DNEVNI PREGLED BR. 149 - 31. SRPNJA 1996.

NJEMAČKI RADIO - RDW 30. VII. 1996. "Daytonski sporazum počiva na dva stupa. Prvi je uspostavljanje jedinstvene bosanske države, i to se želi postići izborima u rujnu, a drugi je dobro funkcioniranje muslimansko-hrvatske federacije. Međutim, postoji opasnost da se ta dva stupa sruše", ocjenjuje Viktor Meier i nastavlja: "Srbi ne žele čuti za zajedničku Bosnu ni za povratak izbjeglica u njihova zavičajna mjesta, a sva je prilika da će se i probiti s tim svojim stajalištem. Neće funkcionirati ni muslimansko-hrvatska federacija. Amerikancima je nedavno još pošlo za rukom da privole obje strane na zaključenje sporazuma o zajedničkoj vojsci. Ali, treba biti zadovoljan ako se između Muslimana i Hrvata održi kakav-takav modus vivendi. Kao često do sada, i ovoga puta treba okriviti zapadnu politiku zbog takvog razvoja stvari. Realističnim političarima još je u Daytonu bilo jasno da će jedinstvena bosanska država ostati utopija. Postavlja se pitanje zašto su Amerikanci toliko na njoj inzistirali. Vjerojatno je to za njih bio alibi jer su ipak dopustili da se jedna država, članica UN-a, raskomada vanjskom i unutarnjom agresijom. Cilj nove Bosne mogao se postići samo da su Srbi bili zaista vojno potučeni do nogu. A to Amerikanci opet nisu htjeli. Sada Srbi ponovno dobivaju tlo pod nogama. Oni znaju da zbog suzdržljivosti snaga IFOR-a, njima u vojnom pogledu nitko ništa ne može. Stoga se oni usuđuju ponovno otvoreno suprotstavljati međunarodnoj zajednici kako to pokazuje igra s Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem. Izbori neće nimalo izmijeniti stanje. Ako međunarodna zajednica bude htjela intervenirati, Srbi će glasovati u svojim oblastima ili uopće neće ni održati izbore. Druga velika zabluda, prije svega europskih zemalja, bilo je vjerovanje da će, počevši s Mostarom, moći postići dobro funkcioniranje cjelokupne muslimansko-hrvatske federacije. Neki ljudi u Europi još se uvijek ne mogu oprostiti od te ideje. Analitičarima je od samog početka bilo jasno da zapadna Hercegovina nikada neće pristati na zajedničku državu s Muslimanima. To se objašnjava povijesnim razlozima, a ne samo švrljanjem nekih mračnih tipova u zapadnom dijelu Mostara. Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman izjavio je prošle subote u Splitu da Hrvatska nikada neće pristati na rješenja koja ugrožavaju njezine interese. Ovdje bi se moglo nešto spasiti samo ako bi zapadna Hercegovina postala zasebni hrvatski entitet u formalnim okvirima bosanske države. Potom bi se možda moglo postići i rješenje za Mostar. Umjesto toga, EU se očito namjerava vratiti na svoje stare položaje u jugoslavenskom konfliktu, prijeteći povlačenjem ako jedna od sukobljenih strana ne popusti. Takvim stajalištem EU će u Bosni proigrati i posljednji ostatak svog ugleda. Dok Srbi sjede na osvojenim područjima i zahvaljujući slabosti IFOR-a, koji sve više sliči starom UNPROFOR-u, mogu se postepeno uspinjati na pobjedničko postolje, za Hrvate i Hrvatsku, koji su prvotno u Daytonu imali ulogu pobjednika, stanje se pogoršava. Sporazum o reintegraciji istočne Slavonije ljulja se slično kao i Daytonski sporazum. Srbi zahtijevaju autonomiju koja nikada nije bila predviđena za to područje i koja se kosi s hrvatskim ustavnim sustavom. Može se poći od toga da mirna reintegracija neće uspjeti. Na srpskog predsjednika Slobodana Miloševića ne može se računati ni u ovom ni u drugim pitanjima. Na drugoj strani, od 900 tisuća Hrvata u BiH, 400 tisuća, dakle gotovo polovica, morala je napustiti svoja ognjišta. Samo 250 tisuća je živjelo u bosanskoj Posavini koju je Tuđman u Daytonu, bez pogovora prepustio Srbima. S obzirom na srpski stav, od njihova obećanog povratka u zavičaj neće ništa biti. Mnogi Hrvati morali su napustiti zavičaj i zato što se Tuđman 1993. godine bez razloga upustio u sukob s Muslimanima. Za Tuđmana, bez obzira bio on kriv ili ne, iz sadašnje situacije mogu proizići ozbiljne posljedice. U Bosni je stanje, barem u političkom pogledu, prilično bezizlazno. S obzirom na skore izbore u Americi i na bespomoćnost europskih zemalja, teško će se naći snaga koja bi u takvim prilikama mogla nešto izmijeniti." (RDW) BRITANSKI RADIO - BBC 30. VII. 1996. Pregled tiska Dvadeset milijuna dolara vrijedan nogometni ugovor doveo je šport ne samo na mnoge naslovne stranice britanskih listova nego je i temom vodećih komentara. Prelazak engleskog nogometaša Allana Sheera za rekordnu sumu novca potaknuo je pitanje o britanskim vrednotama. The Daily Miror ističe upravo financijske razlike. Na vrhu naslovne stranice je uz sliku nogometaša i slika jedne bolničarke. Transfer Allana Sheera, ističe list, iznosi plaću tisuću bolničarki. U komentaru list ističe kako će bogatstvo koje on zarađuje uglavnom potjecati od običnih ljudi od kojih si mnogi ne mogu priuštiti ni da redovito posjećuju nogometne utakmice. Isto pitanje postavlja The Daily Mail u svojem komentaru. List tvrdi kako je ugovor koji je potpisao Allan Sheer daljnji dokaz o tome kako je veza između rada i zarade krhka. Čini se kako nije u redu da se netko tko radi važan posao, poput neurokirurga, cijeni manje od nekoga tko gura loptu, piše ovaj list. Još jedno moralno pitanje muči danas komentatore britanskih listova. Mnogi od njih naime reagiraju na vijest da je Collin Clair prva žena koja je u Britaniji postala visokom policijskom dužnosnicom poduprla prijedlog jednog drugog visokog policijskog dužnosnika da se bordeli ozakone. I The Sun i The Guardian smatraju kako bi poželjno bilo imati ozbiljnu raspravu o legalizaciji prostitucije. The Sun smatra kako bi se time zasigurno počistile ulice, a The Guardian se usredotočio na prostitutke kojima treba pružiti zakonsku zaštitu. Međutim The Daily Telegraph u svojem komentaru sugerira kako dvoje policijskih dužnosnika nisu motivirani liberalizmom nego željom da imaju što veću kontrolu. List se žali kako će birokrati regulirati još jednu industriju. Što se vanjskopolitičkih tema tiče, neredi u indonežanskom glavnom gradu Đakarti naveli su i The Times i The Independent da analiziraju socijalnu raznolikost u toj zemlji. (...) Oba lista pozivju 75 godina starog predsjednika Suharta da osigura mirni prelazak vlasti na pluralističku vladu. Smrt dvadesetog štrajkača glađu u turskim zatvorima našla je svoje mjesto u The Independentu. List tvrdi da je usprkos svojoj opravdanosti veći dio kritika koje je turska vlada pretrpjela zbog svojeg postupka uglavnom neprimjeren. List veli kako bi bilo bolje pokušati shvatiti izazove ubrzane modernizacije u kojoj se Turska nalazi. Jutros jedino The Guardian prati događaje na području država koje su proizišle iz raspada Jugoslavije. Julian Borger za taj list javlja se iz Mostara. Danas bi se trebali sastati međunarodni posrednici u okviru zadnjih napora da se spasi mirovna misija Europske unije u tom podijeljenom gradu. Dužnosnici EU vele da su spremni napustiti grad u roku od nekoliko sati ukoliko do subote razgovori ne postignu kompromis o podjeli vlasti. Odlazak će zacijelo značiti kraj dvogodišnjeg pokušaja unije da ujedini Mostar, a njime će samo dodatno u krizu dovesti hrvatsko-muslimansku federaciju i cjelokupni