PARIZ, 5. rujna (Hina/AFP) - Ništa više nije kako treba u vrhunskoj gastronomiji u Francuskoj koju pogađa kriza i koju su brojni ugledni šefovi kuhinja, prezaduženi zbog megalomanstva, primorani napustiti.
PARIZ, 5. rujna (Hina/AFP) - Ništa više nije kako treba u vrhunskoj
gastronomiji u Francuskoj koju pogađa kriza i koju su brojni ugledni
šefovi kuhinja, prezaduženi zbog megalomanstva, primorani napustiti.
#L#
Posljednji među njima Marc Veyrat, jedan od 19 šefova kuhinje s tri
zvjezdice u 'bibliji' francuske gastronomije - vodiču Michelin,
savršena je ilustracija te loše klime.
Taj umjetnik planinske kuhinje koji je, s još dva velika šefa iz tog
područja Georgesom Blancom i Paulom Bocuseom, pripremao jela za Billa
Clintona, Helmuta Kohla i Jacquesa Chiraca za trajanja summita G7 u
lipnju u Lyonu, izjavio je nedavno kako je "na rubu propasti".
Sa 45 godina, osim ako se ne dogodi čudo, morat će zatvoriti svoju
luksuznu "Auberge de l'Eridan" u Veyrier-du-Lac, blizu Annecya, potkraj
listopada.
Marc Veyrat nastoji pomaknuti s mrtve točke svoje pregovore s bankama
kod kojih se zadužio u visini 45 milijuna FRF (9 milijuna dolara)
1992. godine radi renoviranja vile iznad jezera Annecy.
Objasnio je da su banke od njega tražile 150 posto njegovih prihoda i
da više neće moći dobro funkcionirati iako njegov restaurant, gdje se
menu nudi za 1.000 FRF (200 dolara) a soba za 1.500 FRF, dobro radi.
Marc Veyrat započeo je svoje penjanje prema vrhu, okrunjeno s tri
zvjezdice u Michelinu iz 1995. godine, prije 14 godina u tom području.
Izgradio je svoj ugled na kuhinji s rijetkim biljkama s Alpa. Jednom
tjedno sam ide u planine po divlje trave koje mu služe kao začin uz
jezersku ribu.
Stanje s Marcom Veyratom podsjeća na ono drugog velikana kulinarstva
Pierrea Gagnairea, također ocjenjenog s tri zvjezdice u Michelinu i
isto tako žrtve pretjeranog ulaganja. Zaključao je restaurant u
proljeće u Saint Etienneu, ali bi novi trebao otvoriti u Parizu krajem
godine.
Jesu li ti šefovi kuhinja kopali vlastiti grob zadužujući se bez
razmišljanja, koristeći previsoke cijene, ostvarujući slab promet?
"Svi smo megalomani, ništa nije previše dobro za klijenta", priznaje
Marc Veyrat ukazujući na to da ga Michelin nije tražio da napravi sve
to kako bi mu dao svoju treću zvijezdu.
Istina je da u ova krizna vremena ljudi izlaze manje. "Nesreća je što
su investirali nakon 1990. godine. Ni njihova vrijednost ni njihov
talent ne dovode se u pitanje, takvo je vrijeme", rezimira Pierre
Troisgros, još jedna zvijezda vrhunskog francuskog kulinarstva koja
radi u Roanneu (centralni dio zemlje).
"Blanc, Bocuse i ja smo tu od pamtivijeka. Prošle su osamdesete pune
euforije. Da smo investirali nakon 1990. bili bismo u istoj
situaciji", priznaje on.
Mladi i kvalitetni šefovi kuhinja pokušavaju privući goste nudeći
inventivne menue-jelovnike po vrlo demokratskim cijenama, između 150 i
190 FRF (30 i 39 dolara) uz vino za manje od 100 FRF, u skladu s
klijentelom.
(Hina) bnš bnš
051551 MET sep 96