WASHINGTON, 19. rujna - (Hina/AP) - I bez neposredne vojne opasnosti od Sadama Huseina, zaljevsku se koaliciju može u najboljem slučaju smatrati brakom na staklenim nogama u kojemu svaki partner traži vlastite interese.
WASHINGTON, 19. rujna - (Hina/AP) - I bez neposredne vojne opasnosti
od Sadama Huseina, zaljevsku se koaliciju može u najboljem slučaju
smatrati brakom na staklenim nogama u kojemu svaki partner traži
vlastite interese. #L#
Iako je američki ministar obrane William Perry nakon posjeta Zaljevu
prošloga vikenda izjavio da je koalicija "živa i dobro", činjenice
pokazuju drugačije: Turska ipak nije svoje zračne baze dala na
korištenje američkim vojnim zrakoplovima u svrhu napada na Irak, a
čini se i da agresivni američki stav čini Saudijsku Arabiju i Kuvajt
prilično nervoznima.
S američkom odlukom o upotrebi sile protiv Iraka ne slažu se ni
Francuska, Italija, Španjolska, te većina arapskih zemalja. Početkom
ovoga mjeseca u Zaljevu je došlo do novih sukoba kada je Sadam na
zahtjev jedne kurdske frakcije poslao svoje postrojbe u sjeverni Irak, a
manje očitu podršku drugoj frakciji Kurda daje Iran.
Nakon Zaljevskog rata 1991. godine, glavnu ulogu u održavanju
nestabilnog mira među Kurdima ima Amerika koja ih pored toga štiti i
od pritisaka središnje bagdadske vlade.
Nakon što je Sadam početkom mjeseca poslao svoje snage u sjeverni
Irak, američki je predsjednik Clinton naredio vojne napade na položaje
iračke obrane južno od Bagdada, poslavši pojačanje svim američkim
postrojbama raspoređenim na zaljevskom području.
Edward Djerejian, bivši pomoćnik državnog tajnika za Bliski istok,
koji je 1990. godine, kada je Irak okupirao naftom bogati Kuvajt i
kada je Bushova administracija formirala koaliciju kojom je 1991.
godine Sadam poražen, bio veleposlanik u Siriji, smatra da nakon vojnih
napada mora nastupiti razdoblje diplomatskih pregovora.
On smatra da je nužno konzultirati se sa svima zemljama
saveznicama, kako u arapskom svijetu tako i u Europi, kako bi se
zajednički dogovorili oko konkretnih političkih ciljeva u iračkoj
inicijativi.
Michael Mandelbaum, direktor odjela za američku vanjsku politiku na
sveučilištu Johns Hopkins, napada Clintonovu administraciju zbog
ignoriranja i zaljevske koalicije i Kurda: "Mislim da sigurnost Kurda
nije od strateškog interesa za Ameriku ali, iako mi nismo krivi za ono
što se događa, ipak smo im obećali pružiti zaštitu. Administracija je,
ako ništa drugo, trebala barem obratiti pažnju na ljetošnja upozorenja
da dolazi do razilaženja Kurda na frakcije".
Clintonovi su se suparnici u borbi za predsjedničku stolicu požurili
odmah ukazati na činjenicu da se gotovo sve zemlje koje su 1990.
godine bile u savezu s Amerikom sada odbijaju pridružiti njezinu
sukobu sa Sadamom što dokazuje da je u vanjskoj politici Clintonove
administracije došlo do propusta.
"Koalicije se formiraju radi hitnog rješavanja gorućih problema pri
čemu se međusobne razlike stavljaju na stranu. Sada situacija nije
tako goruća pa su te razlike isplivale na površinu", kaže Mandelbaum.
(Hina) gt fs
191350 MET sep 96