ŽENEVA, 30. rujna (Hina/AFP) - Nakon stoljeća, čak tisućljeća prakse u Aziji i Africi, tradicionalna medicina doživljava iznenađujući novi procvat u industrijski najrazvijenijim zemljama na Zapadu, tvvvrdi Svjetska zdravstvena
organizacija (WHO).
ŽENEVA, 30. rujna (Hina/AFP) - Nakon stoljeća, čak tisućljeća prakse u
Aziji i Africi, tradicionalna medicina doživljava iznenađujući novi
procvat u industrijski najrazvijenijim zemljama na Zapadu, tvvvrdi
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). #L#
Akupunktura, tradicionalne primalje, iscjelitelji, liječenje
biljkama: te pradavne metode održale su se u zemljama odakle su
potekle unatoč napretku moderne medicinske znanosti. Oko 80 posto
svjetskog stanovništva još se koristi tradicionalnom medicinom u
neposrednom liječenju, prema WHO-u.
No, unazad deset do dvadeset godina ta praksa, proistekla iz Azije,
osvojila je široke mase u Europi i Sjevernoj Americi.
"Tradicionalna medicina prodrla je i u druge zemlje. Problem je što
ona ne počiva na filozofiji kao u Kini ili Indiji. Zapadnjaci se
zadovoljavaju uzimanjem nekih biljaka i njihovim korištenjem. To
predstavlja problem", kaže doktorica Zhang Xiaorui, iz Programa
tradicionalne medicine WHO-a.
U doba presađivanja organa, sve sofisticiranijih tehnologija i moći
farmakološko-kemijske industrije, različita ispitivanja pokazuju da se
sve veći dio stanovništva industrijskih zemalja okreće usporednoj
medicini.
Trećina odraslih Amerikanaca koristi se alternativnim vrstama
liječenja, četvrtina članova Udruge potrošača Velike Britanije
konzultiralo je nekonvencionalne liječnike praktičare 1991. godine,
nasuprot svakog sedmog šest godina prije. U Njemačkoj je udio
ljekovitih trava na farmakološkom tržištu povećan sa 7,7 posto 1985.
na 10 posto 1989. godine.
U Japanu industrijalizacija i upliv moderne medicine zapadnog
podrijetla ni slučajno nisu uništili tradiciju. Između 1974. i 1989.
godine prodaja kineskih ljekovitih preparata zvanih "kampo" povećana
je 15 puta, dok je prodaja uobičajenih farmakoloških proizvoda porasla
samo 2,6 puta, bilježi WHO.
Otkud taj val akupunkture, homeopatije, osteopatije i fitoterapije,
liječenja biljkama? Odgovori variraju.
"Ne mora značiti da su ljudi razočarani modernom medicinom", kaže
Zhangova iz WHO-a, i sama liječnica kineskog podrijetla.
U industrijskim zemljama tradicionalna praksa odgovara na starenje
populacije, stres gradskog života, kaže ona.
Ti drugačiji pristupi zdravlju naročito se koriste kod mučnine,
anemije, reumatizma, boli u leđima, bolovima u nogama, želučanim
smetnjama, itd.
Kod akutnih bolesti zapadna medicina bolje i brže djeluje, dodaje
stručnjakinja.
Drugi razlog dugotrajnosti tradicionalne prakse je njezina niska
cijena.
Zapadna medicinska tehnologija je skupa. Lijekovi, često iz
razvijenih zemalja, nedostupni su većini stanovnika trećeg svijeta,
kaže doktorica Zhang.
Poznavanje socio-kulturnog konteksta stanovništva, poštovanje koje
ulijevaju nekonvencionalni liječnici praktičari i njihovo iskustvo,
ekonomski razlog, snaga lokalnih vjerovanja, pomanjkanje zdravstvenih
stručnjaka - čimbenici su koje WHO navodi kao poticajne za suradnju
između modernih liječnika i tradicionalnih ili alternativnih sustava.
Ali WHO brine određena anarhija koja je na Zapadu popratila val
tradicionalne medicine.
"Korijen džingsenga ne može se koristiti kao aspirin; dijagnoza
počiva na poznavanju kineske medicine", upozorava dr. Zhang.
WHO objavljuje i preporuke nacionalnim zdravstvenim vlastima o
upotrebi ljekovitog bilja kako bi se zajamčila neškodljivost,
kvaliteta i djelotvornost preparata kojima je ono temelj.
"Nedostaju propisi, istraživanja i osposobljavanje", kaže dr. Zhang.
(Hina) bnš bnš
301253 MET sep 96