Daytonski mirovni sporazum. No posrednici EU vele kako je na hrvatskoj vladi u Zagrebu da natjera lokalne hrvatske nacionaliste u Mostaru na suradnju s Muslimanima u Gradskom vijeću. Hrvatski je predsjednik Tuđman tijekom vikenda zauzeo prkosni stav, a mostarski Hrvati tvrde da bojkotiraju rad Gradskog vijeća u kojemu Muslimani imaju većinu - podsjeća Julian Borger - zbog nepravilnosti u glasovanju muslimanskih izbjeglica u inozemstvu. Europska unija i Sjedinjene Države tvrde kako se radi samo o malom broju glasova koji ne bi trebali utjecati na ishod izbora. Posrednici su iznijeli kompromis po kojem bi Hrvati posjetili samo jednu zajedničku sjednicu vijeća kako bi bio izabran gradonačelnik prije nego o slučaju odluči vrhovni sud federacije. Osim toga, Hrvati bi imali pravo veta na sve odluke vijeća. No to kompromisno rješenje su prošloga tjedna Hrvati odbacili. Sada imaju rok do subote da se predomisle. Mihael Steiner, zamjenik predsjednika međunarodne zajednice u BiH, upozorio je Hrvate da će u slučaju nastavka bojkota policijske snage UN-a u sastavu NATO-a ući u grad kako bi pružile potporu izabranom vijeću. No kako se mandat policijskih snaga UN-a sastoji samo u motrenju, nije baš posve jasno koju bi one ulogu mogle igrati u susretu s lokalnom i neprijateljski raspoloženom hrvatskom policijom u zapadnom Mostaru. Predsjednik Alija Izetbegović je prošlog tjedna upozorio kako bi propast federacije mogla dovesti do novog sukoba. Napetosti se na teritoriju federacije samo povećavaju. U Prozoru su hrvatski ekstremisti pokušali podmetnuti požar u đamiji koja je preživjela rat. Za uzvrat, Muslimani su digli u zrak katoličku crkvu u Bugojnu. U Stolcu koji kontroliraju Hrvati ranije ovog mjeseca gorjele su muslimanske kuće, a tijekom vikenda pak u Livnu, čime su zaustavljeni napori da se Muslimani ponovno nasele u tom području. Gospodin bi Steiner trebao danas stići u Mostar radi razgovora s Martinom Garrodom, europskim upraviteljem grada. Jedan je europski dužnosnik u Mostaru rekao da bi neuspjeh u natjerivanju Hrvata da prihvate ujedinjenje grada mogao potopiti nade međunarodne zajednice u zbližavanju Bosne i Hercegovine. Ako mi odemo, kakav će to signal biti poslan Srbima, navodi Julian Borger riječi dotičnog dužnosnika. Ako odemo zato jer je jedna strana odbila prihvatiti ishode glasovanja, to će biti veoma negativno za rujanske izbore u Bosni. Isti je dužnosnik dodao da bi se Hrvatska mogla naći pod gospodarskim sankcijama ako mostarske Hrvate ne dovede u red do kraja ovoga tjedna. Inače, gospodin Steiner je okrivio desničarsku hrvatsku mafiju u zapadnom Mostaru koja uživa profite od šverca preko crte razdvajanja te stoga blokira ujedinjenje grada, završava Julian Borger svoj napis u The Guardianu. *** Kako hrvatske vlasti odgovaraju na zahtjev Srba koji žive u istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu da se tom području dade poseban status, iz Zagreba izvješćuje Maroje Mihovilović: "Hrvatska vlada neće mijenjati svoju politiku prema istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu, neće niti popuštati, ali niti zaoštravati situaciju, osim verbalno, unatoč sve učestalijim zahtjevima Srba koji žive u tom području da im se dade poseban status i da se produži mandat međunarodne zajednice. To se može vidjeti po reakcijama hrvatskih vlasti na veliki skup Srba u Vukovaru, u nedjelju, kada je po procjenama UNTAES-a oko 7 tisuća prisutnih ljudi na skupu tražilo specijalni status ovog područja, pojedinačna i kolektivna ljudska prava, pa posebnu zakonodavnu i sudsku izvršnu vlast, potpunu i trajnu demilitarizaciju, vlastiti grb i zastavu, himnu, vlastiti fiskalni i monetarni sustav, autonomno školstvo, kulturu i informiranje, sudjelovanje u središnjoj vlasti, dvojno hrvatsko i jugoslavensko državljanstvo, mogućnost suzbijanja svih propisa koji građanima ne odgovaraju, mogućnost neprihvaćanja hrvatske zastave i monete kao i mogućnost uvjetovanja povratka hrvatskih prognanika u istočnu Slavoniju, vraćanje i srpskih izbjeglica u područja Korduna, Banije, Like i sjeverne Dalmacije, odakle su izbjegli pred hrvatskom vojskom tijekom prošlogodišnje operacije 'Oluja'. Za sada nema nervoznijih hrvatskih reakcija na taj skup, a i na peticiju s istim zahtjevima koju je navodno potpisalo oko 50 tisuća ljudi. Jedino je Ivica Vrkić, predstojnik Vladina ureda za privremenu upravu u istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu, na jednom skupu prognanika iz Dalja, jučer u Osijeku izjavio kako nikakve srpske autonomije neće biti, kako Srbi sada pokušavaju stvoriti državu u državi, ali im to neće uspjeti, da hrvatske vlasti neće ničim potkupljivati Srbe te da oni Srbi koji se ne slažu s uspostavom vlasti u ovom području, trebaju otići. Hrvatska vlada istodobno nastavlja s dosadašnjom politikom malih koraka očito usuglašenom s UNTAES-om. Svakog dana stižu nove vijesti o takvim sitnim koracima od hrvatske vlasti kojima se na konkretnim stvarima želi poticati mirnu reintegraciju. Prije nekoliko dana prilikom otvaranja autoceste od Osijeka do Vukovara, Vrkić je obznanio da hrvatske vlasti dopuštaju svim građanima istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, koji uzmu hrvatske osobne dokumente da slobodno, bez ikakvih ograničenja, putuju cijelom Hrvatskom, a to mogu i osobnim automobilima ako uzmu hrvatske registarske pločice. Obznanjeno je da će se sljedećih dana u Vukovaru, Belom Manastiru i Iloku otvoriti uredi hrvatske vlade gdje će se moći dobiti hrvatski dokumenti. Korak u sklopu iste politike napravljen je i kada je u pitanju naftno polje Đeletovci. Tamo je jučer bila delegacija hrvatske naftne kompanije INA kako bi razgovarala o preuzimanju ne samo crpilišta nego i tamošnjih radnika. Radnicima su podijeljeni primjerci hrvatskog zakona o radu, kolektivnog ugovora radnika INE, pojedinačnih ugovora koje tamošnji radnici mogu proučiti do sljedećeg sastanka, 1. kolovoza. Skupu je bilo prisutno oko 130 radnika zainteresiranih za nastavak rada u INI, i to ne samo onih koji neposredno rade na naftnim poljima nego i u drugim službama dosadašnjeg tamošnjeg naftnog poduzeća. Predstavnici INE obećali su siguran posao, a bili su ponešto začuđeni što razgovoru nisu bili prisutni neki od lokalnih rukovoditelja s kojima su već mnoge potankosti bili dogovorili prije nekoliko dana, a za te potankosti prisutni radnici uopće nisu znali." *** Što to INA nudi lokalnim Srbima zaposlenima na naftnim poljima Đeletovci, Ilača i Privlaka, te radnicima na crpkama kad ih bude preuzela kao hrvatska naftna kompanija i njihov vlasnik, doznali smo od Mirka Zelića, direktora proizvodnje nafte i plina u INI, koji je jučer bio na sastanku pokraj Nijemaca, nedaleko od naftnog polja Đeletovci. S Mirkom Zelićem razgovarala je urednica emisije Rosa Grce: = Ti će djelatnici normalno imati sve povlastice koje imaju ININI djelatnici, ali će isto tako morati imati i sve obveze koje ININI djelatnici imaju. Oni u biti nisu bili dovoljno informirani i mi smo im ponovili sve ono što smo dogovorili u Vinkovcima s njihovim pregovaračima. Dogovorili smo i koji je to model preuzimanja naftnih polja. Tu je bilo niz pitanja, od političkih do ovih