DNEVNI PREGLED 158. 14. KOLOVOZA 1996.

BRITANSKI RADIO - BBC 13. VIII. 1996. Pregled tiska Michael Evans i Eve-Ann Prentice pišu u The Timesu kako su bosanski Srbi zapriječili snagama NATO-a prilaz u skladište teškoga oružja na njihovu teritoriju. Riječ je o bazi srpske vojske kod Han Pijeska istočno od Sarajeva, koja je sjedište zapovjednika vojske bosanskih Srba generala Ratka Mladića. Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu optužuje Mladića za ratne zločine i predpostavlja se da su ga na taj način pokušale uhititi, tvrde autori članka u The Timesu. Vjeruje se da je Mladić bio u Han Pijesku u trenutku kada jer nadzorna NATO-postava htjela tamo ući prošli petak. Nakon trodnevnoga natezanja sa Srbima kod Han Pijeska, britanski krilnik dopukovnik Sir Michael Walker pokrenuo je pothvatni plan sveobuhvatnih sigurnosnih postupaka za sve kopnene snage NATO-a u Bosni. Šifra plana jest pothvat 'Ne boj se ničega". Jučer je rasla napetost, a onda su Srbi, čini se, popustili. Biljana Plavšić, koja je zamijenila Radovana Karadžića na predsjedničkom položaju, izjavila da će se NATO-u dopustiti pregled baze. Rekla je to, kažu autori, nakon sastanka s Peterom Feetom, političkim savjetnikom admirala Josepha Lopeza, zapovjednika svih NATO-vih snaga u Bosni. U sklopu pothvata 'Ne boj se ničega' svim postrojbama na odvojenim postavama u Republici Srpskoj, jučer je naređeno da se povuku u sigurne IFOR-ove baze. Službenik IFOR-a o tome ovako kaže: 'Imamo mnogo vojnika u malim postrojbama koje drže dojavništvo ili rade s građanstvom. Krilnik Walker im je kao sigurnosni postupak naredio da se povuku u sigurnija područja. Krilnik je također preporučio da sve nevladine udruge i druga međunarodna građanska tijela što prije povuku svoje strano osoblje iz Republike Srpske. Redarstvenim službenicima Ujedinjenih naroda na srpskom teritoriju naređeno je da se povuku u baze mirovnih snaga, zaključuju u The Timesu Michael Evans i Eve-Ann Prentice. U The Financial Timesu Laura Silber piše kako je glavni tajnik NATO-a Javier Solana jučer upozorio da neće tolerirati da vojska bosanskih Srba krši Daytonski mirovni sporazum. Gospodin Solana je izjavio kako će reći bosanskim Srbima da '... nismo spremni prihvaćati prekršaje i NATO će reagirati što brže bude mogao, ako se otkrije i jedan jedini prekršaj.' Gospodin Solana jučer je na Palama razgovarao sa službenicima bosanskih Srba, a nakon prijašnjih reazgovora s hrvatskim i muslimanskim službenicima u Sarajevu, čija su tema bili dolazeći izbori, on je rekao: 'Želimo ostvariti cilj dogovoren u Daytonu, a to je obnova Bosne i Hercegovine, jedne zemlje s dva entiteta, koje će ljudi s optimizmom moći gledati u budućnost umjesto da gledaju u prošlost', završava citat Javiera Solane Laura Silber u svom članku u The Fuinancial Timesu. Julius Strauss dodaje u Daily Telegraphu kao sadašnje povlačenje nekih postrojba IFOR-a otvara put za moguću vojnu akciju protiv Srba, ako oni ne pristanu otvoriti Han Pijesak za pregledbu. U The Guardianu Julian Borger komentira kako je NATO svjestan toga da su politički vođe bosanskih Srba u prošlosti davale obećanja koje njihov zapovjednik general Ratko Mladić nije htio ispuniti. Predstavnik NATO-a u Sarajevu bojnik Bert Budo izjavio je kako će pothvat 'Ne boj se ničega' ostati na snazi najmanje dok snage NATO-a ne uđu u Han Pijesak pod uvjetima koje NATO izabere. Jedan službenik NATO-a jučer je rekao, piše dalje Borger, kako se čini da su Srbi dobili poruku na političkoj razini. Dodao je kako je pothvat 'Ne boj se ničega' samo prvi u nizu rastućih odgovora na vojni otpor bivših zaraćenih strana u Bosni. Rekao je kako bi sljedeća faza u slučaju daljnjega prkosa bili zračni udari za što bi trebalo odobrenje Sjevernoatlanskoga vijeća. Snage IFORA u stanju su pojačane spremnosti od prošloga tjedna, nakon prijetnje bombaškim napadajem koju je navodno uputila neka islammska skupina, kaže Guardianov dopisnik. Sljedeće stanje spremnosti jest u znaku crne boje, drugo po redu najviše od četiri NATO-va stupnja. U skladu s tim vojnici NATO-a ne smiju putovati sami, a cijelo vrijeme moraju nositi zaštitne košulje i kacige. Na kraju svog dopisa u Julian Borger dodaje kako je agencija Ujedinjenih naroda za izbjeglice izjavila da će zasad i dalje raditi normalno u Republici Srpskoj. Međunarodni crveni križ također je rekao da nastavlja normalni rad, ali će pomno promatrati stanje. *** Odnošaji IFOR-ovih mirovnih snaga i bosanskih Srba počeli su se neočekivano naglo zaoštravati kada je vojno zapovjedništvo bosanskih Srba obavijestilo IFOR da neće omogućiti obavljanje redovite pregledbe vojnih kapaciteta kod Han Pijeska u skladu s odredbama Daytonskog mirovnog sporazuma. Iako se tijekom vikenda vjerovalo, kako je rekao jedan IFOR-ov časnik, riječ tek o rutinskom izražavanju samovolje, tijekom protekla 24 sata IFOR je zapovjedio povlačenje u baze svih odvojenih postrojba, a mirovne snage na tritorijima pod srpskim nadzorom stavljene su u povećani stupanj bojne spremnosti. U interwiewu BBC-u IFOR-ov razglasnik Marc van Dyke istaknuo kako su sve sukobljene strane s vremena na vrijeme odgovorne za neprovedbu obveza iz Daytonskog sporazuma. No, u većini slučajeva takovi izgredi uzrokovani su komunikacijskim poteškoćama i stvarnim nesporazumima. Kapetan Van Dyke je dodao: - U drugim slučajevima, kao ovoga vikenda u Han Pijesku, očito je da je riječ o namjernom pokušaju spriječavanja IFOR-ovih snaga da obave pregledbu pojedinih vojnih kapaciteta. Mi smo više puta dali do znanja političkim i vojnim poglavništvima, kako Republike Srpske tako i Federacije, da nećemo tolerirati takvo odbijanje suradnje, rekao je satnik Van Dyke. *** Sa zagrebačkim vojnim analitičarem Franom Višnarom razgovarao je Siniša Bubić. On ga je zamolio za ocijenu zbog čega su u ovom trenutku bosanski Srbi riskirali zaoštravanje odnošaja s IFOR-om. - Riječ je i o vojnim i o političkim razlozima. Naravno, uvijek je u