JERUZALEM, 30. kolovoza - (Hina/Reuter) - Prije samo godinu dana mir na Bliskom Istoku bio je najsvjetlija točka Clintonove vanjske politike, a danas, nakon što je Izrael dobio novu vladu, američkim dužnosnicima preostalo je samo da
pokušaju komadiće raspadajućeg izraelsko-palestinskog mirovnog dogovora držati na kakvom-takvom okupu i da čine sve što je u njihovoj - ne više tako velikoj moći - da prekinu verbalne sukobe koji izbijaju između židovske države i njezina susjeda Sirije.
JERUZALEM, 30. kolovoza - (Hina/Reuter) - Prije samo godinu dana mir
na Bliskom Istoku bio je najsvjetlija točka Clintonove vanjske
politike, a danas, nakon što je Izrael dobio novu vladu, američkim
dužnosnicima preostalo je samo da pokušaju komadiće raspadajućeg
izraelsko-palestinskog mirovnog dogovora držati na kakvom-takvom okupu
i da čine sve što je u njihovoj - ne više tako velikoj moći - da
prekinu verbalne sukobe koji izbijaju između židovske države i njezina
susjeda Sirije. #L#
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu zamrznuo je proces povlačenja
izraelskih trupa i onemogućio prijenos veće ovlasti Palestincima,
istodobno nastavivši graditi židovska naselja i ceste na području
Zapadne Obale.
Palestinski predsjednik Jaser Arafat već se svojim američkim i
arapskim saveznicima požalio kako se osjeća prevarenim Netanyahuovom
odlukom da izmijeni neka pravila igre već prije specificirana i
dogovorena. Kao znak svojeg negodovanja, posegnuo je za starom
isprobanom taktikom masovnih protesta, pozvavši na opći štrajk na
čitavom području Zapadne Obale i Gaze u četvrtak, a zatim i zatraživši
marš na Jeruzalem u petak.
Sirijski predsjednik Hafez al-Assad nije prihvatio Netanyhuov
prijedlog da se izraelske trupe prvo povuku iz Libanona, zbog čega je
nastao rat riječima između dviju zemalja, koji Amerika i Egipat
namjeravaju što prije privesti kraju.
Američki diplomati i dužnosnici pokušavaju u javnosti stvoriti
pozitivan dojam o događajima na Bliskom Istoku, tvrdeći da će
Netanyahu sigurno poštivati sporazum koji je potpisala prethodna
izraelska vlada, a dosadašnje njegovo nepoštivanje pripisuju
neiskustvu nove administracije.
Na američki poticaj, 2. rujna bi se trebali nastaviti izraelsko-
palestinski razgovori o primjeni sporazuma o samoupravi dogovorenog u
Oslu 1993. godine. No Palestinci vjeruju da se radi samo o formalnom
sastanku koji vjerojatno neće izazvati stvarne pomake, barem ne prije
američkih predsjedničkih izbora u studenome, jer Clintonu ne odgovara
to da ovisi o Netanyahuovim odlukama.
Saeb Erekat, pregovarač PLO-a koji u potpunosti zastupa Arafatova
stajališta, kaže da se sada ne mogu održavati službeni pregovori te da
prvo treba nekako izići iz krize. "Pokrenuli smo mirovni proces koji
se prije dolaska Netanyahua kretao brzinom kornjače, a sve što je
Netanyahu učinio bilo je to da je tu i takvu kornjaču okrenuo na
leđa."
Za razliku od njegovih prethodnika Rabina i Shimona Peresa, Netanyahu
se nikako ne može odlučiti da se napokon sastane s Arafatom što je,
zajedno s njegovom odlukom o odgađanju pregrupiranja izraelskih trupa
u zapadnoobalnom gradu Hebronu, prilično potreslo vjeru Palestine u
sporazum potpisan u Oslu.
Ali Jirbawi, politički analitičar koji ne odobrava sporazum iz Osla,
smatra da je mirovni proces mrtav, da je sporazum potpisan u Oslu loš,
ali da su ga se palestinske vlasti ipak odlučile držati jer zapravo ni
nemaju drugog izbora.
Arafat je, nadajući se da će tako ipak uspjeti progurati ideju o
stvaranju palestinske države, u Oslu na kocku stavio sav svoj
politički kapital. No Netanyahu se ne slaže s tom idejom pa je,
smatraju Palestinci, odlučio igrati na kartu okretanja svih dijelova
sporazuma koji su nedovoljno objašnjeni ili dvosmisleni, u svoju
korist.
(Hina) gt fs
301339 MET aug 96