gospodarskih. Mi smo na sva pitanje odgovorili, upoznali ih sa svim onim što oni trebaju i pod kakvim uvjetima će raditi. Dobivat će normalne ININE plaće koje će biti formirane po strukturi radnih mjesta kakve su po pravilniku u INI, a isto tako moraju imati sve one obveze radnih mjesta koje nalaže pravilnik u INI. - Da li ste na temelju njihovih pitanja zaključili da oni žele ostati? = Mislim da je velika većina njih bila s konstruktivnim pitanjima iz kojih se može nazrijeti da žele ostati, da se žele uključiti u rad na ovim naftnim poljima. Jasno je da je tu još jedna dvojba i prisutan određeni strah. Netko treba probiti led itd. - U kakvom ste stanju našli instalacije na naftnom polju? = Pa, gledajte, većina instalacija je površinski u relativno dobrom stanju i možemo ih relativno brzo dovesti u funkciju. Međutim, na bušotinama ima otuđenih trafo-stanica, elektromotora, agregata i opreme koja je dosta devastirana. Upravna zgrada je totalno demolirana, uništena i trebat će je potpuno obnoviti. - Koliko će vam vremena trebati, npr.? = INA je spremna odmah uložiti u to određeni dodatni kapital za revitalizaciju polja i mi mislimo, recimo, u roku od dva-tri mjeseca dovesti to sve u funkciju i normalno iskorištavanje i crpljenje. - A kolika je proizvodnja ta tri polja? = Očekujemo recimo, ovako, za početak oko 120 tisuća tona godišnje, s tim da ćemo vidjeti na koji način, uvođenjem novih tehnologija, stimulacija, novih zahvata, možemo povećati proizvodnju i konačni iscrpak. *** Mostarska kriza se nastavlja. I kako se približava 4. kolovoza, rok koji je EU postavila mostarskim Hrvatima da prestanu s bojkotom novoizabranih gradskih vlasti, osporavajući rezultate lokalnih izbora, napetost se samo povećava. Međunarodni predstavnici u BiH rade sve veći pritisak i na mostarske Hrvate i na Hrvatsku kako bi se kriza riješila. Sutra, na razgovor s hrvatskim predsjednikom Tuđmanom putuje Mihael Steiner, predstavnik EU-a pri međunarodnom poslanstvu za civilne poslove u BiH, koji je u nedjelju upozorio kako nekolicina hrvatskih mafijaša prijeti odnosima u Mostaru te pozvao hrvatskog Predsjednika da dovede u red ekstremiste u gradu. Upitali smo glasnogovornika međunarodnog veleposlanstva Carla Murphyja, što se nada postići na razgovorima u Zagrebu? = Htjeli bismo da hrvatska vlada i predsjednik Tuđman upute jasnu poruku kako su sporazumi iz Daytona ozbiljna stvar. Da Hrvati iz Mostara budu li iz Zagreba očekivali poruku pažljivo i saslušaju. - Je li moguće ostvarenje prijetnji koje je gospodin Steiner izrekao u nedjelju o mogućnosti raspoređivanja policije UN-a uz podršku IFOR-a u Mostaru te uvođenja međunarodnih sankcija Hrvatskoj? = Mi smo uvijek ozbiljni u onome što govorimo. Izjava ambasadora Steinera o IFOR-u bila je iskrivljena jer su snage već ondje i one već rade svoj posao. Njihov zadatak već jest osiguranje sfere i okoliša, što znači kako IFOR već obavlja svoj dio posla u Bosni i Hercegovini. Što se tiče ostalih sredstava koje na raspolaganju ima međunarodna zajednica, kao što su politički, diplomatski i privredni pritisak kao i sankcije, sve to još dolazi u obzir. Sve ćemo razmotriti i nadamo se nekom pomaku. Carl Murphy je ustvrdio kako su odnosi dviju mostarskih zajednica sada daleko napetiji nego prije nekoliko mjeseci, no dodao je kako, prema informacijama njegova ureda, mnoge obitelji obiju zajednica žele mir i sigurnu budućnost za svoju djecu. - Tko je onda kriv za dramatičnu mostarsku krizu? = To su određeni nepromišljeni političari i politikanti koji više vole kaos nego izgradnju nove zemlje, vjerojatno zato što imaju pogrešnu predodžbu o slavi koja se zasniva na iskrivljenoj slici povijesti i mitova. (BBC) FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 30. VII. 1996. Iz Mostara izvješćuje Izudin Šahović: "U očekivanju prvog poslijeratnog vlaka na obnovljenoj pruzi Sarajevo - Mostar, koji je stigao danas oko 13.30 sati, u Mostaru je Martin Garrod, posebni izaslanik EU-a, otvorio obnovljeni kolodvor u koju je uprava EU-a uložila milijun i 400 tisuća maraka. Svečani vlak koji je iz Sarajeva krenuo nakon punih 1565 dana ratnog zastoja, poveo je na prvu poslijeratnu vožnju oko 250 počasnih putnika iz državnih i diplomatskih struktura BiH i nakon Mostara produžio do Ploča, iako je još jučer javljeno da će zbog tehničkih, ali prvenstveno zbog političkih razloga, vlak zasad dolaziti samo do Mostara. Međutim, puštanje u promet te željezničke pruge proteklo je pomalo u sjeni prave bure oštrih reakcija hrvatske strane na izjavu Steinera da će u zapadni Mostar, ako ustreba, ući međunarodna policija uz pomoć IFOR-a kako bi prisilila organiziranu političku mafiju da prihvati rezultate gradskih izbora i konstituiranje gradskog parlamenta. U priopćenju HDZ-a Mostara kaže se da je s nevjericom primljen istup Steinera koji beskrupulozno omalovažava volju 27 tisuća mostarskih birača koji su dali glas HDZ-u i, prema tome, grupi mafijaša. Na sceni su zapravo režiseri izborne prevare u Mostaru koji po svaku cijenu žele nametnuti vlast, pa su prijetnja IFOR-om i okupacijom zapadnog Mostara, dodaje se dalje u priopćenju mostarskog HDZ-a, suvišne jer bi Steiner morao znati kakav je mandat IFOR-a. U sličnom tonu oglasio se i HDZ Sarajeva i Glavni stan HSP-a, koji daju punu potporu mostarskom HDZ-u i pozivaju Hrvate da zbiju redove jer je, kako kažu, došao sudbonosni trenutak za njihovu opstojnost na ovim prostorima. Ovo je SOS za spas Hrvata u BiH, kaže HDZ Sarajeva i poziva Zubaka i Tuđmana da izdrže u zaštiti hrvatskih interesa. Mijo Brajković, gradonačelnik hrvatske općine Mostar, kako ga naziva hrvatska strana, izjavljuje da će rezultati mostarskih izbora biti službeni samo onda kada ih objavi gradska izborna komisija i nitko drugi nema pravo to učiniti. Ovo su špekulacije i ucjene, rekao je Brajković i dodao da ne zna što su se dogovorili na najvišoj razini, ali zna da će u ovakvoj situaciji morati ljude privoditi na sjednicu gradske skupštine. Steinerovu prijetnju ulaskom IFOR-a u zapadni Mostar, Brajković je nazvao okupacijom, ali da i nju Hrvati mogu izdržati. U jednoj krajnje naelektriziranoj atmosferi plasiraju se ovakva saopćenja na hrvatskom lokalnom Radiju Mostar uz komentare koji vrijeđaju Steinera, Izetbegovića nazivaju samozvanim predsjednikom s fundamentalističkim idejama, a Hrvatima poručuju da više ne smiju biti kooperativni jer ih prolivena krv obvezuje na čuvanje dostojanstva i ne smiju podleći ucjenama i prijetnjama." *** Iz Prištine izvješćuje Fehim Redžepi: "Prije dva, tri dana ubijen je na putu Prokuplje - Priština, vatrenim oružjem dvadesetosmogodišnji Agron Paljuca iz Kline. Agron je radio u Austriji, dolazio kući sam vlastitim automobilom zbog smrtnog slučaja u obitelji. Svako ubojstvo na Kosovu automatski povećava ionako nenormalnu političku temperaturu. U kosovskim podjelama je lako pretpostaviti što o ovom i sličnim slučajevima misle Albanci, a šta Srbi i službena vlast. Ta je podjela ovdje uobičajena, iako se uz malo napora može vidjeti da nije sve samo crno ili samo bijelo. Službena politika sustavnog potiskivanja Albanaca, dijelom i zbog ohrabrivanja Srba dovela je do toga da sigurnost i život Albanaca imaju daleko