prvom planu jedan jaki vojni razlog, po mom mišljenju. Skladište koje su Srbi prikrivali sadrži velike količine neprijavljenoga oružja, strjeljiva i raketnih naboja svih vrsta, za sve tipove oružja, kao i podzemna skrovišta za ljudstvo, te zalihe dovoljne za šestmjesečnu izolaciju u slučaju nuklearnoga rata. Ti su objekti, što je manje poznato, podignuti još u vrijeme bivše Jugoslavije upravo sa tom nakanom. Bosanski Srbi su tu vjerojatno sklonili svoje strateške pričuve, neoštećene sustave komunikacija, a to je i jedno od omiljenih tajnih boravišta Ratka Mladića. Zato IFOR-ovo zatezanje omče nosi nesumljivo političko upozorenje civilnom vodstvu s Pala i vojnim krugovima u Banjoj Luki. = Kako očekujete da bi Beograd reagirao u slučaju stvarnoga sukoba IFOR-a i bosnaskih Srba. - IFOR je dobro oslušnuo što kažu u službenom Beogradu. Da sami nisu popustili uslijedilo bi teško kažnjavanje bosanskih Srba uz angžiranje ratnoga zrakoplovstva NATO-a, vlastitoga IFOR-ovoga dalekometnog topništva i moćnih jurišnih helikoptera. Bosanski Srbi ne bi uspjeli tome odoljeti i po mom mišljenju, Beograd bi se tada uz službeni prosvjed našao kao stric prema neposlušnom nećaku. nemoćno bi raširio ruke i rekao: 'Upozoravao sam ga da bude razuman.' = Mislite li da je ovo bila samo jedana izolirana epizoda ili bi ovakvih slučajeva, sukoba, moglo ponoovo biti. - Mislim da je sada napokon u Bosni i Hercegovini u drugom dijelu faze angažiranja IFOR-a, da je javno demontriran jedan obrazac koji je držan u pričuvi i to je nesumljivo upozorenje svim stranama da se od slova i točki Daytonskog ugovora neće popustiti niti za jedan jedini centimetar. = Je li to dakle novi element? - To je apsolutno novi element i svi analitičari na sve tri zainteresirane strane moraju o tome ozbiljno voditi računa, uključujući naravno Zagreb i Beograd.(BBC) FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 13. VIII. 1996. Dojavljuje Marinka Čulića iz Zagreba. "Uoči sutrašnjeg sastanka Izetbegović - Milošević - Tuđman u Ženevi uobičajeno je mnogo nepoznanica kako će on teći i kako završiti. Samo je jedno sigurno, a to je da taj mali, veliki summit ne bi smio ne uspjeti. Još je samo mjesec dana do bosanskih izbora, a oni imaju malo smisla ili ga uopće nemaju, ako se u izbore uđe s neriješenim pitanjem Herceg-Bosne i kakvog, takvog definiranja elementarnih funkcija Federacije. Rasprave koje su o tome vođene proteklih dana u forumu Federacije nisu dale ploda, najavljeni nastavak dijaloga nije nastavljen, tako da se u Ženevi praktički kreće od nule. Hrvatska strana, kao što je poznato, odbija raspustiti Herceg-Bosnu dok se ne zajamči prenošenje ovlasti s Republike BIH na Federaciju BIH. To opet u Sarajevu ne prihvaćaju, smatrajući da bi time i sami postali suučesnici likvidacije bosanske države. Ove bojazni stvarno se doimaju realnim i opravdanim, ali također stoji da se bošnjačka strana obvezala u Daytonu na prenošenju funkcija s Republike na Federaciju, što god ona pod time podrazumijevala tada, a što sada. Zahvaljujući tom bošnjačkom pristanku koji se sada pokazuje kao lakomislenost, BIH je u Daytonu ostala bez oznake Republike i postala samo Bosna i Hercegovina. Državi tog imena se, istina, i dalje jamči međnarodni subjektivitet, ali je dojam da su u Sarajevu ipak podcijenili značenje službenog nazivlja, iako je primjer Jugoslavije bio, a i sad je dobra pouka da je to itekako važno pitanje. Sve u svemu rasprava u Ženevi nema izgleda na lak tok, iako će Amerikanci sigurno učiniti sve da nekako otupe oštricu suprotnosti i svu pozornost usmjere prema izborima, koji su im sada najvažniji. Oštro će reagirati, kao u slučaju Republike Srpske, te kako se uputi izazov, ne toliko sadržaju koliko satnici Daytona. U tom je smislu realnije očekivati da se u Ženevi samo nanovo popišu teškoće, nego da ih se riješi. Drukčije izgleda i ne može biti, jer Amerikanci imaju zasad samo jedan lijek protiv uskogrudnosti i cjepidlačenja tri bosanska suparnika. To je vlastita površnost." *** Prilog sarajevskoga dopisnika Emira Habula. "Kako se približava dan izbora u Bosni rastu tenzije. Ometanje predizbornoga skupa združene liste u Gradačcu u subotu još su glavna tema. Zanimljivo je u svemu tome da su u Gradačcu bila dvojica članova predsjedništva Ivo Komšić i Stjepan Kljujić, koji bi kao članovi kolektivnog šefa države morali uživati posebnu zaštitu. Umjesto toga lokalni šef policije tješio ih je riječima: 'Pa ne tuku vas.' Kao da bi trebali biti sretni što nisu dobili po glavi. Cijeli slučaj u međuvremenu je internacionaliziran, te se očekuje potez OESS-a. Plašeći se da OESS ne ponovi strogost, kada je zbog motike koju je Silajdžić dobio u glavu u Cazinu skinuto s kandidacijskoga popisa sedam lokalnih prvaka SDA. Ismet Grbo razglasnik vladajuće stranke u današnjem sarajevskom tisku izjavljuje: 'SDA ne prihvaća odgovornost za izgred niti će prihvatiti bilo kakve sankcije od strane OESS-a. Međutim, politički mnogo važnije da li će devet oporbenih stranaka među kojima je koalicija pet stranka za BIH bojkotirati izbore, kako su najavili u nedelju navečer u svom priopćenju. Čelnici ovih stranaka sastali su se ponovno jučer u Sarajevu, ali s toga skupa nije ništa otišlo u javnost, osim da će se ponovo sastati u četvrtak i napokon priopćiti definitivni politički stav. Razlog za najavu bojkota izbora jest izborni inžinjering, koji raseljenim osobama omogućava glasovanje u mjestima koje same izaberu, čime se narušava osnovno pravilo da ljudi glasuju u mjestima gdje su imali prebivalište 1991. godine. Tako se igrom brojeva i manipulacijom izbjeglicama može osigurati pobjeda SDS-a u Brčkom ili Srebrenici, iako je prije rata u ovim mjestima živjelo nadpolovična bošnjačka većina. Istodobno vlasti Republike Srpske ne dopuštaju svojim izbjeglicama da glasuju u mjestima na prostoru Federacije. Također i HDZ čini registraciju birača u mjestima koja su im strateški zanimljiva. Ukoliko se zaista potvrdi da iznimak OESS-a iskoristi oko 300 tisuća glasača, bit će to definitivni kraj Bosne. Bosna će biti podijeljena na strogo nacionalne teritorije, čime će se proces razgradnje radikalno ubrzati. Izbori bi tako legalizirali etničko čišćenje, a Daytonski sporazum bi postao deplasiran. Malo je vjerojatno da će devet oporbenih stranaka odmah objaviti bojkot izbora, kada za takovu odluku imaju vremena do 12. rujna. Vjerojatnije jest da će zatražiti prolongiranje izbora, ali je malo nade da će OESS na to pristati, kada je kotač međunarodnoga izbornog stroja uveliko pokrenut."