AKTIVNOST I PROGRAMI ICRC-A

ZAGREB, 6. rujna (Hina) - Međunarodni odbor Crvenog križa (ICRC) svojom prioritetnom zadaćom smatra "posjete zatočenicima na različitim mjestima zatočeništva i praćenje rada Komisije za zatočene i nestale", rekao je u razgovoru za Hinu novi šef misije ICRC-a u Hrvatskoj Raphael Gailland. #L# Od početka agresije na Hrvatsku i sukoba u BiH djelatnici ICRC-a obavili su oko tri i pol tisuće misija tijekom kojih su imali više od 54.000 susreta sa zatočenicima. Gailland, koji je na mjestu čelnika misije ICRC-a u Zagrebu nedavno zamijenio Alexa Braunwaldera, istaknuo je da ta brojka ne znači i broj posjećenih zatočenika, nego samo broj susreta s njima jer je ICRC "neke posjetio i u više navrata". Osvrćući se na neke javne prigovore, posebice obitelji nestalih hrvatskih branitelja, Gailland je ponovno naglasio da ICRC svojom glavnom zadaćom smatra rasvjetljavanje sudbine onih koji se još uvijek smatraju nestalima. Suglasio se da statistički podaci o dosadašnjem djelovanju Međunarodnog Crvanog križa, objavljeni bez potrebnih objašnjenja, mogu izazvati dvojbu i različita tumačenja u javnosti. Rekao je da je 1991. godine služba traženja ICRC-a primila 2.989 zahtjeva za traženje nestalih Hrvata, a okončanih potraga do sada ima 587. "Unatoč mnogim oblicima i načinima djelovanja ICRC-a, broj odgovora obiteljima još je uvijek premali", ocijenio je Gailland, dodajući da su stoga "frustracije obitelji potpuno razumljive". Gailland isto tako nije zanijekao mogućnost postojanja, kako ih je nazvao, "paralelenih zatočenika", dakle osoba čije su zatočenje "strane, ako su to željele, mogle zatajiti". Novi šef misije ICRC-a u Hrvatskoj potvrdio je da je tijekom pet godina pod pokroviteljstvom ICRC-a iz zatočeništva oslobođeno više od 21.000 ljudi. Pritom je pojasnio da "ako osoba nije bila oslobođena na način propisan djelovanjem ICRC-a tada ona nije obuhvaćena statistikom Crvenog križa". "Stoga smo sigurni da je tijekom pet godina oslobođeno više ljudi nego ih je ICRC popisao, jer su strane ponekad razmjenjivale ili oslobađale zatočenika bez posredovanja Međunarodnog Crvenog križa", rekao je Gailland. U Hrvatskoj, prema službenim podacima koji su jednaki onima ICRC-a, još je oko 200 osoba zatvoreno zbog sudjelovanja u agresiji i oružanoj pobuni. Istodobno su vlasti u Beogradu službeno priopćile da na području SRJ više nema osoba hrvatskog podrijetla zatočenih od 1991. i 1992. godine. Gailland je objasnio i razlike u djelovanju ICRC-a kad je riječ o traženju Hrvata nestalih, primjerice iz Vukovara, i Srba zarobljenih pri prošlogodišnjem oslobađanju dijelova Hrvatske. Od 1991. do 1994. godine za vrijeme djelovanja Zajedničkog povjerenstva hrvatskih i vlasti u Beogradu, stvorenog na poticaj ICRC-a, Međunarodni je Crveni križ predsjedavao povjerenstvom, naglasio je Gailland. Zajedničko povjerenstvo je, prema ocjeni šefa misije ICRC-a, imalo skromne rezultate - u tri godine djelovanja riješeno je samo nekoliko stotina slučajeva. Stoga je sporazumom Zagreba i Beograda osnovana nova Komisija za zatočene i nestale a u njezinu radu ICRC je pozvan da bude promatrač. Nasuprot tome, budući da je u Hrvatskoj postojala i postoji samo jedna legalna vlast, ICRC nakon akcija Bljesak i Oluja nije mogao djelovati drugačije nego kao posrednik, napomenuo je čelnik misije ICRC-a. Obitelji nestalih nakon tih akcija tražile su od izaslanika ICRC-a da djeluju u traženju nestalih pa je Međunarodni Crveni križ posredovao između hrvatskih vlasti i obitelji nestalih. Govoreći o programima ICRC-a u Hrvatskoj Gailland je posebice istaknuo dobru suradnju s Ministarstvom obrane s kojim je lani potpisao sporazum o promicanju ratnog prava. Temeljem tog sporazuma organizirana su predavanja na Vojnom učilištu, te seminari za časnike HV. ICRC u suradnji s hrvatskim Crvenim križem provodi i program promicanja općeljudskih vrijednosti i duha nenasilja i tolerancije među mladima a zapažen je i program 'Svijest o opasnosti od mina' u područjima gdje su one opasnost za lokalno pučanstvo. (Hina) maš fp 061532 MET sep 96