PEKING, 18. rujna (Hina) - Pogrešne marketinške procjene, proizvodi koji na tržištu ne donose očekivanu dobit, prezaduženi partneri koji ne plaćaju robu, moguće birokratske zavrzlame od kojih zavisi proizvodnja te problemi s
nedovoljnim poznavanjem pravnog sustava, sve su to elementi koje valja uzimati u obzir pri ulaganju u Kini.
PEKING, 18. rujna (Hina) - Pogrešne marketinške procjene, proizvodi
koji na tržištu ne donose očekivanu dobit, prezaduženi partneri koji
ne plaćaju robu, moguće birokratske zavrzlame od kojih zavisi
proizvodnja te problemi s nedovoljnim poznavanjem pravnog sustava, sve
su to elementi koje valja uzimati u obzir pri ulaganju u Kini. #L#
U čemu je onda tajna uspjeha singapurskih tvrtki koje uspješno ulažu
u Kini, i kakve pouke nude njihova iskustva, pitanje je kojim se
nedavno pozabavila jedna studija objavljena na singapurskom državnom
sveučilištu.
Singapurske tvrtke zapravo su počele značajnije ulagati u Kini tek
1992. i do ožujka ove godine one su investirale oko 2,4 milijarde
američkih dolara, tako da na rang listi stranih ulagača u Kini
Singapur zauzima peto mjesto.
Usporedno istraživanje iskustava oko 170 singapurskih poduzeća,
većinom malih i srednjih, ali i najvećih, kao prvu uočljivu pouku nudi
savjet da u Kini ulaganjima valja pristupiti oprezno, bez pretjeranog
optimizma. Ispitanici obuhvaćeni anketom kao svoju najveću pogrešku
navodili su upravo očekivanje lake zarade i brzog povrata uloženog
novca, a u stvari su gubili, srljajući u nedovoljno promišljene
projekte.
Drugi savjet: vrijeme uloženo na upoznavanje prilika u kojima se
ulaže nije nikad uzalud potrošeno. Najuspješniji su pomno i ne žureći
proučili sve detalje oko ulaganja i - zaradili. S druge strane, najviše
su gubili oni koji su bili skloni vjerovati svakom obećanju kineskih
partnera, a koje autori istraživanja svrstavaju po tome u kategoriju
naivaca. Naravno, u svemu tome ne treba zanemariti ni probleme koji
proistječu iz razlika u kulturama stranog i domaćeg partnera, kao ni
razlike u njihovim temeljnim očekivanjima. Kako se navodi, stranac
ponajprije očekuje zaradu, dok kineski partner, osim zarade, želi i
učiti, steći tehnološka znanja kojima strani partner već raspolaže, a
nerijetko želi povećati zaposlenost.
Glede veličine i strukture singapurskih ulaganja u Kini istraživanje
pokazuje da je čak 43 posto ispitanih tvrtki počelo sa skromnim
ulaganjima od milijun do pet milijuna singapurskih dolara, a njih
manje od 13 posto krenulo je s ulaganjima većim od 50 milijuna (oko 35
milijuna američkih dolara). To je, tumači se, posljedica straha pred
nepoznatim, ali i nekih loših iskustava s ulaganjem u tekstilnu
industriju. Investiranje u kemijske proizvode i plastiku, elektroniku,
nekretnine i hotele pokazalo se znatno isplativijim. Tržište je bolje,
zaključuju autori studije, dodajući pritom da najbolje prolaze
singapurski ulagači u Kini orijentirani na treća tržišta.
Zanimljivo je da jeftina radna snaga u Kini za ulagače iz Singapura
ne znači uvijek i manje ukupne troškove: oni rastu s potrebom da se
visokim plaćama i standardom privuku prvorazredni menadžeri za rad u
Kini. Ako se na tome štedi, poslovni će rezultati ovisiti o manje
sposobnima, što opet nije zadovoljavajuće rješenje. Zato autori
studije zaključuju kako treba platiti da bi se zaradilo.
(Hina) mer br
181353 MET sep 96