(RFI) SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 13.VIII. 1996. Mirotvorci u Bosni na porezu nakon prijetnji "Međunarodni mirotvorci u Bosni, uključujući na tisuće vojnika SAD-a, u stanju su pripravnosti još od prošloga tjedna zbog prijetnje napadajem na njih, izvijestili su dužnosnici SAD-a. Jedan je vojni dužnosnik rekao kako su postrojbe dovedene u stanje pripravnosti kako bi se izbjeglo 'stanje slično onom u Saudijskoj Arabiji' misleći pri tom na bombardiranje kamiona koje se dogodilo 29. lipnja u Dhahranu i odnijelo živote 19 američkih vojnika.(...) Časnik Pentagona rekao je kako je uzbunjivanje uslijedilo nakon 'nedavnih slučajeva neovlaštenih nadgledanja i fotografiranja određenih postrojenja snaga IFOR-a. Ostale dojavne informacije' također su uzbunile postrojbe, dodao je časnik. Odbio je pobliže odrediti prirodu prijetnje. Bojnik Brett Boudreau, kanadski časnik, koji govori u ime snaga koje se nalaze u Sarajevu, rekao je novinarima :'Imamo razloga vjerovati kako postoje elementi koji su prijetili IFOR-u.' 'Povećali smo našu opću sigurnost' dodao je. Boudreau je odbio raspravljati o mogućnosti da je bombardiranje kamiona bilo predviđano, ali je novinare uputio na članak koji se pojavio u vojnim novinama 'Stars and Stripes' prošloga vikenda u kojem piše kako su se dužnosnici pribojavali takove eksplozije koja bi kao cilj imala stožer NATO snaga. Uzbunjivanje je proizišlo i iz sve veće napetosti sa separatističkom srpskom vojskom, rekao je vojni dužnosnik SAD-a. Nadzor stožera bio je urađen i u sektoru sjeveroistočne Bosne u kojoj se nalaze postrojbe SAD-a. Područje uključuje i dio separatističke Republike Srpske. Odnosi između NATO-a i Srba napeti su od prošloga tjedna zbog istarživanja srpskog skrovišta oružja koje provode mirotvorci. Srbi su se, zajedno s vladom pod vodstvom Muslimana i s hrvatskim nacionalistima, složili da istraživanja budu provođena kao provedba odredaba Daytonskog mirovnog sporazuma koji je prekinuo rat prošle jeseni. Prošloga tjedna, istražitelji su otkrili nedopuštenu zalihu oružja u srpskom sektoru. Od subote, srpske su postrojbe zabranile stranim nadzornicima ulaz u glavni vojni stožer u Han Pijesku. Izgred je potaknuo zapovijednika kopnenih snaga NATO-a , generala Michaela Walkera da naredi da se' mala, izolirana odijeljenja' prerazmjeste u 'veće, sigurnije stožere', izjavio je jedan od dužnosnika. Walker je preporučio i da se međunarodni redarstveni promatrači povuku iz područja pod srpskim nadzorom.(...) Prerazmiještanje prerasta u prijetnju jer, prikupljanjem u utvrđene postave, postrojbe su uklonjene iz pogibeljnih područja u slučaju da započnu zračni napadaji na NATO. Bombardiranju srpskih postava koje je urađeno prošloga rujna kao dio kampanje koja je pomogla da se Srbe privoli na pregovaranje, prethodilo je prerazmiještanje izoliranih postrojba. U predvečerje, srpska je poglavarica Biljana Plavšić rekla Javieru Solani, koji je posjetio Han Pijesak, kako istraživanje može slobodno započeti. Izgred u Han Pijesku nazvala je ' malim nesporazumom'. No, promjena raspoloženja Srba nije dovoljna. Okupljanje postrojba u utvrđene postave ostati će na snazi sve dok istrživanje ne bude završeno, rekao je vojni dužnosnik SAD-a. (...) Osjetljivost Srba na stožer u Han Pijesku može imati korijena u drugim razlozima od skrivenoga oružja. Stožer je ujedno i baza generala Ratka Mladića, glavara bosanskosrpske vojske, kojega je Sud za ratne zločine u Hagu optužio za genocid. Mirotvorci su izjavili kako neće progoniti Mladića nego da će ga uhititi ako na njega naiđu. Nije poznato da li je bio u Han Pijesku ovoga vikenda, ali moguće je i da je srpska vojska zabranila ulaz u Han Pijesak iz tog razloga. Iako su dužnosnici viši stupanj uzbunjenosti pripisali stanju sa Srbima, mirotvorci su zabrinuti i zbog napadaja islamskih vojnika koji su se za vrijeme rata borili na strani bosanske vlade pod vodstvom Muslimana. U zemlji ih je ostao nepoznati broj. Snage IFOR-a broje 50.000 vojnika iz 34 zemlje" završava svoje izviješće Daniel Williams. THE NEW YORK TIMES 13.VIII. 1996. Bosanski Srbi dopustili pregledbu Han Pijeska "Nakon dana u kojem su mirotvorne snage prevođene NATO-om provele veliki pritisak, bosanskosrpska vojska danas se složila dopustiti pregledbu baze za koju se vjeruje da je bivši vrhovni stožer generala Ratka Mladića, čelnika bosanskosrpske vojske koji je optužen za ratne zločine, no koji unatoč tome ostaje na slobodi. (...) Do kasnoga popodneva, napetost koja je rasla od subote popustila je nakon što je postignut sporazum između bosanske vlade i vrhovnih časnika NATO-a, uključujući i glavnoga tajnika Javiera Solanu, koji je stigao iz Bruxsellesa. U utorak ujutro, krilnik Michael Walker, zapovijednik kopnenih snaga NATO-a, ispitati će bazu koja se nalazi u izravnoj blizini Han Pijeska. Pratit će ga Biljana Plavšić, predsjednica bosanske Republike Srpske koja pod nadzorom ima polovicu Bosne. Gospodin Solana rekao je kako NATO neće tolerirati nikakva kršenja Daytonskog sporazuma. 'Nalazimo se u ključnom trenutku' rekao je. 