čovjeka trebalo zvati: jeftini, dugoročni i svima dostupni krediti. Isto tako, siguran put prema kreditnom rejtingu Hrvatske hvalevrijedna je stvar, ali nacija svejedno hoće vidjeti i čuti kako teški strojevi tutnje na opsežnim javnim infrastrukturnim gradilištima. Umjesto slobodnog odlaska u šoping preko mađarske ili austrijske granice, Hrvat hoće kupovati u najbližoj trgovini, a umjesto nejasnoga frontalnog sumnjičenja poduzetništva, nacija bi da netko uđe u trag korupciji u državnoj administraciji koju, uostalom, plaćaju porezni obveznici". Na kraju Kukavica ocjenjuje: "Dok su se njegovi prethodnici mogli izvlačiti onim što su uspjeli postići, Mateši će se od zbroja postignuća odbijati ono što je propustio učiniti. Dolazi vrijeme kad očekivanja rastu i kad će minuli rad predstavljati i minuo, neprikladan način opravdavanja pred javnošću. Iza 365 dana Matešine vlade dolazi 366..." (Hina) dd 050042 MET nov 96