manje značenje od života i sigurnosti Srba. Takvo stanje koriste država i njeni službenici, a kada to čine oni, zašto bi to propustili i drugi. Sadašnja kampanja kontrole financijskog poslovanja albanskih tvrtki donosi državi milijune maraka u novcu i u robi. Može se lako pretpostaviti da pripadnici financijske policije ne propuštaju mogućnosti da nešto izvuku i za sebe. Trenutačno su najatraktivniji automobili sa stranim registarskim pločicama albanskih radnika koji su došli na ljetni godišnji odmor. Albanski izvori govore o njihovu sustavnom zaustavljanju i policijskom maltretiranju u cilju izvlačenja osobne koristi. Cijena je otprilike između 50 i 150 maraka i ona se stopostotno realizira na licu mjesta zbog prijetnje oduzimanjem pasoša. Moglo bi se reći da je nova pojava što se takvim stanjem u zadnje vrijeme koriste i civili i kriminalci ili oni koji iskušavaju taj zanat. Paljuca je vjerojatno žrtva koristoljublja, bez obzira jesu li ga ubili civili ili ljudi u uniformama. Nije prva i neće biti posljednja žrtva kosovske patologije u kojoj je često teško razdvojiti politiku i kriminal. U razgovoru s jednim stranim izaslanstvom u to se upustio i predsjednik Srbije Milošević. Rekao je navodno da su potpuno neistinite tvrdnje o bilo kakvom kršenju prava Albanaca i da su u neovisnim i nevladinim organizacijama koje šire takve neistine po svijetu, kao što su Amnesty International i Helsinški komiteti, umiješane, putem potkupljivanja, mafijaške organizacije koje se bave drogom i ostalim oblicima kriminala. Međutim, u isto vrijeme, prištinski odbor za ljudska prava objavio je izvještaj o obespravljenosti Albanaca u prvoj polovici ove godine. Osim ostalog, govori se o 9 smrtnih slučajeva zbog upotrebe sile srpskih policijskih i poluvojnih snaga, 11 ranjavanja, 66 sudskih kaznenih i prekršajnih presuda s političkim motivima i 1150 samovoljno uhićenih, 1328 informativnih razgovora u policiji, oduzimanju 80 putovnica, 12 slučajeva zlostavljanja novinara, preko 200 zlostavljanja žena i isto toliko djece." Iz tiska Le Monde je jedini dnevnik koji se danas osvrće na stanje u Bosni i Hercegovini. Prema dopisniku toga lista, IFOR je u nedjelju počeo veliku operaciju oko uzletišta u Visokom, pod sumnjom da bosanska vojska u njemu skriva oružje, što predstavlja kršenje Daytonskog sporazuma. Oko petsto francuskih vojnika koji su ušli na visočko uzletište pronašli su pedesetak automatskih pušaka i uhitili dva pripadnika bosanske vojske. Do te je operacije došlo nakon ranjavanja jednog francuskog vojnika. Prema službenim izvorima, on je samo lakše ranjen od hitca nepoznatog porijekla za vrijeme redovite ophodnje. Prema Le Mondeovim informacijama, francuski je vojnik pripadao odredu za posebne operacije, kojemu je povjerena noćna misija izviđanja oko visočkog uzletišta. Francuski stožer u sastavu IFOR-a optužio je bosansku stranu za tajne aktivnosti u ovoj bazi. Doček koji je u nedjelju priređen vojnicima francuskog odreda daje naslutiti da bosanska vojska želi sačuvati to uzletište od indiskretnih pogleda, čak i pod cijenu otvaranja vatre na vojnike IFOR-a. Operacija Visoko još se drži u tajnosti, zaključuje Le Monde. (RFI) ITALIJA LA REPUBBLICA 30. VII. 1996. Dogovor Rima i Zagreba o Talijanima u Istri "Radi se o dogovoru između Hrvatske i Italije o talijanskoj manjini u Istri i Kvarneru. Potvrdili su ga jučer u Rimu ministri vanjskih poslova Mate Granić i Lamberto Dini. Sporazum je 'zapečačen', rekao je Dini, a Granić je dodao: 'Nadamo se da će biti potpisan na jesen kad će ministar Dini posjetiti Zagreb'. Prema nekim izvorima, tekst sporazuma predviđa priznanje Talijanske unije kao predstavnika manjine, dopušta slobodu kretanja članovima manjine koji su, nakon sloma Jugoslavije, ostali podijeljeni između Hrvatske i Slovenije; a zadržat će se i stečena prava Talijana. U sporazum nisu uključena specifična otvorena pitanja (izdavačka kuća Edit, pulska gimnazija, upisi u škole) kao ni pitanje dobara koje su za sobom ostavile izbjeglice. Glede ovog posljednjeg problema, Dini je izjavio da 'ima povjerenja' da će se donijeti brzo rješenje'. Zbog svega toga, talijanska vlada je poduprla Zagreb kako bi se Hrvatska približila europskim institucijama, a naročito kako bi ušla u Vijeće Europe do kojeg dosad nije mogla zbog pomanjkanja demokracije hrvatskog režima", izvješćuje list. IL PICCOLO 30. VII. 1996. Zagreb će priznati Talijansku uniju "Talijanska diplomacija ne popušta. Jedanaest dana nakon susreta u Splitu s državnim podtajnikom Pierom Fassinom, hrvatski ministar vanjskih poslova Mate Granić došao je u Rim na susret sa svojim kolegom Lambertom Dinijem. Rim, dakle, tjera Zagreb te mu i dalje dahće za vrat kako bi izbjegao da suprotna strana naglo skrene s glavnih bilateralnih tema među kojima je u prvom planu pitanje talijanske manjine u Istri. Najvažnija potvrda bit će u rujnu kad će biti potpisan bilateralni sporazum o manjinama. Taj dokument je vrlo važna novost za istarske Talijane. S njime se, zapravo, Hrvatska obvezuje da će priznati Talijansku uniju kao pravni subjekt koji predstavlja manjinu. Priznat će i autohtonost naše zajednice u toj zemlji, dozvolit će održavanje postignutih prava, te slobodno kretanje iz Slovenije i u nju za naše sunarodnjake koji rade u institucijama same manjine. (...) Tri su glavne teme koje su obje strane pažljivo 'prelistale'. Ponajprije mirovni proces u bivšoj Jugoslaviji. Granić je potvrdio hrvatsku spremnost da se poštuje Daytonski sporazum, da će Hrvatska učiniti sve kako bi se izbori u Bosni regularno održali, da će se prevladati situacija koja se stvorila u Mostaru te je, osim toga, najavio da će Zagreb obnoviti mandat UN-a u istočnoj Slavoniji. Zatim se razgovaralo o bilateralnim pitanjima. Italija se natječe s Njemačkom da postane prvi trgovački partner Hrvatske, te je i zbog tog motiva Rim naglasio da će se zalagati da se Hrvatska približi Europi i njezinim glavnim institucijama. Zatim se pažljivo pristupilo problemu Talijana u Istri, Rijeci i Dalmaciji. Graniću su predstavljeni problemi na temelju 'dossiera' koji je Fassino primio od Talijanske unije za svog nedavna posjeta Zagrebu, među kojima se ističe izjava o narodnosti pri upisu u škole, slučaj 'Edit', financiranje škole u Puli i tako dalje. Važan je Granićev odgovor: 'Hrvatska vlada konstruktivno razmatra talijanske zahtjeve kako bi donijela razumne i pozitivne odgovore'. 'Došlo je do kvalitativnog pomaka', komentirao je državni podtajnik Fassino nakon razgovora. 