'Svi žele da izbori budu provedeni na najbolji mogući način. To znači mogućnost za pučanstvo ove zemlje da glasuju na slobodnim i fer izborima i da započnu izgrađivati budućnost.' Gospodin Solana došao je na Pale zbog ranije predviđenoga sastanka na kojem se trebalo raspravljati o općenitom stanju mirovnoga sporazuma i o planiranim izborima. Ovdje su došli i krilnik George A. Joulwan i admiral T. Joseph Lopez, zapovijednik NATO postrojba u Bosni. Sastali su se s Momčilom Krajišnikom, koji se natječe za srpsko mjesto u tročlanom nacionalnom predsjedništvu, na izborima koji će biti održani sljedećeg mjeseca. Sastanku je nazočila i Biljana Plavšić, koja je naslijedila predsjedništvo nad dijelom zemlje koji je pod nadzorom Srba kada je Radovan Karadžić - pod američkim pritiskom - pristao dati ostavku na isto mjesto. Nakon sastanka, gospođa Plavšić je kazala kako su gospodin Solana i ostali pitanju vojne pregledbe pristupili na 'konkretan' način. 'Kada se pitanju pristupi na takav način, postoje mnoge rješidbene mogućnosti,' rekla je. Čak i uz sporazum, NATO-ovi časnici nisu povukli svoju naredbu da svoje postrojbe zadrže podalje od manjih nadzornih točaka. Ovo je postupak predostrožnosti u slučaju da pregledba ipak ne bude provedena ili dođe do razilaženja. Vojni časnici i diplomati u Sarajevu kažu kako' nisu sigurni koji su motivi bosanskih Srba od kada je uvedena zabrana ulaska u bazu ove subote'. U subotu, mala je skupina NATO-ovih časnika... zahtijevala da pregleda nekoliko vojnih postava u području Han Pijeska i okolne gore, baze koju je rabio general Mladić za vrijeme petgodišnjeg rata u Bosni. Srbi su dopustili pregledbu prve dvije postave - koje je prije toga pregledao pukovnik Batiste - ali su zabranili pristup trećoj koju ni Batiste nije vidio: zapovijedno središte generala Mladića. Mirotvorci su otišli u predvečerje i od tada pregovaraju s bosanskim Srbima. Danas su časnici NATO-a počeli pojačavati pritisak. Ujutro su zabranili vojne letove bosanskih Srba, otkazali nekoliko sastanaka s dužnosnicima bosanskih Srba i pojačali sigurnost blizu mirotvornih taborišta u blizini područja pod srpskim nadzorom. Zatim su započeli s premještanjem časnika vojnoga redarstva i postrojba u veće baze. Mladićev stožer je privukao NATO-ovu pozornost nakon izgreda koji se dogodio u blizini, protekloga mjeseca. Gomila koju je sačinjavalo nekoliko stotina srpskih građana napala je časnike NATO-ova vojnog redarstva koji su se vratili kako bi provjerili je li nekoliko tankova, koji su bili premješteni iz vojnih postrojenja u ovo područje, vraćeno na svoja mjesta. Iako su bosanski Srbi općenito surađivali s nadzorništvom od prosinca, NATO-ovi časnici su kazali kako su zabrinuti zbog nekolicine izgreda koji su se dogodili tijekom protekloga tjedna koji kao da su označili početak povećane srpske nepopustljivosti. Od protekloga tjedna snage su NATO-a diljem Bosne u stanju povećane spremnosti kao posljedak posebne prijetnje terorističkim napadajem na postrojbe, rekao je danas NATO-ov bojnik, Boudreau," piše Ian Fisher. THE WASHINGTON TIMES 13. VIII. 1996. Christopher dolazi zbog ujedinjene Bosne "Državni tajnik Warren Christopher doputovao je jučer u Bruxelles kako bi započeo trodnevni posjet europskim gradovima, vjerojatno s gotovim tekstom u ruci, kako bi osigurao slobodne i poštene izbore sljedeći mjesec u krhkoj bosanskoj državi. Sjedinjene Države se nadaju da će izbori pokazati da će, u skladu s mirovnim sporazumom, Bosna postati ujedinjena država Muslimana, Hrvata i Srba. Strahuje se da će glasovanje umjesto toga pokazati da je Bosna zapravo podijeljena na tri međusobno udaljena entiteta povezana samo najtanjim koncima. Neka izvješća govore o tome da su vodeće političke stranke svih triju narodnosnih skupina pokušale manipulirati glasovanjem. Kandidati koje Bošnjaci izaberu pokazat će mogu li tri narodnosne skupine živjeti zajedno u ujedinjenoj državi. Danas bi se u Bruxellesu Christopher trebao sastati s dužnosnicima NATO-a, među kojima su i glavni tajnik Javier Solana i vojni zapovjednik krilnik George Joulwan, kao i s Carlom Bildtom, predstavnikom Europske unije u Bosni i Robertom Frowickom, koji vodi izbore. Sutra će u Ženevi odnijeti molbu za slobodne i poštene izbore predsjednicima Slobodanu Miloševiću, Franji Tuđmanu i Aliji Izetebegoviću. Christopher nakon toga odlazi u Sarajevo kako bi podsjetio bosanski narod na prigodu koja im se pruža ovim izborima da zacrtaju put koji je drukčiji od krvoprolića posljednjih pet godina. Prema Reutersovu izvješću, Christopher je odbio reći novinarima na svom letu iz Washingtona misli li da su ispunjeni uvjeti za slobodne i poštene izbore kao što se zahtijeva mirovnim sporazumom. 'Mislim da je najvažnije nastaviti s izborima', rekao je, kako bi se stvorile ustanove za novu bosansku državu. 'Imamo još samo mjesec dana pred sobom u tijeku kojih se još može mnogo učiniti tako da izbori dostignu najveće moguće standarde', izjavio je Christopher", a prenosi Gus Constantine. THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 13. VIII. 1996. Lapsusi mogu izazvati grdnje pučanstva u bivšoj Jugoslaviji "Kad se vrati u svoj rodni Zagreb, Olinka Gjigas ne treba reći ljudima da već tri godine živi u inozemstvu. Oni to sami zaključe čim počne govoriti. 'Svaki put kad se vratim, sve je više riječi promijenjeno ili dodano u naš jezik', kaže Olinka, koja živi u Madžarskoj i povremeno dolazi u posjet obitelji. 'Pokušavam uhvatiti novi način govora, ali ljudi odmah prepoznaju da ne živim ovdje. U početku je to bilo zabavno, čak smiješno, ali kad se prodavač na tržnici otresao na moju majku zato što je uporabila 'staru' riječ, jednostavno nisam mogla vjerovati.' Oružani sukobi su možda završili, ali zemlje nasljednice Jugoslavije pokreću nove ratove zbog riječi. Kao i sama Jugoslavija, srpskohrvatski jezik se slomio, privodeći kraju neobuzdani, jedno stoljeće star brak šest južnoslavenskih dijalekata. Hrvati i Bošnjaci ponovno pišu rječnike i gramatike kako bi naglasili različitost njihovoga jezika, a time i njihovoga naroda. Ali mnogi ljudi su se tako našli u unakrsnoj paljbi. Bošnjaci ponovno oživljavaju arapske, turske i perzijske riječi iz 19. stoljeća. Hrvati zamjenjuju riječi koje smatrju stranima s novim i starim nazivljem - sve kako bi poništili desetljeća navodne 'srbizacije' njihovoga jezika. Hrvatska je u tome najagresivnija, potičući učitelje da prihvate samo nove riječi kao ispravne na učeničkim ispitima. Ekstremni sabornici čak su lansirali propali pokušaj da se kažnjava uporaba 'riječi stranoga podrijetla'. Tražiti kruh u trgovini sa 'srpskom' riječi 'hleb' umjesto hrvatskom 'kruh' izaziva mrke poglede u zagrebačkim trgovinama, dok konobari postaju otresiti ako se uporabi neki 'nepatriotski' izričaj. I dok državne škole, dalekovidnica i nakladničke kuće guraju nove riječi i izričaje, postaje lakše nego ikad procijeniti tko je Hrvat a tko nije. 