VJESNIK: TRGOVAČKI PUTNICI PATNJE

ZAGREB, 5. rujna (Hina) - Đurđica Ivanišević u današnjem "Vjesniku" piše kako su Hrvatskom "od početka rata do danas krstarili mnogi poznati i nepoznati, dobronamjerni i nedobronamjerni" i, među ostalim, izdvaja pisane i objavljene dojmove Bernard-Henri Levyja: "(...) Francuski filozof između ostalog opisuje susret Kouchnera i predsjednika Tuđmana 1993. godine kojem je bio prisutan. Ključni je trenutak kada predsjednik Tuđman jednim telefonskim razgovorom, prema riječima Levyja, prekida rat u Bosni: '...opet podiže slušalicu i odsječnim glasom izdaje nekoliko kratkih naredbi, nakon čega se upušta u dugačak i žučljiv napad - ne razumijem ni riječi, no ton i boja glasa odaju iznimnu žestinu. Polagano, vrlo polagano, pokretima sasvim nalik na one automata vraća se do svoga mjesta, sjeda i kaže: - Evo, gospodine Kouschner, možete biti zadovoljni, zaustavio sam rat i to je moj dar vama.' Slijedi niz takvih 'bisera' iz knjige, a jedan od njih je i večera s pečenkom koja je prepečena i francuska delegacija je ne može niti jesti niti rezati. Za razliku od njih, predsjednik Tuđman to slasno radi. Levy opisuje: 'Gledajući ga kako su mu pogled, a nesumnjivo i misli usredotočeni na komadić mesa koji je raskomadao s toliko zanosa i umješnosti, ne mogu se suzdržati, a da ne mislim - predsjednik Tuđman je pravi znalac! Predsjednik Tuđman je profesionalac! Predsjednik Tuđman kada se prepusti mislima, preuzima dobro mu poznate kretnje mesara, krvnika...'(...) Pisac nastavlja: 'Sada znam kako izgleda Franjo Tuđman. Iz njega zrači ta neka 'neodređena tupost', koju je Malaparte zapazio kod Ante Pavelića prvi put kada ga je susreo u živo. Sada mi je jasno što me - usprkos Vukovaru, Dubrovniku, dječjim lubanjama - sprječava da se zauzmem za njegovu stvar, nego da iz ovih stopa pojurim braniteljima Sarajeva: on je nacionalist i nacionalist će ostati. Jednako kao i Milošević, čiji je suučesnik i brat blizanac, za razliku od Bosanaca čija je filozofija potpuno suprotna. Nacionalizam jednoga i drugoga oni suprotstavljaju zanosnom idejom kozmopolitizma.' Što je doista čuo i vidio Bernard-Henri Levy, zna on i Kouschner i ostali sudionici večere. Na žalost, tekst knjige u pojedinim dijelovima podsjeća na lošu kazališni inscenaciju. Kada je riječ o Malaparteu, čudno je kako je opisu pisca promakla 'košarica s ljudskim očima', koju je prevrtljivi talijanski pisac tobože vidio na Pavelićevu stolu? Možda je i Levy 'vidio', samo nam je, eto, ne spominje?"(...) I dalje kao i tih godina Hrvatskom dohode i prohode dobronamjerni i nedobronamjerni, ni danas ne shvaćajući tko je žrtva, a tko agresor. Mi smo morali politički odrasti u nekoliko mjeseci, u nekoliko dana 'zahvaljujući' jednoj od najstrašnijih patnja 20. stoljeća u samom srcu Europe. Izgorene palače, groblje na Boninovu puno mladih tjelesa, udubina koju je granata uradila ubivši mladog Pavu Urbana u blizini sv. Vlaha, civilizacijski je domet toga istog stoljeća. (...) Kada oni shvate, koliko su zla, 'zahvaljujući' i brojnim 'jugoslavenskim Hrvatima', svojom neistinom nanijeli Hrvatskoj, ne videći njenu nesreću i ne spominjući da je žrtva u ovom ratu, možda će i njihov put k istini (čemu bi svatko, a pogotovo filozof, trebao težiti) biti lakši." (Hina) dd 050831 MET sep 96