ZAGREB, 29. kolovoza (Hina) - "Sporazum o normalizaciji odnosa između Hrvatske i Jugoslavije zaista je od najvećeg, pače i povijesnog značenja. Opravdanost za takav zaključak proizlazi iz značenja Sporazuma za unutarnje prilike i za
međunarodni položaj Hrvatske, za nove bitno promijenjene odnose između Hrvatske i Srbije, odnosno Jugoslavije, za izgradnju novoga međunarodnog poretka i za učvršćenje mira u ovom dijelu svijeta." To je na početku interviewa, što su ga večeras emitirali Hrvatski radio i televizija, izjavio predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman.
ZAGREB, 29. kolovoza (Hina) - "Sporazum o normalizaciji odnosa između
Hrvatske i Jugoslavije zaista je od najvećeg, pače i povijesnog
značenja. Opravdanost za takav zaključak proizlazi iz značenja
Sporazuma za unutarnje prilike i za međunarodni položaj Hrvatske, za
nove bitno promijenjene odnose između Hrvatske i Srbije, odnosno
Jugoslavije, za izgradnju novoga međunarodnog poretka i za učvršćenje
mira u ovom dijelu svijeta." To je na početku interviewa, što su ga
večeras emitirali Hrvatski radio i televizija, izjavio predsjednik
Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman. #L#
Predsjednik je u razgovoru, kojemu je glavni povod bilo potpisivanje
Sporazuma o normalizaciji odnosa Republike Hrvatske i Savezne
Republike Jugoslavije, odgovarao i na više drugih aktualnih pitanja
glavne urednice Hrvatskoga radija Ivanke Lučev i glavne urednice
Hrvatske televizije Hloverke Novak-Srzić.
Odgovarajući na prvo pitanje Hloverke Novak-Srzić o važnosti i
dometima toga sporazuma, koji mnogi ocjenjuju povijesnim, predsjednik
Tuđman je naglasio u nastavku da je važnost Sporazuma i u tome što
obje strane jamče sva građanska i etnička prava, manjinska prava
Srbima u Hrvatskoj i Hrvatima u Jugoslaviji.
"Tim sporazumom Hrvatska je definitivno izišla iz stanja neokončanih
sukoba i neizvjesnosti njezinih međunarodnih granica, što je sve bilo
uzrokovano, ili tumačeno, ulogom Hrvatske u raspadu Jugoslavije,
organiziranom pobunom srpskoga pučanstva i agresijom jugokomunističke
armije Srbije i Crne Gore na proglašenu nezavisnost hrvatske države, a
i nesklonim držanjem nekih međunarodnih čimbenika prema samostalnoj
Hrvatskoj. Zbog toga", nastavio je predsjednik Tuđman, "može se reći,
da Sporazum zapravo znači točku u završnoj rečenici povijesnoga
poglavlja uspostave slobodne, nezavisne, demokratske Hrvatske, punog
priznanja njezinoga državnog kontinuiteta i teritorijalne cjelovitosti
i to od glavnog protivnika. A budući da je riječ ne samo o
pobjedonosnom završetku ovoga razdoblja nego i o uskrsnuću i obnovi
suverene i onako moćne Hrvatske kakvu smo imali u doba Tomislava i
Krešimira, to ovim možemo završiti i mnogostoljetno poglavlje ne tek s
uobičajenom točkom nego i s velebnim uskličnikom", istaknuo je
predsjednik Tuđman.
Po njegovim riječima bit Sporazuma je u tome što se njime otvara
potpuno novo poglavlje u odnosima hrvatskog i srpskog naroda. "Onih
dvaju naroda koji su imali glavnu ulogu u sveukupnoj povijesti
stvaranja permanentne krize i konačnoga raspada jugoslavenske države
pa su, kako na uzajamnosti tako i na sukobljavanju njihovih politika i
interesa, gradili svoju politiku i ostali narodi bivše jugoslavenske
zajednice, a i međunarodni čimbenici", kazao je Predsjednik.
Ocijenio je da je tim sporazumom "napokon završilo zapravo zadnje
dvostoljetno razdoblje njihove posebne i njihove zajedničke povijesti,
od početka 19. stoljeća pa do kraja ovoga, 20., stoljeća, u kojemu su
se prožimale ali i sukobljavale, međusobno pomagale, ali i zatirale
njihove zasebne nacionalno-državne ideje. A kako su one odražavale i
posebne interese njihovih nacionalnih bića, to ih nisu uspjeli niti
suzbiti, niti trajno pomiriti i nadvladati ni ideolozi, pače čitavi
pokreti, čak i primjenom sile. Svejedno, pokušavali to oni podjednako
isključivo velikodržavnim programima ili pak onima nadnacionalnim
jugoslavenskim ili širim socijalističko- -internacionalističkim, ili
demokratsko-univerzalističkim osnovama. Za sva ta povijesna kretanja,
pozitivna nastojanja, lutanja i obmane, iluzije i strahotno
razračunavanje zaslužni su i odgovorni premda ne u podjednakoj mjeri i
politički i kulturni predstavnici obaju naroda. U tijeku prošla dva
stoljeća - sve do novih dana - oba naroda zavaravala su se i
iscrpljivala, pa i zatirala i u ime velikodržavnih i u ime
nadnacionalnih ideja. To je osobito došlo do izražaja, kao što je
poznato, u II. svjetskom ratu, a i nakon njega, a zatim i nakon
ovodobnoga raspada Jugoslavije u strahovitim posljedicama agresije i
žrtvama Domovinskoga rata. No, sve je to poticalo i sazrijevanje
spoznaje o povijesnoj neophodnosti odlučna prekida s takvim razornim
zbivanjem; o povijesnoj neophodnosti i svrhovitosti normalizacije
odnosa na osnovama međusobna priznanja, nacionalnoga subjektiviteta i
državnog integriteta. To je postignuto ovim sporazumom, a on je
zasnovan, prije svega, na vlastitim iskustvima obaju naroda, ali i na
iskustvima skandinavskih zemalja i ne manje francuskog i njemačkoga
naroda - koji nakon stoljetnih najogorčenijih međusobnih
razračunavanja daju svijetu primjer međusobne snošljivosti i suradnje
u današnjem međunarodnom poretku", rekao je dr. Tuđman.