'Stvar je u tome da se stvore nove razlike između Hrvatske i (krnje srpske) Jugoslavije tako da općenje između njih postane složenije i da se ideja odvojenih identiteta pojača', kaže povjesničar Ivo Banac. 'Nema temelja za ovu kampanju u Hrvatskoj. Naš je identitet vrlo jak, i ideja da ga srpski jezik na neki način ugrožava jest besmislena'. Bila ona besmislena ili ne, hrvatske vlasti agresivno 'čiste' jezik svoje zemlje zamjenjujući riječi za koje drže da su strane s hrvatskim riječima. Nove riječi su ili novoizmišljene ili posuđene iz srednjovjekovne ili barokne hrvatske književnosti. 'To je kao da se pokuša pročistiti engleski jezik uklanjanjem svih riječi koje su francuskoga podrijetla i opetovanom uvedbom riječi iz Beowulfa (epska poema iz 8. stoljeća)', kaže Victor Friedman s Odsjeka za slavenske jezike na čikaškom sveučilištu. 'Ne pokušavaju samo vratiti sat unatrag, već izmišljaju sat koji nikad nije ni postojao'. Stvaranje novih nacionalnih jezika prouzrokuje veliku zbrku jer se srpskohrvatski dijalekti temelje na zemljopisu, a ne na nacionalnoj pripadnosti. 'U svakom pojedinom selu ljudi će govoriti istim dijalektom, bez obzira da li su Srbi, Hrvati ili Muslimani', kaže Friedman. Srbi iz zapadne Hercegovine ili krajine u Hrvatskoj, na primjer, govore istim dijalektom kao i njihovi hrvatski i muslimanski susjedi. Sada kad je taj dijalekt nazvan 'hrvatskim', Srbi su pod velikim pritiskom da dokažu svoj identitet usvajanjem beogradskoga standarda, dijalekta kojeg oni ne poznaju. Prije nego što su istjerani hrvatskom navalom u kolovozu 1995., moglo se čuti kako spikeri na srpskom krugovalu u Kninu zamuckuju izgovarajući nove 'srpske' riječi. Čak se i hrvatski predsjednik Franjo Tuđman zabuni. Tijekom posjeta američkoga predsjednika Clintona ranije ove godine, predsjednik Tuđman je slučajno uporabio 'srpsku' riječ 'srećan' umjesto 'hrvatske' riječi 'sretan' i to u govoru koji je išao uživo. Njegova pogjreška je izbačena u kasnijim prikazivanjima na državnoj dalekovidnici, ali oporbena općila su to dobro iskoristili. Još jedan problem s hrvatskom reformom jest taj što samo nekoliko profesionalnih jezikoslovaca zapravo točno zna koje su riječi zaista hrvatske, a koje su posuđenice iz drugih jezika. Amaterski reformatori u državnoj birokraciji tako odbacuju srpskohrvatsku riječ 'hiljada' i zamjenjuju je 'tisućom'. 'Hiljada' je riječ koju je favorizirala komunistička vlast bivše Jugoslavije, te ju zbog toga amaterski reformatori smatraju 'srpskom'. 'To je vrlo ironično jer 'hiljada' je zapravo vrlo stara hrvatska riječ, i vjerojatno izvornija nego 'tisuća'", kaže Ivan Supek, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Reforme će i dalje imati poteškoća. 'Još nemamo čak niti hrvatski rječnik', kaže jezikoslovac sa zagrebačkoga sveučilišta Bulcsu Laszlo. 'Kako onda mogu pučkoškolski učitelji učiti djecu 'ispravnom' načinu govora? Ne znaju ga ni sami'", piše Colin Woodard. NJEMAČKA FRANKFRUTER ALLGEMEINE ZEITUNG 13. VIII. 1996. Nasilje i izbori "Sada međunarodna postrojba u Bosni nazvana IFOR smije pregledati srpsko skladište oružja kod Han Pijeska, Karadžić i Mladić su to velikodušno dopustili. Umjesto da u Bosni srpsku vojsku zajedno s drugima razoružaju i raspuste, zapadne su sile Srbima prepustile da svoje oružje uskladište na određena mjesta. Propao je svaki pokušaj da vide je li sve u redu, IFOR se zbunjeno povlačio. Glavni tajnik NATO-a Solana kaže da neće trpjeti kršenja Daytonskoga sporazuma. No to se ipak događa. Na području pod srpskom vlašću Muslimane i Hrvate tjeraju na prisilni rad, zlostavljaju, pljačkaju, protjeruju. IFOR se ne miješa. Muslimana kojeg su Srbi pretukli do krvi poslali su srpskoj policiji. Ponekad međunarodna policijska postrojba IPTF u kontrolu vodi i srpskoga tumača - pred kojim ni jedan Musliman neće govoriti otvoreno. Nasilja, u manjoj mjeri, ima i u dijelu Bosne pod muslimanskom i hrvatskom vlašću. Sve više stanovnika Bosne doživljava da im IFOR ne pruža nikakvu zaštitu. Sve dok se u zemlji slobodno događaju nasilja, tamošnji izbori čine se lošom šalom" - drži komentator lista Rm. SRBIJA SVEDOK 13. VIII. 1996. To nije terorizam, to je legalna borba za povratak u svoju državu "Najava formiranja t. zv. Krajiške oslobodilačke armije (KOA) izazvala je niz nedoumica i niz nejasnoća, kao i podjeljenih mišljenja. Od onih da je to čista glupost, podmetačina hrvatskoga režima i 'stvar u korist Tuđmana' i daljnjega protjerivanja Srba iz Hrvatske, do onih da je to 'pametna stvar' i da će se Europa (i Amerikanci) morati s tim suočiti. I, nenadano, našem novinaru javio se pukovnik bivše JNA u mirovini, bojovnik u posljednjem ratu, čovjek koji, kako je rekao, ne priznaje i nikad neće priznati rezultate 'Oluje'. Zamolio nas je da mu ime ne spominjemo, 'i zbog onih tamo' i 'zbog ovih ovdje'. -Koliko smo razumjeli, vi se zalažete za terorizam, kao prvi korak u ostvarenju pokreta otpora? =Možete to nazvati kako želite. Uostalom, nisam spreman zauvijek napustiti zavičaj, još manje sam to u stanju učiniti poslije bijega naroda i vojske, na čelu s političarima i vojskovođama. S Hrvatskom se ne može postići nikakav dogovor, njoj se moraju staviti do znanja samo oni argumenti koje ona razumije. -Koji su to argumenti? =Zasad, isključivo