'Došli smo do nove faze u odnosima između Hrvatske i Italije koji će se odraziti na međusobne kontakte te će tako dovesti do većih jamstava za brigu nad našom manjinom u Istri. Ponovno se uspostavljaju pozitivni odnosi na gospodarskom planu koji će nam donijeti veće angažiranje u stvaranju važnih infrastuktura u Hrvatskoj.' Fassinova misija počela je u Zagrebu, a nastavila se u Splitu i Rijeci te je službeno zaključena jučer u Rimu. Rim je uspio 'nametnuti' Zagrebu točan smjer kretanja i odlučio ga je poštivati. U našem ministarstvu vanjskih poslova znaju da je balkanski svijet vrlo složen i može skrivati nepoznanice iza svakog ugla. Ali sada je došao trenutak da počnemo novu politiku i izravno sudjelujemo u tom području koje, nakon Daytona, nudi nove obzore i velike mogućnosti kretanja. Ali Italija ne zanemaruje ni drugu frontu koja još nije potpuno zatvorena: onu slovensku. Na nedavnom susretu u Kopru s državnim tajnikom Ignacom Golobom, Fassino je dogovorio mogućnost cijele serije pregovaračkih susreta s Ljubljanom. Rim će uskoro otvoriti kulturnu ustanovu u slovenskom glavnom gradu, kao i ured za vanjsku trgovinu (...)", piše Mauro Manzin. IL GIORNALE 30. VII. 1996. Sablasti rata izranjaju iz zemlje "Vjerojatno je pala posljednja na tijela drugih nesretnika koji su svi pokošeni rafalima iz strojnica. Od te žrtve ostalo je samo civilno odijelo i kosti, ali ono što pogađa je izraz lica. Ispružen na grudi jednog drugog osuđenika na smrt, izgleda kao da je njegov posljednji pogled uperen u nebo pitajući: Zašto? Uz bok žrtve bez imena, jedan drugi nesretnik još uvijek ima ruke zavezane na leđima i njegova konstitucija otkriva da se radi o mladiću, premladom da bi završio u zajedničkoj grobnici, koji je ubijen kao pas. To je horror rata u Bosni i Hercegovini koji izlazi iz zemlje. Od 7. srpnja posebna grupa Međunarodnog suda za ratne zločine za područje bivše Jugoslavije, koja se sastoji od sudskih liječnika, traži dokaze etničkog čišćenja koje je obilježilo sukobe na Balkanu. Prva 154 tijela pronađena su na području Cerske, na teritoriju srpske republike u Bosni. Već danima istražitelji rade u blizini u Novoj Kasabi, malom središtu na cesti između Zvornika i Vlasenice. Masovne grobnice nalaze se dva kilometra sjeverno od gradića. Radi se o tri male rake veličine četiri puta četiri metra, iz kojih su do sada ekshumirana 34 leša. (...) Američki vojnici koji su u sastavu međunarodnih mirotvornih snaga u Bosni (IFOR) pažljivo čuvaju to mjesto iza teških strojnica montiranih na džipovima za pustinjski rat. Svuda naokolo nalaze se male kuće, većinom nenaseljene, koje pokazuju znakove rata i daju još osamljeniji izgled tom zbijenom groblju. Treća grobnica koju su nam pokazali iskopana je na maloj zelenoj čistini mjestimice okruženoj gustom vegetacijom. Žrtve bi došle do ruba asfaltirane ceste i natjerane su da se spuste kratkom, ali strmom padinom. Nakon dvadesetak koraka, osuđenici na smrt pronašli su vlastiti grob, ili su ga morali sami iskopati. Jedini put za bijeg bila bi šuma ispred njih, ali nekoliko desetina metara nakon šume teče Drina koju je nemoguće prijeći. Umrli su zajedno, pogođeni iznenadnim hicima koji su ispaljeni iz neposredne blizine, na što ukazuje ovo usko područje. Pali su u grobnicu jedan na drugoga i pronađeni su u nekoj vrsti samrtnog zagrljaja zakopani 75 centimetara ispod zemlje. Prvi sloj sadržavao je sedam tijela, koja su vjerojatno pokrivala ostala tijela. U zapletaju blata, kostiju i dronjaka raspoznaje se kožnati remen, pramen sijede kose, možda od neke žene, cipele s gumenim potplatima i plastične uzice kojima su vezani zglobovi iza leđa. 'U Gvatemali sam radio isti posao i pronašao sam mnogo leševa u masovnim grobnicama, ali su bili pokopani prije mnogo godina. Ovdje u Bosni leševi su još 'svježi', te će se nakon autopsije dobiti korisni podaci o pokoljima', izjavio je Fernando Moscoso, Južnoamerikanac koji surađuje s ekipom haaškog suda. Tragedija u ovom uglu Balkana dogodila se prije godinu dana, kada su srpski vojnici generala Ratka Mladića zauzeli muslimansku enklavu Srebrenicu koja je, što je ironija svoje vrste, proglašena 'zaštićenom zonom' Ujedinjenih naroda. Srebrenica je zračnom linijom udaljena od Nove Kasabe, gdje su pronađene masovne grobnice, oko trideset kilometara. U tom je pravcu u srpnju 1995. bježalo osam tisuća Muslimana, većim dijelom civila. Mnogi su bili prisiljeni predati se srpskim vojnicima. Prema optužnici za genocid protiv vođe bosanskih Srba Radovana Karadžića i generala Mladića, stotine muslimanskih zatvorenika koji su sakupljeni u 'hangaru u Bratuncu i na nogometnom stadionu u Kasabi uklonjeni su na brzinu'. To nije sve: između 12. i 14. srpnja, obraćajući se zatvorenicima Nove Kasabe, Mladić ih je 'uvjeravao da se ne trebaju bojati za svoj život jer će biti razmijenjeni sa srpskim zatvorenicima koji su u rukama bosanske vlade'. Na žalost, masovne grobnice koje izlaze na vidjelo pokazuju suprotno. Od ponedjeljka 29. srpnja srpske vlasti počele su surađivati sa sudskim istražiteljima te su poslali na mjesto događaja sudskog činovnika, sudskog liječnika i policajce. Do danas su tvrdili da se radi o Muslimanima koji su poginuli u borbi, ali teško je povjerovati da su se borili s rukama zavezanim na leđima. Tijela će u hladnjači biti prebačena u Tuzlu na autopsiju. Iza njih ostaje samo prekopana zemlja koja će pokriti grobnice, kao i težak smrad trulog mesa. Smrad koji se širi po cijeloj Bosni", završava Fausto Biloslavo. AUSTRIJA SALZBURGER NACHRICHTEN 30. VII. 1996. Srbi dovode u pitanje povratak u istočnu Slavoniju "Srbi u istočnoj Slavoniji velikim su prosvjedom odgovorili na ponovno otvaranje ceste od Osijeka do Vukovara koja je prekinuta od izbijanja rata prije pet godina. Na prosvjedu u Vukovaru, gradu kojeg je u ratu razrušila jugoslavenska narodna armija, demonstranti su zahtijevali vlastitu srpsku državu odnosno poseban oblik autonomije. Osim toga, odbili su reintegraciju istočne Slavonije u republiku Hrvatsku što je određeno mirovnim sporazumom iz Daytona. Tražili su i vlastitu valutu, vlastito srpsko državno znakovlje, jugoslavensko državljanstvo i u danom trenutku priključak ostatku Jugoslavije. Govornici na demonstracijama najavili su predaju peticije s više od 50 tisuća potpisa UN-ovu upravitelju, umirovljenom američkom generalu Kleinu, u kojoj su sadržani svi njihovi zahtjevi. Međunarodna policijska postrojba i miješana policijska postrojba koju je sastavila administracija UN-a i u kojoj pored 1100 Srba služi i 130 Hrvata školovanih pod nadzorom UN-a u Budimpešti, nemoćno su promatrali demonstracije na kojima je bilo srpskih zastava i četničkih simbola. Borbeni zrakoplovi koje je zatražio IFOR kružili su nad gradom. To što se prosvjed dogodio jedva 24 sata nakon ponovnog otvaranja ceste Osijek-Vukovar, koju je trebalo očistiti od više tisuća mina, dovodi u pitanje provedbu mirovnog sporazuma iz Daytona odnosno dodatnog sporazuma iz Erduta. Upravitelj UN-a Klein na otvorenju 'Vukovarske ceste' čestitao je obim stranama na suradnji i pozdravio 'važan korak prema miru', dočim je predstavnik Srba uvjeravao da će srpska strana 'ispuniti sve obveze.' I opunomoćenik Hrvatske govorio je o 'početku ponovne uspostave slobode kretanja u cijeloj Hrvatskoj' i pozvao sve građane koji žive na području pod prijelaznom upravom UN-a da podignu svoje hrvatske dokumente s kojima će se moći kretati po cijeloj Hrvatskoj. Poziv je ponajprije bio upućen Srbima koji su pobjegli iz zapadne Slavonije odnosno iz krajine u istočnu Slavoniju i uselili na imanja i u kuće početkom rata protjeranih Hrvata, Mađara i drugih nesrpskih vlasnika. Sporazum iz Daytona predviđa reintegraciju područja Srijema i Baranje (zajedno istočna Slavonija) koje je osvojila jugoslavenska narodna armija u državno područje Republike Hrvatske, dok sporazum iz Erduta za nju predviđa rokove do konca 1996. odnosno, po želji, do konca 1997. godine. Srpska uprava proizišla iz ostataka ovdje proglašene 'srpske republike krajine', od početka se vezala na rok krajem sljedeće godine dočim se Zagreb tuži na 'spori povratak' i prijeti da neće produljiti sporazum o stacioniranju međunarodnih oružanih snaga. Proteklih su tjedana srpski doseljenici sami sprječavali posjete protjeranih hrvatskih građana. Pilot projekti UN-a za obnovu nekada hrvatskih sela poput Ernestinova, Iloka itd. jedva napreduju tako da o povratku nasilno protjeranih stanovnika zasad ne može biti ni govora" - izvješćuje Gustav Chalupa. FRANCUSKA LA CROIX 30. VII. 1996. Jacques Klein sretno dovršio razvojačenje u Slavoniji "Bivši američki general Zrakoplovnih snaga SAD-a Jacques Paul Klein napustio je koncem 1995. svoju mirovinu na zahtjev glavnog tajnika UN-a Boutrosa Boutrosa Ghalija. 