"Na osnovi svega rečenoga očito je da je Sporazum u bitnom interesu za
ta dva povijesno najstarija naroda na ovom geopolitički važnom i
osjetljivom području, osobito stoga što se na njemu prelamaju i
sukobljuju interesi i svjetskih i civilizacijskih silnica. Sporazum je
i u širem interesu za međunarodnu zajednicu za uspostavu novoga
međunarodnog poretka i za učvršćenje mira u ovom dijelu svijeta.
Sporazum omogućuje da se oba naroda, umjesto međusobnog iscrpljivanja,
nesmetano posvete svojemu gospodarskom i civilizacijskom razvoju, da
postanu čimbenici stabilnosti, mira umjesto razdora i nesigurnosti na
Balkanu i jugoistočnoj Europi. "Iz svega rečenoga neprijeporno
proizlazi dalekosežna povijesna važnost i svestrano pozitivno značenje
Sporazuma za oba naroda, za europsku i za svjetsku zajednicu",
ocijenio je predsjednik Tuđman.
Sljedeće pitanje Predsjedniku je postavila I. Lučev o različitim
reakcijama na potpisivanje Sporazuma.
"Općenito uzevši, hrvatska je javnost najvećim dijelom pozitivno
primila Sporazum", kazao je predsjednik Tuđman . Predsjednik je
ustvrdio je da to svjedoči o povjerenju ljudi u državnu politiku, ali
i o shvaćanju neophodnosti normalizacije.
"Dakako, razumljiva je suzdržanost pa i dvojbe nekih naših ljudi u
ispravnost takva sporazuma s agresorom, s rušiteljima Hrvatske. Još su
odveć žive duboke rane i sve žrtve što smo ih podnijeli. Trebat će
dugo vremena da ih potisnemo i nadvladamo u psihološkom smislu. Ali
osim svijesti o štetnosti nastavljanja ratnoga stanja i održavanja
nagomilane mržnje, prisutna je i ona o potrebi ljudskoga kršćanskog
praštanja, i radi vlastitog izbavljenja od zla. Pritom, jamačno,
preteže i spoznaja da je one koji su nam počinili bezmjerno zla već
stigla kazna kakve se nisu ni u snu nadali", rekao je dr.Tuđman.
"Začuđuju, međutim, sumnje i negativne ocjene Sporazuma od nekih
pojedinaca, pa i stranaka u političkom životu. To svjedoči da takvi
pojedinci i stranke ne žele ili ne mogu prosuđivati s gledišta
prošlosnih iskustava i budućih nacionalno-državnih interesa. I u
presudnim nacionalno-državnim pitanjima ostaju ograničeni svojim
osobnim i stranačkim politikanstvom. Takvi ne shvaćaju da se ni u
životu pojedinaca, a kamoli naroda, ne smije prepuštati samo
osjećajima, pojednostavljeno - samo ljubavi i mržnji. Oni što su se u
svijetu jednostrano prepuštali povjerenju i ljubavi ili pak mržnji i
osveti prema drugima - bivali su često iznevjereni i nesmiljeno
prisiljeni na otrježnjenje. To se odnosi podjednako i na pobjednike i
na poražene", kazao je Predsjednik. "Osim toga", nastavio je, "poznato
je iz povijesti, često je potrebno više hrabrosti i državničke
mudrosti za mir nego za rat. Što se tiče međunarodne javnosti mogli
bismo reći da je u toj međunarodnoj javnosti, Sporazum gotovo
beziznimno primljen s olakšanjem pa i odobravanjem. Međutim, valja nam
imati na umu i to da neki međunarodni čimbenici u hrvatsko-srpskoj
normalizaciji odnosa vide mogućnost nastavka svoje politike vraćanja
Hrvatske u balkanske integracijske okvire. Jamačno, neki teško uče ne
samo iz minule povijesti nego i iz očite povijesne stvarnosti",
istaknuo je predsjednik Tuđman.
Odgovarajući na upit H. Novak-Srzić kako će Sporazum utjecati na
reintegraciju hrvatskoga Podunavlja, što osobito zanima hrvatsku
javnost i naše prognanike, predsjednik Tuđman je ocjenio da će taj
utjecaj biti golem.
"Već je priprema Sporazuma - nakon Daytona - odlučno utjecala na to
da Srbi u hrvatskom Podunavlju shvate da moraju prihvatiti hrvatsku
državu ili je napustiti. Potpisivanje Sporazuma olakšava, u svakom
pogledu, da se reintegracija dovrši u ovom mandatu. Hrvatska može
pristati na eventualno produženje mandata najviše do tri mjeseca u
odnosu na one zahtjeve od šest i godinu dana itd. Izbori za obnovu
lokalnih vlasti mogu se održati do 15. prosinca, a privremena uprava
UNTAES-a treba predati sveukupnu upravu hrvatskim vlastima najkasnije
do 15. travnja iduće godine. Sporazum omogućuje da se ubrza postupno
uvođenje gospodarskog i upravnog sustava hrvatske države u ta
područja, a također i povratak prognanika. No, jasno je da će se
povratak prognanika moći završiti tek s potpunom uspostavom hrvatske
vlasti", rekao je predsjednik Tuđman.
- nastavlja se -
(Hina) dm/bol
292017 MET aug 96