argument sile. Učinit ćemo sve da im razbijemo sigurnost i dovedemo u sumnju pouzdanost putničarskih putovanja u tu zemlju. U našoj borbi postojat će etika koja podrazumijeva eliminaciju nevinih žrtava. -Razmišljate li o posljedicama, antipatiji i odbojnosti svijeta koji je jedinstven u objavljivanju rata terorizmu? =Naravno da smo razmišljali i da smo procijenili sve rizike. Sve što možemo dobiti i izgubiti. Mislim da ne možemo izgubiti ništa što već nismo izgubili. Što se mene osobno tiče, neusporedivo mi je više stalo do antipatija prema nekome tko bi se vratio u zavičaj, nego simpatija prema meni, da meni Srbinu, bez ičega osim glave, što je ostao bez svega toga. Uostalom, Srbi čak ni tu simpatiju svijeta nemaju, sve njihove patnje ostale su prešućene, i mi imamo nakanu svijet podsjetiti na to. -Tko ste Vi? =Mi koji ćemo to raditi... -Što ćete raditi? =Prvo, kao što sam rekao, uspostava generalne nesigurnosti u Hrvatskoj. Ona ne može imati miran san. Miran san ne može imati nitko u Hrvatskoj tko je oduševljeno bio za totalno uništenje Srba. -I Vi mislite tako Srbima omogućiti povratak u Hrvatsku, u zavičaj? =Mi i nemamo nakanu živjeti s njima, znamo da to neće biti moguće, a znaju i oni. Oni znaju da s nama živima ne mogu nikako, zato i žele da nas nema. Ova država, naša matica je prešutjela sve naše tragedije, ali joj hvala što je bila naše posljednje utočište. Od nje ne tražimo sudioništvo u našoj borbi. Ali, kad se narod vrati tamo, mi ćemo se vratiti u svoju, srpsku državu... -Ta ideja, čini se, ne djeluje baš realno? =Slažem se da djeluje nestvarno i neostvarivo. Lako je stići do ostvarivih ideja. Ali, je li djelovala neostvariva pretpostavka da Srbi kao narod napuste zemlju na kojoj su živjeli više stoljeća? Može li se izbrisati povijest pretvaranjem jednoga pubunjenoga naroda u stado ovaca. Na to nikada nećemo pristati. -Znači li to da se u vodstvo pobunjenika vraćate kao vuk? =U mojoj 50. godini, od negdašnjega časnika koji je odgajan ljubiti one koji ga najviše mrze, pretvorio sam se u vuka. Sa vukovima, uostalom, može živjeti samo vuk." BELGIJA LE SOIR 13. VIII. 1996. Bosna: Washington opet pokreće 'svoj' mir "'Warren Christopher ne planira olako svoj raspored. Ako je izabrao baš ovaj nadnevak za svoju europsku turneju posvećenu problemu bivše Jugoslavije, onda je to upravo zato što na taj način namjerava dobiti nekoliko važnih bodova za predsjedničku kampanju Billa Clintona', govori jedan francuski diplomat. Prema mišljenju tog francuskog diplomata iz kontaktne skupine, a istog su mišljenja i njegovi kolege koji su se jučer sastali u Bruxellesu, putovanje američkog državnog tajnika dio je neumoljive logike: nedavne pozitivne geste zabilježene na Balkanu, Washingtonu omogućuju reafirmiranje nezaobilazne uloge SAD-a u sadašnjem mirovnom procesu. Pa iako je slika srpskog i hrvatskog predsjednika Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, dok ručaju za istim stolom u Ateni, šokirala krepostne duhove, zapadne vlade to tumače kao dodatni pokazatelj trajnoga smirivanja u toj regiji. Ali to ne znači da će šef američke diplomacije morati samo čestitati sudionicima u balkanskoj krizi s kojima se u srijedu treba susresti u Ženevi. Naprotiv, šefu srpske države ponovit će da mora bez zadrške sudjelovati s Međunarodnim sudom u Haagu. Kako bi postigao ukidanje UN-ovih sankcija, Milošević je jamčio za bosanske Srbe, ali uporne blokade dokazuju da je na Palama utjecaj provoditelja etničkog čišćenja i dalje iznimno jak. Karadžićeva još se nadvija nad civilnim ustanovama, Međunarodnom su sudu zabranili iskopavanja tijela žrtava na mjestima u Republici Srpskoj gdje bi se mogle nalaziti skupne grobnice, a sve su brojnije i čarke s IFOR-om glede nadzora nad skladištima oružja. Još će više toga reći Franji Tuđmanu. Christpher će ga podsjetiti da ga je Washington postavio za arbitra, a tu mu je pouku već dao i Bill Clinton tijekom ledenog dočeka u Bijeloj kući. A nedavni sporazum u Mostaru, vitalan za opstanak cijele hrvatsko-muslimanske Federacije za koju je Zagreb jamčio, teško može zaživjeti. Hrvatski nacionalisti uporno odbijaju raspustiti svoj nezakoniti entitet Herceg-Bosnu, a prvi napeti razgovor o tome s muslimanskim čelnicima, u nazočnosti američkog posrednika Johna Kornbluma, završio je neuspjehom. Hrvatski predsjednik dobro zna da neće moći nekažnjeno igrati na dvostruku kartu kod međunarodne zajednice u čije političke i financijske ustanove žurno želi ući. Ali, i on je zarobljenik svojih unutarnjih savezništava: ministar obrane Gojko Šušak, pristaša 'tvrde linije' iz Hercegovine, i dalje je njegov glavni oslonac, a neobuzdana trijumfalistička promičba u vezi s prvom godišnjicom ponovnog zauzimanja krajine nimalo ne potiče sklapanje kompromisa. Rezultat? Treći sugovornik, bosanski predsjednik Alija Izetbegović, osjećat će se vrlo neugodno između svojih nezgodnih susjeda. A, osim uobičajenih, pristojnih formula, nije baš sigurno da će prema njemu Warren Christopher pokazati više naklonosti. Bijela kuća muslimanskoj stranci na vlasti - SDA predbacuje da se infiltrira u sve strukture države, a činjenica da u njoj samoj na čelne položaje dolaze pristaše islamske države još više zabrinjava SAD koji iza svega nazire sjenu Irana, njegovu vojnu pomoć i potporu terorističim skupinama. Washington, svjestan nepredvidljivosti ove regije, ne želi riskirati kad je u pitanju njezina budućnost. Iako Alija Izetbegović u nove izbore ulazi kao favorit, rezultati koje će na njima postići njegov glavni suparnik Haris Silajdžić, sklon Zapadu, poslužit će kao ispit stupnja otvorenosti poslijeratne bosanske države. U Ženevi će se odslužiti, tko zna koja po redu, velika diplomatska misa kojom se mora osigurati izborni proces u Bosni, a njezina jedina svrha jest potvrđivanje nepromjenjivosti Daytonskog sporazuma. I trijumf pragmatizma. Kako to zahtijeva realpolitika, Tuđmanovo i Miloševićevo rukovanje više vrijedi nego zagrljaj s