15. siječnja 1996. preuzeo je dužnost upravitelja Prijelazne uprave UN-a za istočnu Slavoniju (UNTAES) na rok od godinu dana s mogućnošću jednog produljenja mandata. Taj bi mirovni zadatak morao omogućiti da se to malo područje (4,4 posto Hrvatske) bogato oranicama i naftom, koje su srpski secesionisti osvojili 1991., ponovno integrira u Hrvatsku. 12. studenoga 1995. vlasti iz Zagreba i Beograda potpisale su jedan dokument u kojemu traže međunarodno posredovanje. 5000 plavih kaciga dobilo je zadatak da podupire UNTAES i omogući generalu Kleinu da prema potrebi pokaže svoju odlučnost. Osim nekih paravojnih postrojba i skupina srpskih vojnika koji pokušavaju zaustaviti proces, hrvatska i srpska strana od početka poštuju preuzete obveze. Drugi važan zadatak, razvojačenje koje je službeno počelo 21. svibnja danas je uglavnom izvršeno. Tenkovi i teško topništvo zaplijenjeno je, ali nije jasno stanje s lakim naoružanjem koje je teško procijeniti. Dakle, nije sve tako jednostavno i general Klein nije lakovjeran. Sljedeći će korak biti povratak hrvatskih prognanika i izbjeglica. Taj će zadatak biti to teži što i Srbima, koji već četiri godine žive u istočnoj Slavoniji, treba jednako jamčiti mogućnost ostanka. Zanesenjak, američki je diplomat pozvao obje strane na 'psihološko razvojačenje'. Na koncu, general Klein neće otići prije nego se organiziraju slobodni izbori, posljednji UNTAES-ov zadatak. Za svaki slučaj on je tražio da ostane do 15. srpnja 1997. g. i obećao da će se izbori održati 'trideset dana prije' odlaska UNTAES-a. Strastven čovjek, Jacques Klein je priuštio UN-u jedan od njegovih rijetkih uspjeha u bivšoj Jugoslaviji", piše Julien Claudel. SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 30. VII. 1996. Dužnosnik izražava ograničene nade za bošnjačke izbore "Dužnosnik zadužen za organizaciju nadolazećih izbora u Bosni kazao je jučer kako se nada 'relativno demokratskim' izborima, ali da je nada za 'slobodne i poštene' izbore diskutabilna. 'Znam da mirovni sporazum poziva na slobodne i demokratske izbore', kazao je Robert Frowick, čelnik misije Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) u Bosni. 'Moram vam reći da je moje osobno mišljenje da je ono najbolje čemu se možemo nadati relativno demokratski izborni proces', rekao je Frowick, bivši diplomat SAD-a. Kazao je kako su izbori suočeni s 'golemim problemima'. ''Slobodni i pošteni' termin je sa Zapada koji nije na mjestu u ovoj zemlji...', rekao je Frowick. Dva bošnjačka entiteta koja su stvorena prošlogodišnjim daytonskim mirovnim sporazumom, muslimansko-hrvatska federacija i srpska 'republika' glasuju prvi put 14. rujna pod nadzorom 12 tisuća promatrača OESS-a. No, dominantne stranke svih triju etničkih skupina optužene su za kršenje izbornih pravila. Tisak izvješćuje kako je srpska nacionalistička stranka onemogućila ljude da glasuju u mjestima iz kojih su bili prebjegli i zabranila glasovanje za stranke koje su izvan srpskog entiteta. John Kornblum, pomoćnik državnog tajnika, također putuje u Bosnu. Glasnogovornik State Departmenta Nicholas Burns izjavio je kako će se Kornblum usredotočiti na osiguravanje prije postignutog ugovora da Karadžić, optuženi ratni zločinac, ostane izvan politike. Burns je kazao kako će Kornblum obznaniti bošnjačkoj vladi pod vodstvom Muslimana da je Washington uznemiren iranskom ponudom Bosni koja se sastoji od financijske pomoći u iznosu od 50 milijuna dolara. Dok međunarodna zajednica obećava 1.8 milijardu dolara za ponovni razvoj područja, 'ne treba im 50 milijuna od Irana', rekao je Burns" - izvješćuje Reuters. THE WASHINGTON POST 30. VII. 1996. Pukovnik SAD-a na radiju Vlasenica razgovara s bošnjačkim Srbima "Sada je 6,20 popodne i zvone telefoni s pozivima za Radio Vlasenicu."(...) Pukovnik SAD-a John Batiste odgovara na pitanja lokalnih Srba u enisiji koja traje sat vremena. Pokušava ostvariti prijateljsku komunikaciju i uvjeriti lokalne Srbe, koji su ogorčeni manjkavostima daytonskog mirovnog sporazuma, kako snage NATO-a nemaju miljenika. Slušatelji nazivaju i jedno od pitanja na koja pukovnik pokušava odgovoriti jest ono vezano uz kontroverznu komponentu mirovnog sporazuma koja predviđa svođenje vojnih snaga Srba, Muslimana i Hrvata na relativno jednaku razinu. Program je nazvan 'IFOR govori' i ideja je časnika NATO-a koji su dugo tražili radio-postaju koja bi prihvatila ovaj prijedlog. Zoran Jovanović, bivši časnik za tisak vojske bošnjačkih Srba, složio se, uz određene sumnje. "Rekao je kako je bio zainteresiran za program koji bi mogao objasniti što tisuće stranih vojnika radi na području pod kontrolom bošnjačkih Srba. (...) No srpski se lojalist bojao i toga da će Amerikanci upotrijebiti radiovalove njegove postaje za širenje laži i kako bi napakostili Srbima." Batiste je dokazao suprotno i osvojio ga, kaže, svojom neposrednošću i iskrenošću. "'Srbi su oduvijek voljeli Ameriku i Amerikance, ali, nakon bombardiranja prošle godine, stvorilo se veliko nepovjerenje između ova dva naroda', rekao je Jovanović, misleći na zračne napade NATO-a na položaje bošnjačkih Srba prošle jeseni." Batiste kaže kako smatra da će, ako dovoljno ljudi sluša ovu emisiju i vrstu logike koju pokušava širiti radio-valovima (oko 1000 od 20.000 domaćinstava koja se nalaze u ovom području), pozivi na rat srpskih ekstremista biti ignorirani. 