PEKING IZMEĐU RAZVIJENIH I NERAZVIJENIH

(od dopisnika Hine Branka Merlina) PEKING, 20. rujna (Hina) - Gospodarski raskorak između razvijenih i nerazvijenih kineskih pokrajina jedan je od značajnih problema ukupnog gospodarskog i društvenog razvoja s kojim se suočava Peking. Kineske vlasti ulažu stoga znatne napore u rješavanje tog raskoraka, vidljivog posebice pri usporedbi dinamičnih pokrajinskih gospodarstava na istoku s onima u središtu i na zapadu zemlje. S obzirom na to da su prihodi onih najrazvijenijih i po nekoliko desetaka puta veći od skromnih prihoda nerazvijenih, razumljivo je da takvo stanje upućuje na moguće usporavanje općeg gospodarskog rasta u zemlji. Istodobno, ono prijeti i narušavanjem društvene i političke stabilnosti, krajnje nepoželjnim u svjetlu kratkoročnih i dugoročnih planova modernizacije Kine. Napuštanje modela planskog gospodarstva i prelazak na tržišna načela, uz otvorenost prema svijetu koja nameće ranije nepostojeći kriterij konkurencije i tjera na hvatanje koraka s gospodarstvima razvijenijim od kineskog, u zadnja je dva desetljeća snažno utjecao i na zatečene odnose središnjih i pokrajinskih vlasti. Prisiljene radi poticanja razvoja prenositi određene ovlasti na pokrajine, središnje vlasti su se u međuvremenu suočile i s rastućim tendencijama regionalizma, kao i s potrebom posredovanja među pokrajinama na način koji bi sve njihove sukobe trebao riješiti tako da budu zadovoljeni i zahtjevi pokrajina, i interesi cjeline. Da su pokrajine sve osjetljivije na vlastite interese, dokazuje i potreba da se zbog ublažavanja međusobnih sukoba izvede i precizno razgraničenje među njima. Proces koji traje, trebao bi ubuduće isključiti svađe oko ovlasti nad sirovinskim izvorima, što je kao oblik lokalnog protekcionizma jedna od neposrednih posljedica razvoja u tržišnim okolnostima. U vrijeme planskog gospodarstva, država je razvijenim istočnim pokrajinama doznačavala potrebne sirovine, kao što je zatim njihove proizvode distribuirala u skladu s planovima. Tržišna su načela međutim prekinula mnoge ranije postojeće kanale opskrbe: siromašne pokrajine koje imaju sirovine, sada ih nastoje unovčiti po načelu 'tko da više', a nerijetko u svojim granicama nastoje i razviti proizvodnju koja bi te sirovine na korist pokrajine pretvorila u skuplji proizvod. Kako će pritom neka od razvijenih pokrajina osigurati potrebne sirovine, postoje njezina briga. Može ih kupiti, iako pitanje kvalitete i isporuke često ostaje otvoreno; može ulagati u izvore sirovina zajedno s pokrajinama koje ih imaju, rješavajući tako njihov manjak sredstava za razvoj i pitanje zapošljavanja; može, napokon, u tim pokrajinama otvarati vlastita poduzeća. Naravno, za takvu međupokrajinsku gospodarsku suradnju, uz dobru volju i ostale uvjete, potrebno je imati i potporu banaka. Nedavno promijenjeno pravilo da se kredit neke gradske ili pokrajinske banke može dobiti samo za ulaganje na području toga grada ili pokrajine, primjer je poticajnog koraka prema željenoj suradnji. I jedan od odgovora na pitanje gdje je dosad zapinjalo. U uvjetima u kojima jedni nastoje kapitalizirati pamuk, željezo i čelik, ugljen i naftu kojima raspolažu, a drugi se bez njih ne mogu dalje razvijati, lokalni protekcionizam prepreka je koju mnogi uočavaju. Ako sirovine - za razliku od robe - teško prelaze pokrajinske granice, znači da je na djelu proces koji prije ili poslije postaje zajednički problem odnosno izvor sukobljavanja interesa za čije se rješenje pokrajine obraćaju središnjoj vlasti. Lokalne vlasti nerijetko su sa središnjom sukobljene na pitanju poreza - očekujući više ako su nerazvijene, ili uvjerene da daju previše ako su razvijene -, no one nemaju drugog arbitra od kojeg bi zatražile pomoć. Upravo u tome jedna škola mišljenja vidi snagu centra, koji boljim usklađivanjem poteza, osiguravajući potreban stupanj međupokrajinske suradnje, a ne gubeći iz vida interese cjeline, ostaje poželjan i potreban stožer daljnjeg kineskog razvitka. Neki, pak, misle da pokrajinska i regionalna borba za tržište, sirovine i ulaganja može rezultirati i raspadom zemlje. Po jednoj prošlogodišnjoj studiji Pentagona, koju citira honkonški tisak, za takav scenarij izgledi su podjednaki. Smatrajući takve katastrofične procjene nedobronamjernima, a savršeno svjestan problema, službeni je Peking iskoristio i nastup premijera Li Penga na 96. konferenciji Interparlamentarne unije u Pekingu za njihov komentar: ni govora. (Hina) mer br 201238 MET sep 96