ZAGREB, 8. listopada (Hina) - Andrija Tunjić razgovarao je s Vasom Žigićem, predsjednikom Izvršnog vijeća skupštine općine Beli Manastir. Izdvajamo nekoliko pitanja i odgovora.
ZAGREB, 8. listopada (Hina) - Andrija Tunjić razgovarao je s Vasom
Žigićem, predsjednikom Izvršnog vijeća skupštine općine Beli Manastir.
Izdvajamo nekoliko pitanja i odgovora. #L#
- Gospodine Žigiću, predsjednik ste Izvršnog vijeća skupštine općine
Beli Manastir, odnosno cijele Baranje, pa me zanima je li vama jasna
politička situacija u kojoj se nalazi Baranja i što slijedi iz
potpisanih sporazuma?
= Apsolutno mi je jasna i mi provodimo politiku, koja je rezultat
dokumenata UN, i to Izvještaja B. Ghalija, Erdutskog sporazuma i
Rezolucije 1037. Za ljude, bez obzira da li su starosjedioci ili su
prognani sa širih područja Hrvatske nema iluzija, situacija je jasna i
ovo područje nakon mandata UNTAES-a je teritorij Republike Hrvatske.
- Međutim, u zadnje vrijeme sve je više dokaza odugovlačenja
potpisanoga. Tko je za to odgovoran?
= Narodu koji živi na ovome prostoru jasno je na koji način će se
provoditi sporazum, od prvog do zadnjeg paragrafa, i zato mu je
nelogično da se ide na konačno rješenje, a da nije riješeno deset,
dvanaest paragrafa prije toga.
- Što prije toga treba riješiti?
= Stalo se na paragrafu četiri, u kojem stoji da se prije konačnog
provođenja sporazuma predviđa povratak izbjeglica. Ne samo hrvatskih
izbjeglica na području Oblasti nego i povratak Srba na svoja vjekovna
ognjišta širom Hrvatske. Međutim, sadašnja hrvatska vlast to ne čini,
stalno se nalaze modeli kako bi se taj povratak spriječio. Osim toga,
hrvatska država vodi brigu samo o povratku 40 tisuća svojih
prognanika, iako su ti ljudi s ovog područja otišli dobrovoljno.
- Kako to mislite dobrovoljno? Dobrovoljno su morali pobjeći pred
četnicima?
= Oni nisu protjerani s područja Baranje već su doborovoljno otišli i
ja sam svjedok toga. Dakle, Hrvatska pristaje da se na područja
Hrvatske vrati isto 40 tisuća protjeranih Srba, ali se postavlja
pitanje što s onih 500, 600 tisuća Srba koji žive na prostorima
Srbije, koji su po prihvatnim centrima na prostorima republike srpske,
koji su širom Europe i svijeta?
- Znači li to da ćete zatezati s reintegracijom sve dok se ti Srbi ne
vrate u Hrvatsku?
= Pa vidite, reintegracija ili integracija je izvjesna kao proces i
vis a vis Rezolucije 1037 i sporazuma koji su potpisani u Daytonu i
Erdutu i ona je kao takva nezaustavljiva. Mi samo putem UNTAES-a
tražimo da se hrvatska država demokratizira, da poštuje principe
zapadnoeuropske demokracije i da omogući povratak Srbima na njihova
vjekovna ognjišta. Srbima treba omogućiti pravo na rad, na naknadu
štete, na obnovu na kredite... Isto tako nitko ovdje Hrvatima neće
braniti niti brani da se vrate tamo gdje su živjeli, gdje su svojim
radom stvorili svoje nekretnine i svoja ognjišta". (...)
- Kakva je sadašnja nacionalna struktura Baranje i s obzirom da je
prije rata u Baranji živjelo svega 26,5 posto Srba?
= Od 48 tisuća stanovnika Baranje oko 70 posto su Srbi, a 30 posto
Hrvati, Mađari i ostali. Svih ovih pet godina ti narodi žive zajedno i
imali su sva prava kao i Srbi. Provodila se politika ravnopravnosti za
razliku od drugih krajeva na prostorima Jugoslavije gdje je izvršen
genocid nad Srbima i njihovo protjerivanje. Ja mislim da Baranja treba
poslužiti kao primjer kako se može i na koji način sačuvati etnička,
kulturna i multinacionalna šarolikost, koja je na dobrobit Europe i
podneblja gdje se živi".
- Koliko je Srba u Baranji do sada uzelo hrvatska dokumenta?
- Negdje oko 1400-1500, a možda i više. Tko će uzeti ta dokumenta
stvar je osobne procjene i u to ne ulazim.
- Jeste li vi podnijeli zahtjev?
= Nisam.
- A hoćete li?
= Ima vremena. Reintegracija je proces, evolucija, a ured će raditi
dok traje mandat UNTAES-a. (...)
- Često spominjete Oblast, kao nešto što je partner Hrvatskoj. Znači
li to da ćete tražiti i nešto više nego što je dogovoreno i potpisano?
= Shodno Erdutskom sporazumu definirana je Oblast Istočna Slavonija,
Baranja i Zapadni Srijem. U cilju ostanka i opstanka srpskog naroda
ovdje, a i s obzirom na sporazum Hrvatske i Jugoslavije nama je
situacija potpuno jasna. Naša Oblast po nama trebala bi biti most mira
i suradnje između tih dviju država. Osim toga hrvatskoj državi
podnijeli smo zahtjev u kojem tražimo određene garancije vezane za
prosvjetu, za zapošljavanje, za mirovine, za nesluženje vojnog roka u
hrvatskoj državi itd.
- Dakle, tražite privilegije?
= Koje privilegije?
- Zapošljavanje primjerice...
= Ova Oblast nakon isteka mandata UNTAES-a i nakon formiranja vijeća
srpskih općina, a to je sve po sporazumu, treba da ima određeni status
posebnosti. U protivnom, ako se desi primjena hrvatskih zakona i
centralna subordinacija, mislim da nema dovoljnih garancija da srpski
narod ovdje ostane". (...)
(Hina) dp mć
080811 MET oct 96