Izetbegovićem..." - piše Edouard van Velthem. RUSIJA SEGODNJA 13. VIII. 1996. Kosovski Albanci spremni pregovarati s Beogradom "Kosovski Albanci u načelu nemaju ništa protiv pregovora sa srbijanskim vlastima, no samo uz jedan uvjet - posrednikom moraju biti SAD. To je ovih dana u Prištini, kosovskoj prijestolnici (Kosovo je srpska pokrajina naseljena uglavnom Albancima) izjavio vođa Demokratskog saveza Ibrahim Rugova. Istina, za sada nema govora ni o kakvim stvarnim pregovorima. Službeno stajalište Beograda i dalje je kruto: Kosovo je dio Srbije i Jugoslavije. Znači da bi pregovori u kojima bi sudjelovala neka 'treća strana' bili uplitanje u unutarnje stvari SRJ. Osim toga u srbijanskom su vodstvu jaki oni koji nikako ne žele pregovarati s 'albanskim separatistima i iredentistima' općenito. Ibrahim Rugova se nalazi na čelu 'legalne' kosovsko-albanske oporbe koja poziva na miran otpor srbijanskim vlastima. Svojom izjavom o pregovorima on je samo komentirao glasine koje su se čule prošli tjedan nakon što je dao izjavu jedan nepoznati visoki dužnosnik u Beogradu. On tvrdi da je srbijansko vodstvo spremno prihvatiti međunarodno posredovanje u srpsko-albanskom dijalogu uz uvjet da posrednikom bude jedna od članica EU. Iako takva informacija nije potvrđena Albanci su požurili da izraze svoje neslaganje sa sličnim obratom u događajima. Prema riječima Ibrahima Rugove na Kosovu imaju povjerenja samo u Ameriku jer upravo ona 'u posljednje vrijeme očituje najveću zabrinutost za stanje u toj regiji'. Rugova je još jednom odlučno opovrgao da Demokratski savez i albanska oporba u cjelini imaju veze s nizom terorističkih čina koji su zaredali na području Kosova prije dva tjedna. Tada je odgovornost za paljbu na redarstvene postaje u Prištini, Podujevu i jednom selu preuzela tajanstvena 'Vojska za oslobođenje Kosova' za koju, kako je rekao albanski vođa, nitko prije nije čuo. 'Albanci ne žele teroriste u svojim redovima i ne žele da se nasilje širi Kosovom - rekao je Rugova. Netko želi da nam ga nametne i da obruka Albance pred međunarodnom zajednicom.' Vođa albanske oporbe ne isključuje mogućnost da srpske vlasti koriste terorističke napadaje kako bi pojačale represiju protiv Albanaca. Zanimljivo je da se uskoro nakon napada na redarstvenike na Kosovu javio čuveni Željko Ražnjatović-Arkan - redarstvenik, poduzetnik (čiji su prihodi očito sumnjivog podrijetla) i, ono najvažnije, vođa oruženih odreda 'Tigrovi'. 'Tigrovi' su se istakli svojom okrutnošću tijekom rata u istočnoj Slavoniji i na području Knina ulijevajući strah tamošnjim Hrvatima. Arkan je, kao i uvijek s oružanom pratnjom, pogledao spaljene redarstvene postaje i otišao. No njegov dolazak nije ostao nezapažen. I. Rugova je mračno prokomentirao njegov posjet u smislu da takvi ljudi 'ne obavljaju pregled' samo tako. 'Sve to može biti vrlo pogibeljno ne samo za Kosovo, već i za cijeli Balkan', dodao je", piše Sergej Rjabinin. HRVATSKA VJESNIK 14. VIII. 1996. Kolika je cijena ulaska u NATO Nenad Ivanković, osvrćući se na studiju o troškovima proširenja NATO-a na Istok koju je američka vlada zatražila od kalifornijskog instituta RAND, uočava kako bi "ulazak u NATO koštao mnogo i u materijalnom i u ljudskom smislu", te piše: "Na kalifornijsku studiju već su stigle i prve reakcije. Kanadskom ministru obrane Davidu Collentteu od tih se cifara toliko zavrtjelo u glavi da je odmah izjavio kako proširenje mora biti mnogo jeftinije, te da se u tom smislu mora pronaći i konačno rješenje. Što bi to konkretno značilo zasad ostaje tajna, no jedno je, čini se, sigurno: Kanađani neće biti jedini koji će pokušati izbjeći ozbiljnije posezanje u vlastitu lisnicu. Nijemci, pak, koji su iz geopolitičkih i gospodarstvenih razloga najzainteresiraniji za proširenje NATO-a preko svojih istočnih granica, izrazili su drugu vrstu sumnje. Bonski ministar obrane Volker Ruehe (CDU) najprije je predložio (kao mjeru štednje!) da se značajnije reduciraju troškovi i personal za 65 NATO-ovih komandi u Europi, a potom dodao kako osobno sumnja u objektivnost kalifornijske studije. Po njegovu mišljenju, za primanje u NATO uvjet ne bi smjeli biti najmoderniji tenkovi i zrakoplovi premda bi 'poneki američki proizvođači zrakoplova to tako rado vidjeli'! Iz toga se moglo zaključiti da Amerika želi profitirati (u ovom slučaju ekonomski) od proširenja NATO-a na Istok ali tako da ceh po mogućnosti plate drugi. To se inače zove (trgovačka) objektivnost." Prevlast lijeve fraze Milan Jajčinović, na srtanici 'Gledišta piše: "Kao i u hrvatskom društvu, tako bi u hrvatskom novinarstvu temeljna razdjelnica između nekadašnjeg i sadašnjeg novinarstva trebali biti prvi slobodni izbori. I to unekoliko i jest tako. Naime, nakon tih izbora - poslije desetljeća potiskovanja i medijskog gušenja - priliku za pisanje dobili su i novinari tzv. desnog smjera. To je, zapravo, jedina novost: desni su dobili priliku pisati, dok su ljevičari nastavili pisati kako su pisali! Ali bez obzira na to što su nastavili pisati po starom, novinari 'lijevog kursa' odmah su počeli žalopojke kako im se uskraćuju slobode. Na unutrašnjem planu uspjeli su stalnim ponavljanjem obrasca o 'revanšizmu vlasti' stvoriti poziciju nedodirljivih, dok su na vanjskom planu - uz pomoć zapadnjačkih krugova - uspjeli prodati 'rog za svijeću', podvaliti se kao disidenti. Otuda ih toliko danas po raznim europskim redakcijama.(...) Možda će to nekome izgledati pretjeranim, no danas je jedan od glavnih problema hrvatskog novinstva što nema više redakcija jasnog političkog profila, odnosno još više novina lijeve orijentacije!? Zašto? Stoga što u hrvatskim medijima još uvijek ima mnoštvo novinara lijevičarske vokacije.