PISMO ZORIĆA ŠEFU MISIJE UNHCR-A U HRVATSKOJ

ZAGREB, 9. kolovoza (Hina) - U povodu konferencije za tisak glasnogovornika UNHCR-a Rona Redmonda 6. kolovoza u Ženevi, na kojoj je tema bila povratak Srba u Republiku Hrvatsku, a koju su prenijele svjetske agencije i drugi mediji, predstojnik vladina Ureda za prognanike i izbjeglice Damir Zorić uputio je pismo šefu misije UNHCR-a u Hrvatskoj Pierreu Jamboru u kojem reagira na izrečene stavove glasnogovornika Rona Redmonda. #L# U pismu Zorić citira kako je UNHCR naveo da "nedostatak suradnje hrvatske strane sprečava povratak". Osvrćući se na te navode Zorić ističe da je nakon operacije Bljesak u svibnju 1995. Ured za prognanike i izbjeglice počeo organiziranu kampanju u suradnji s UNHCR-om za povratak izbjeglica iz zapadne Slavonije (bivši sektor Zapad) njihovim domovima. Dok je Ured rješavao "papirnati dio posla", koji omogućava grupni povratak, UNHCR je bio odgovoran za fizičko vraćanje ljudi u Hrvatsku. Zbog nevoljkosti srpskih vlasti (SRJ) i vlasti bosanskih Srba (kao što je izjavio UNHCR) da odobre izbjeglicama izlazak s njihovih teritorija, UNHCR nije uspio dovesti niti jednu izbjeglu osobu nazad u Hrvatsku, navodi Damir Zorić. Nadalje ističe da je u kolovozu 1995., odmah nakon akcije Oluja, Ured za prognanike i izbjeglice predložio UNHCR-u proširenje postojeće suradnje na osobe koje su izbjegle s bivših sektora Jug i Sjever. "UNHCR je to odbio, uz objašnjenje da Svjetska organizacija za izbjeglice nema tehničkih sredstava niti osoblja za obradu tako velikoga broja pojedinih slučajeva. Stoga je", ističe u pismu Damir Zorić, "Ured za prognanike i izbjeglice morao uzeti cijeli postupak pod svoju odgovornost". UNHCR navodi da je "pomogao u manje od sto povrataka hrvatskih srpskih izbjeglica iz SRJ". Zorić to potvrđuje i dodaje da je i u tih manje od sto slučajeva i Ured za prognanike i izbjeglice taj posao obavio u suradnji s Uredom Republike Hrvatske u Beogradu. Zorić nadalje kaže kako je UNHCR naveo da je "problem opticaj tajnih popisa ljudi koji su traženi zbog istrage na temelju navoda da su bili odgovorni za krivična djela protiv Hrvata, dok su Srbi držali krajinu". "Ne postoje 'tajni popisi'", ističe Zorić. Podsjeća da je popis od 811 osoba pod istragom, koje ne pokriva Zakon o amnestiji, objavljen 28. lipnja 1996. u dnevniku Večernji list. Na tom popisu se ne nalaze samo hrvatski Srbi, već također Hrvati i ljudi čije je prebivalište izvan Hrvatske, poput časnika bivše JNA koji su naredili uništenje Vukovara", i temeljem toga, zaključuje Zorić, "svatko može vidjeti da li je pod istragom ili ne". Zorić također navodi da Ured za prognanike i izbjeglice inzistira da izbjegla osoba osobno potpiše izjavu da je upoznata s tom činjenicom i da se želi vratiti kući po svojoj slobodnoj volji. Nadalje, Ured ne izdaje pismo preporuke pograničnoj policiji (koje se obično naziva odobrenjem), kako bi se pomoglo osobi u povratku, dok ne primi original takve izjave. UNHCR, tvrdi Zorić, to dobro zna budući da je Uredu za prognanike i izbjeglice dostavio barem jednu takvu izjavu. Zorić također podsjeća da je u razdoblju od 1991. do 1996. Republika Hrvatska preko Ureda za prognanike i izbjeglice brinula o milijun i petsto tisuća prognanika i izbjeglica. S tim u svezi dodaje da je kamp Kupljensko zatvoren 1. kolovoza, a Republike Hrvatska još uvijek brine o izbjeglicama iz Velike Kladuše u izbjegličkim centrima Gašinci i Obonjan. "Cilj je Ureda za prognanike i izbjeglice", ističe Damir Zorić, "vratiti ljude u njihove domove, dovesti svakoga kući, Srbe i Hrvate jednako. Nikad nismo pravili razliku između naših klijenata po bilo kojem kriteriju, nacionalnom, religijskom ili bilo kojem drugom. Ured je do sada izdao 6512 pisama preporuke izbjeglim Srbima za povratak". Osvrćući se na navode ICRC-a da se oko 3500 osoba, Srba koji su nakon "Oluje" ostali na oslobođenim hrvatskim područjima "smatraju izrazito osjetljivim slučajevima jer su mnogi od njih stari i bolesni", Zorić podsjeća da su se prije nekoliko mjeseci Ured za prognanike i izbjeglice i UNHCR složili da te slučajeve razmatraju prioritetno. "Sa svoje strane Ured je počeo identificirati te ljude kako bi olakšao povratak njihovih obitelji bez čekanja na humanitarne agencije koje samo pišu izvješća, dok su UNHCR i ICRC do sada Uredu podnijeli samo po jedan slučaj", ističe Zorić. Na navod UNHCR-a da "Hrvatska kaže kako se oko 7000-8000 osoba vratilo, ali nitko ne zna tko su oni i gdje su", Zorić odgovara da se prema posljednjim podacima dosad vratilo 9253 osobe. "Možda bi bilo moguće", ističe Zorić, "nabaviti njihova imena i adrese". Navodi "kako bi ih UNHCR mogao potaknuti da se prijave Svjetskoj organizaciji i da za uzvrat dobiju neku financijsku pomoć". U pismu Zorić također navodi da će, bez obzira, koliko je Ured za prognanike i izbjeglice opterećen organizacijom izbora u BiH, raditi i pravovremeno dostaviti popis svih osoba koje su se dosad vratile. "Ishod nepovjerenja bit će ogromno gubljenje vremena i energije koja bi mogla i trebala biti korištena u pomaganju onima koji trebaju pomoć", napominje Damir Zorić. U pismu se također osvrnuo i na navode glasnogovornika UNHCR-a Rona Redmonda da "u SRJ UNHCR zbrinjava 170.000 krajinskih Srba od kojih 40 posto živi u sabirnim centrima". Zorić navodi da po nedavno objavljenom popisu izbjeglica u SRJ njih 6,2 posto živi u sabirnim centrima. Stoga u pismu šefu misije UNHCR-a u Hrvatskoj Pierru Jamboru pita "gdje je UNHCR našao podatak da ih 40 posto živi u sabirnim centrima". (Hina) sšh ds 091450 MET aug 96