'Mislim da postoji nada. Čelništvo želi da Daytonski mirovni sporazum propadne zbog svojih sebičnih razloga. No, narodu je dosta rata.' (...) "Unatoč formalnoj ostavci Radovana Karadžića s mjesta predsjednika političke stranke SDS, optuženog od Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu za genocid zajedno s generalom Mladićem,'IFOR-ova se politika nije promijenila. Neće provesti lov na ratne zločince', rekao je" - piše Christine Spolar. NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 30. VII. 1996. Pucnji iz mraka ugrožavaju hladni mir na Kosovu "Čini se da srbizacija Kosova napreduje bez zaustavljanja. Od prošle godine sve ulice u Prištini, glavnom gradu te nekada autonomne pokrajine, imaju nove nazive. Ploče s novim imenima ulica su dvojezične, srpske i albanske. To na prvi pogled može izgledati kao ljubazan ustupak Srba Albancima koji predstavljaju 90 posto od oko dva milijuna stanovnika pokrajine koja pripada Srbiji. No kad se bolje pogleda, dvojezičnost je ljuti cinizam. Jer ulice su uglavnom nazvane po srpskim kraljevima i knezovima, srpskim umjetnicima, moćnicima i crkvenim vođama iz prošlih stoljeća. Ustupak kosovskim Albancima sastoji se u tomu što se srpska imena ulica mogu pročitati na albanskom prijevodu. Na središnjem mjestu blizu sveučilišta postavljen je pompozni spomenik velikom srpskom jezičnom reformatoru i istraživaču narodnih osobina iz XIX. stoljeća Vuku Karadžiću. Nekoliko koraka dalje u nebo strši gotovo dovršena građevina nove pravoslavne crkve. Na srpskoj božjoj kući se neumorno radi. Spomenici Albanaca, albanski natpisi na školama i javnim zgradama već su odavno uklonjeni. U Prištini i okolici ovih se dana sve čini uobičajenim. Policija kao uvijek pokazuje demonstrativnu nazočnost, vidi se nekoliko vojnih teretnih vozila. Otkako je autonomija pokrajine faktično ukinuta srpskim ustavom iz 1990. godine, na Kosovu vlada labilna ravnoteža. Na Kosovu, gdje je raspad Jugoslavije naznačen već osamdesetih godina, do danas nije došlo do izbijanja nasilja. Od 1990. godine gotovo su svi Albanci istisnuti iz javnog života - gospodarstva, uprave, medija, obrazovanja i zdravstva. Srpska je manjina snažnim angažmanom policije i vojske postigla potpuni nadzor nad Kosovom. Sa stajališta Srba to je bio čin samoobrane. Jer su Albanci svojim 'demografskim oružjem', najvećim prirastom stanovništva u Europi, prijetili da će istisnuti Srbe iz njihove povijesne jezgre, ishodišta i središta moći srpske feudalne države. Od jedva 20 posto 1970. godine, udio Srba u stanovnoištvu Kosova danas je pao na manje od 10 posto. Nadzorom nad Kosovom i sjevernom pokrajinom Vojvodinom, Srbi su sa svojeg stajališta postigli jedinstvo koje je Tito sustavno 'komadao'. Rezultat srbizacije Kosova je vodoravna dioba pokrajine. Gore, na površini života, Srbi se drže skupa. Ispod toga su kosovski Albanci izgradili državu u sjeni: vlastite škole i visoke škole, vlastitu zdravstvenu skrb i neovisno gospodarstvo, predsjednika i vladu - što Beograd dakako ne priznaje. Taj je sustav apartheida svih tih godina bio stabilan. Vodeća politička snaga kosovskih Albanaca, demokratska liga Kosova (LDK) i njihov izabrani predsjednik Rugova strogo su se držali politike nenasilnog otpora. No na taj je način problem kosovskih Albanaca gotovo zaboravljen, u najboljem je slučaju bio prigoda za usmena priznanja. No Kosovo je od prije nekoliko tjedana na dnevnom redu. Najvažniji razlog je opasno zaoštravanje. U travnju je jedan Srbin ustrijelio jednog abanskog studenta i sada čeka proces. Nedugo poslije toga bilo je oružanih prepada na više mjesta na Kosovu, uvijek noću, u kojima je dosad ubijeno šest Srba, među njima i policajci. Odgovornost je preuzela dosad nepoznata 'oslobodilačka vojska Kosova'. Tek je prije nekoliko dana u Podujevu opet ubijen jedan srpski policajac. Srpska je policija opet reagirala s pojačanim represijama, pretresima kuća, osobnim kontrolama, uhićenjima. Napeto stanje hitnije no ikad zahtijeva rješenje. To su očito spoznali i politički akteri. Kosovo je došlo u prvi plan. Početkom lipnja Sjedinjene su Države u jednoj ljupkoj vili u Prištini otvorile 'United States Information Center'. Otvorenju na koje je doputovao i voditelj odjela za Europu i Kanadu u State Departmentu Kornblum, prethodili su dugi pregovori s vladom u Beogradu. Za Rugovu je otvorenje centra bio nužno potreban politički uspjeh. Jer bi priznanje savezne republike Jugoslavije od strane Europske unije bez rješenja problema Kosova za Rugovinu politiku pasivnog otpora značilo udarac. Već se pričalo da Rugova jedva drži svoju LDK; da će pobijediti one struje koje ne isključuju oružanu borbu. Rugova je, od Europljana manje ili više ostavljen na cjedilu, osjetio barem demonstrativnu potporu Amerikanaca koji zbog kosovskog problema još ni danas nisu priznali saveznu republiku Jugoslaviju (SRJ). Najveće uzbuđenje i ponajprije veliku nesigurnost među Srbima na Kosovu izazvao je jedan signal iz Beograda. Predsjednik srpske akademije znanosti Despić nedavno je u jednom govoru iznio jednostavan račun. Zasad, rekao je Despić, etnički Albanci čine oko petine ukupnog stanovništva SRJ. Ako se kao temelj uzme njihov prirast stanovništva iz proteklih godina, za dvadeset do trideset godina u SRJ će živjeti isto toliko Albanaca koliko i Srba. Ili trebaju biti spremni dijeliti vlast s Albancima u zajedničkoj državi ili se od njih rastati - i podijeliti Kosovo. Jedan dio kosovskim Albancima koji bi se tada mogli ujediniti sa svojom matičnom zemljom; drugi bi dio ostao Srbima. Javna je tajna da Despić nije u svoje ime nego je po visokom, možda najvišem nalogu iz Beograda trebao otvoriti raspravu. U srpskim dnevnim i tjednim listovima objavljeno je otad na desetke članaka, komentara, dokumenata na temu Kosova. Raspravlja se i u malobrojnim preostalim novinama na Kosovu na albanskom jeziku. No u Prištini se za riječ javio 'srpski pokret otpora' i odbacio svaku pomisao na diobu Kosova. Kosovo mora zauvijek i cijelo ostati dijelom Srbije. Među mnogim se Srbima na Kosovu nakon pucnjeva na srpske policajce i čudnih signala iz Beograda širi strah i nesigurnost. 'Hoće li nas predsjednik Srbije Milošević ostaviti na cjedilu?', pitaju se mnogi. On koji poduzima sve za reintegraciju SRJ u zajednicu država, neće povesti rat za Kosovo. No može li se Kosovo trajno držati pod srpskim tutorstvom? Dvije stotine tisuća kosovskih Srba boje se da bi ih mogla snaći ista sudbina kao i Srbe iz hrvatske 'krajine' ako se protiv njih digne 1,8 milijuna Albanaca. Za mladog Srbina iz Prištine preimenovanja ulica, novi spomenici i crkve znače već borbu u povlačenju sa simbolima, jer se bitka za Kosovo ne može trajno dobiti. No LDK zna da vrijeme radi za Albance na Kosovu, iako su mnogi kosovski Albanci sve nestrpljiviji. Zasad LDK ostaje kod svojeg najvećeg zahtjeva za neovisnom republikom. Beograd naprotiv Kosovo drži unutarnjom stvari. Rasprava je doduše pokrenuta. No nitko ne može jamčiti da nestrpljivost i nesigurnost neće dovesti do toga da žestoki razgovori još prerastu u bitke" - piše Matthias Rueb. VJESNIK 31. VII. 1996. I Neum u igri 'etničke transformacije'? Ivan Šabić na stranici 'Gledišta' bavi se rujanskim izborima u BiH i komentira ideje koje su se pojavile na raznim stranama BiH, a kojima bi se "izbornim pobjedama na općinskoj razini mogla učvršćivati vlast na određenim područjima osvojenima u ratu i 'gruntovno' uknjiženima u Daytonu, ali i osvajati nešto od onoga što se vojnim putem nije dalo osvojiti ili obraniti, pa čak da bi se na taj način mogla isposlovati promjena međuentitetske granice". Naime, punoljetni državljani BiH mogu odlučiti u kojoj će općini u BiH glasovati, odnosno u kojoj će općini biti prebrojen njihov glas ako glasuju u inozemstvu. "Stoga, primjerice, čelnici bosanskih Srba nastoje čim veći broj Srba, izbjeglih iz dijela BiH koji je pripao hrvatsko-muslimanskoj federaciji, privoljeti da glasuju u općinama koje su pripale srpskom entitetu, a u kojima Srbi prije rata nisu bili u većini, kako vlast na lokalnoj razini u tim mjestima ne bi pripala Hrvatima ili Muslimanima.