(...)" Izetbegović već izabrao?! Josip Vričko komentira poruku s kojom se oglasila SDA da je 14. rujna, dan održavanja BiH izbora, ne zanima budući da nema uvjete za demokratske izbore. "Znakovito je stoga i to što se lider te stranke i, dakako, predsjednik države, Alija Izetbegović, unatoč tomu što Sarajevo ovih dana pohode razni visoki gosti, prilično pritajio." Vričko, pritom, uočava da će Izetbegović u Ženevi morati prisegnuti da će njegova stranka sudjelovati na izborima kako je i dogovoreno, jer bez nje izbori ne bi imali smisla, te nastavlja: "No, scenarij po kojemu Izetbegović radi bosansku dramu (s elementima tragedije), jasan je - što više zatezati da bi što više dobio. Nema sumnje da je stoga pitanje Herceg-Bosne koje je, unatoč čak i četničkom izbornom orgijanju po tzv. srpskom entitetu i otvorenoj najavi potencijalnog člana Predsjedništva BiH Krajišnika da će se svi Srbi odmah nakon rujanskih izbora odvojiti od združenoga hrvatsko-bošnjačkog entiteta - po službenom Sarajevu i dalje najveći bosansko-hercegovački problem. No, budući da je hrvatska strana već izrazila svoju spremnost - po daytonskim uvjetima - da ovaj problem riješi - dojam je da će Izetbegović u Ženevi kucati na otvorena vrata. No, možda se on sprema na nešto drugo. Naime, jedna od poruka na izbornim plakatima SDA glasi: Jedna vjera - jedna država. Ako bi, dakle, Izetbegović tim slijedom pregovarao i u Ženevi (koja, inače, pamti razne njegove ideje), onda sarajevski ratni grafit: 'Potpiši Alija, da je ko avlija' - ubuduće možda i neće biti prepričavan samo kao ratna anegdota. Izbori, prirodno, tu ništa ne mogu promijeniti. Možda Izetbegoviću i njegovoj stranci zbog toga i nije toliko stalo do 14. rujna." Kleinova opomena Marko Barišić u uvodnom komentaru uočava kako su se u "zadnjih nekoliko dana dogodila dva bitna susreta hrvatskog Predsjednika koja su otklonila većinu sumnji oko krajnjeg ishoda procesa mirne reintegracije istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema. Onaj u Ateni s Miloševićem i brijunski s generalom Kleinom, zapravo su rezultirali istom porukom: to područje se mora vratiti pod kontrolu hrvatske države bez prava na autonomiju." "Međutim, takav politički rasplet očito teško prihvaća dio 'lokalnog' stanovništva, a pogotovo pojedinci iz tamošnjeg srpskog rukovodstva. Oni usporavaju, a u zadnje vrijeme i potpuno zaustavljaju provedbu procesa mirne reintegracije nadajući se političkoj autonomiji tog područja. Međutim, nakon Atene i Brijuna trebalo bi im postati jasno da od takvih zamisli neće biti ništa. Stoga, onemogućavanjem povratka hrvatskih prognanika (Bilje...) te stalnim odgodama ulaska hrvatskih državnih poduzeća (Ina, HPT...), lokalni srpski vođe, to treba kazati, smanjuju mogućnost mirnog dovršetka reintegracijskog procesa. Time na sebe preuzimaju veliku odgovornost, jer imitiranjem Martićeva modela odnosa prema Zagrebu i međunarodnoj zajednici (Kleinu), dovode u opasnost sam opstanak srpskog stanovništva na tom području. Svega toga je, čini se, bio svjestan i general Klein te njegovu brijunsku poruku trebaju shvatiti više kao opomenu. Naime, samo dosljednim provedbom Erdutskog sporazuma mogu doći do statusa ravnopravnih građana u hrvatskoj državi. Sve drugo je avantura s izvjesnim ishodom." Biskup Srakić: Nazirem dan povratka i pobjedu pravednosti Ana Penić razgovarala je s pomoćnim biskupom đakovačko-srijemske biskupije msgr. dr. Marinom Srakićem. Iz tog razgovora izdvajamo dio u kojem biskup govori o djelovanju Crkve za vrijeme Domovinskog rata: "Kad su dolazile različite delegacije i postavljale pitanje: 'Što vi kršćani, katolici s jedne i pravoslavci s druge strane činite da se to ne dogodi?' Uvijek sam odgovarao: 'Prije svega, Crkva nije izazvala rat. Kršćani ni s jedne ni s druge strane nisu izazvali rat.'(...) Vi nama prigovarate da nismo dovoljno učinili. A za vrijeme najveće tragedije, kada je naša biskupija u samo jednom trenutku imala 250.000 prognanika, katolički biskupi iz Hrvatske sastaju se s episkopima Srpske pravoslavne crkve da razgovaraju što nam je činiti.(...)" -Danas, u ovoj doista posebnoj biskupiji koja živi u dvije države i nedostupnim teritorijem - imamo prvi put i tri biskupa. Možemo li reći da je to plod mučeništva ove Crkve? =Mislim da možemo. Naša je biskupija sada razdijeljena u tri stvarnosti: to je dio koji se oporavlja od materijalnih nevolja, tu je obnova u još uvijek okupiranim dijelu, za koju vjerujemo da će se jednom reintegrirati u Hrvatsku, i tu je, napokon, ta stvarnost Srijema. Papa još nije prihvatio ostavku biskupa Ćirila Kosa, ali je imenovao novoga, jer kad bude prihvatio ostavku biskupa Kosa, jedan biskup na 500.000 katolika s ovim zadaćama koje nas čekaju - nije u stanju sve to napraviti. Novi biskup nije samo srijemski, to je važno naglasiti - on je đakovačko-srijemski biskup. SLOBODNA DALMACIJA 14. VIII. 1996. Jedino je rješenje savezništvo s Muslimanima u BiH List objavljuje razgovor s Hasanom Šuljkom, dugogodišnjim dopisnikom kairskog 'Al Ahrama' iz Bonna i, kako se ističe u članku, velikim promicateljem hrvatskih interesa u Njemačkoj i arapskom svijetu. Izdvajamo dio u kojem Hasan Šuljak govori o 'umjetnoj naciji': "(...)Sve je započelo kada je Tito po nalogu svojih srpskih vlastodržaca i prijatelja dekretom preko noći oktroirao u BiH nekakvu muslimansku naciju. Srpsko državno vodstvo u Beogradu znalo je, kao što je bio i slučaj s kraljevskom Jugoslavijom, da će i druga umjetna tvorevina srpsko komunistička Jugoslavija prije ili poslije doživjeti raspad. Da bi zadržali BiH i nakon raspada, trebalo je na vrijene najprije onemogućiti prirodnu povezanost katolika i muslimana u BiH, koja bi se u danom česu odrazila ne samo u njihovoj apsolutnoj većini u BiH nego i u tradicionalnoj povezanosti. Nikada u povijesti nije moglo doći do povezanosti bosansko-hercegovačkih muslimana sa Srbijom i Srbima." Kao dopisnik iz Bonna Hasan Šuljak je još rekao kako Njemačka radi i nastoji da dođe do punog ostvarenja Federacije BiH, ali i kako se osjeća neko zapostavljanje Njemačke od Zagreba, te da se u Zagrebu zaboravlja što je Njemačka učinila u prvim danima postojanja države Hrvatske i što još čini i dandanas. 140202 MET aug 96