(...) No, kako je pitanje unutarnjih granica u BiH riješeno daytonskim sporazumom, nije moguće očekivati da bi se one mogle mijenjati odlukama općinskih skupština, pa je ta dimenzija eventualne izborne pobjede na lokalnoj razini u 'tuđem' entitetu isključena, ali bi takva izborna pobjeda mogla imati veliku važnost za povratak prognanoga pučanstva. Osvoje li, naime, muslimanske stranke u Srebrenici ili hrvatske u Bosanskom Brodu većinu mandata u općinskoj skupštini i uspiju li, nakon toga, preuzeti vlast osvojenu izborima, postojat će kakvi-takvi izgledi za povratak prognanika. U protivnom, oni će postati praktički zanemarivi." Šabić, međutim, primjećuje kako pitanje rujanskih izbora i registracija birača može imati mnogo ozbiljnije posljedice kada je riječ o Federaciji BiH, tj. o općinama s miješanim hrvatsko-muslimanskim stanovništvom, gdje bi se moglo dogoditi da u "tradicionalno hrvatskim krajevima lokalnu vlast osvoje muslimanske stranke, što bi neminovno dovelo do velikih napetosti u odnosima federalnih partnera". Ustvrdivši, dakle, kako je "jasno da su u Federaciji moguće brojne poteškoće u vezi s konstituiranjem lokalne vlasti nakon rujanskih izbora", Šabić spominje primjer Neuma za kojeg glasine govore "da se nekoliko tisuća Muslimana već 'odlučilo' glasovati u Neumu i da će, 'sasvim sigurno', nakon izbora imati većinu u tamošnjoj općinskoj skupštini, sve u sklopu projekta osiguravanja muslimanskog izlaza na more". Šabić zaključuje: "Čak i ako se utvrdi da te glasine nisu točne, teško je shvatiti autora izbornih pravila koji je dopustio tolike mogućnosti za 'etničku transformaciju', i to u sklopu mirovnoga plana koji bi morao ne samo osigurati mir i sva prava onima koji su imali hrabrosti pa su nakon četiri godine rata ostali na svojim ognjištima, nego i omogućiti povratak svima koji su morali otići u progonstvo." Dobra volja i čisti računi Inoslav Bešker komentira rimske razgovore hrvatskoga ministra vanjskih poslova i njegova talijanskoga kolege Lamberta Dinija pa tvrdi da "talijansko-hrvatski međudržavni odnosi nisu nikada bili tako dobri kao što su u ovom trenutku" te nastavlja: "Neriješenih pitanja, naravno, ima i dalje, a i čudo bi bilo da ih nema u odnosima dviju susjednih zemalja. Bitno se, međutim, promijenilo ozračje, pa se teži da se ti problemi rješavaju mirno, u hodu, bez skandala." Bešker se dalje osvrće na prijedlog u milanskom listu 'Il Giornale' da se "pozornost svrne sa starih raspri na nove, zajedničke interese" konstatirajući kako je "tu ključ za ovu bonacu, tako prikladnu sadašnjem ljetu": "...I Hrvatskoj i Italiji zajednički interesi (počev od razvijene ekonomske suradnje) nameću mirne odgovore. Hrvatska se poslije 'Oluje' stabilizirala sigurnosno, Italija se poslije travanjskih izbora stabilizirala politički, pa je manje i razloga i povoda da se neizbježni problemi napuhuju i u trzavice, a kamoli u sporove. Italiji treba mir na granici te stabilno robno i investicijsko tržište u Hrvatskoj, a Hrvatska treba sigurno zaleđe duž najdulje granice, te stabilnost u odnosima s glavnim kupcem. Italija je jasno rekla da zahtjeve za zaštitu svoje manjine neopozivo vezuje uz neizmjenjivost granica..." Primijetivši kako "ključ koji su našle Italija i Hrvatska nije nov ni neuobičajen", Bešker svoj komentar zaključuje: "Potrebni su dobra volja i čisti računi da ga se primjeni - a to vrijedi i za druge brave". VEČERNJI LIST 31. VII. 1996. Učinkovito optuživanje Hrvata Jozo Pavković u svom komentaru uočava kako već odavno u Mostaru nije bilo tako mirno kao ovih dana te se stoga pita "kome i zašto treba stvaranja vječitog slučaja 'Mostar'". "Kako bi slučaj bio veći", piše Pavković, "muslimanski predsjednik izjavljuje kako će 'tamo dolje' izbiti novi rat, a Mihael Steiner čak u sređivanju stanja priziva IFOR i međunarodnu policiju. Izetbegoviću je ona potreban alibi za sprečavanje sve većeg socijalnog bunta muslimanskog naroda." Uočivši kako je "Mostar dobar odgovor kada se nema drugih objašnjenja na promašaje vlastite politike", jer "kako drukčije objasniti jučerašnji 'Alijin izlazak na more' vlakom kroz taj isti Mostar, koji je eto sada po njemu put u svijet", Pavković zaključuje: "Nevjerojatno da je to grad koji se predstavlja fitiljem na bosanskoj bačvi baruta. Takvoj politici u leđa puše i Steinerov vjetar, čiji su se osobni interesi poklopili s muslimanskim. Ambiciozni Steiner zna da je Mostar izvanredno područje za napredovanje. I zna da je optuživanje tamošnjih Hrvata već odavno postalo učinkovito. Nitko neće provjeriti jesu li oni uistinu krivi, već će svi ponoviti one iste optužbe koje su već odavno trasirali Hans Koschnick i Klaus Kinkel. Stoga se, kriminalizirajući mostarske Hrvate, Steinera dovodi u prvi plan. A što će zbog toga ispaštati Hrvati i Mostara i Zagreba, to nikada i nije bio Steinerov, a osobito ne Izetbegovićev problem." Između 'Mozart kugle' i kanabisa Komentirajući ultimativne međunarodne pritiske na Hrvatsku i hrvatske vlasti u BiH, Višnja Starešina se poslužila jednim "karikaturalnim primjerom" iz hrvatskog Podunavlja. Naime, "želeći izvući iz izolacije srpsku djecu iz hrvatskog Podunavlja, Austrija je ponudila organizirati i platiti ljetovanje za 40-ak tamošnjih školaraca u Austriji. Ne našavši zanimanje i razumijevanje kod lokalnog srpskog dužnosnika, visoki se predstavnik UNTAES-a uputio u školu da u izravnom dogovoru s učiteljicim pronađe 40-ero djece koja bi otišla na ljetovanje." Zaprepaštava izjava učiteljice iz koje se zaključuje kako ona "u Austriji vidi zemlju smrtne opasnosti za srpsku djecu, gotovo koncentracioni logor". Vesna Starešina piše kako se tog primjera "osjećaja progonjenosti od strane 'svjetskih zavjerenika' prisjetila ovih dana kada se hrvatska državna politika nalazi pred još jednim ultimatumom EU - da do 4. kolovoza privoli mostarske Hrvate da sudjeluju u konstituiranju gradske vlasti". Pitajući se dalje "na koji se način hrvatska državna politika može nositi s takvim zahtjevima, a koliko može zaštititi interese bosanskohercegovačkih Hrvata, ne ugrožavajući pritom svoje državne interese, prije svega svoje odnose sa EU", te "što mogu učiniti i Hrvatska i hrvatske vlasti u BiH da sljedeći pritisci budu manji" Starešina zaključuje: "Valja priznati da međunarodni provoditelji Daytona nisu slijepi ni za bošnjačke opstrukcije Federacije pa za mostarsku krizu ne krive mostarske Hrvate, čak ni njihovo formalno političko vodstvo, već 'malu skupinu mafijaša' koja drži stvarnu vlast. Ta 'mala skupina mafijaša' postala je već opće mjesto svih političkih dijagnoza za Mostar i šire te razlog da se i na opravdane prigovore bosansko-hercegovačkih Hrvata u međunarodnoj zajednici često ne nalazi previše razumijevanja. Da bi se izbili argumenti za buduće ultimativne međunarodne pritiske, šteta za Hrvate u BiH, a i za Hrvatsku, utjecaj 'male skupine mafijaša' na donošenje političkih odluka nužno je bitno smanjiti. Među ostalim i zato što on vodi i bosansko-hercegovačke Hrvate, a vuče i Hrvatsku, prema stanju svijesti do koje se 'razvila' učiteljica iz Podunavlja. Što će nama 'Mozart kugle' kada imamo polja kanabisa? Pritom će se vlasnici polja uvijek sasvim dobro snalaziti u austrijskim i drugim bankama toga omraženog svijeta." 310111 MET jul 96