SARAJEVO, 27. srpnja (Hina) - Gotovo cijeli jučerašnji dan trajala je nervozna borba ratnih vojnih invalida Bosne i Hercegovine da ih netko sasluša i obeća im kako će njihova minimalna i zajamčena prava biti i ostvarena. Najavljen kao
skup očajnika koji su za slobodu svoje zemlje dali zdravlje i dijelove tijela, a sada nemaju od čega živjeti, prosvjed ratnih vojnih invalida i članova obitelji poginulih vojnika Armije BiH pretvorio se i u najbolji pokazatelj općeg nezadovoljstva naroda i nemoći političara da odgovore na sve izazove.
SARAJEVO, 27. srpnja (Hina) - Gotovo cijeli jučerašnji dan trajala je
nervozna borba ratnih vojnih invalida Bosne i Hercegovine da ih netko
sasluša i obeća im kako će njihova minimalna i zajamčena prava biti i
ostvarena. Najavljen kao skup očajnika koji su za slobodu svoje zemlje
dali zdravlje i dijelove tijela, a sada nemaju od čega živjeti,
prosvjed ratnih vojnih invalida i članova obitelji poginulih vojnika
Armije BiH pretvorio se i u najbolji pokazatelj općeg nezadovoljstva
naroda i nemoći političara da odgovore na sve izazove. #L#
Zahtijevajući da im se isplati samo ono što im po zakonu i pripada -
zaostale invalidnine i materijalna potpora - invalidi sa štakama i u
kolicima nisu htjeli ni čuti ni vidjeti federalnog premijera Izudina
Kapetanovića koji je došao kako bi im u vladino ime objasnio što
njihova država može za njih učiniti.
"Hoćemo Aliju!", vikala je masa ogorčenih ljudi i njihovih žena.
Predsjednik Izetbegović se pojavio pred zgradom Skupštine BiH
razmjerno brzo, za nepunih pola sata. Dok su tjelohranitelji s mukom
pravili prolaz kroz masu od preko dvije tisuće ljudi, stvorili su se i
muškarci za koje bi se teško moglo reći da spadaju u kategoriju ratnih
invalida, koji su nosili predsjednikove slike. Bili su tu i ministar
unutarnjih poslova Hebib, glavni tajnik Skupštine Čampara, šef
sarajevske policije Dahić - svi su oni pravili predsjedniku koridor.
Iako je njegov dolazak željno očekivan i burno pozdravljen,
Izetbegoviću je trebalo gotovo deset minuta uzaludnih pokušaja da bi
mu masa dopustila govoriti. "Dragi moji...", počinjao bi predsjednik,
a iz mase se čulo: "Ništa dragi - daj pare". Izetbegović je opet
pokušao: "Draga braćo i sestre". "Od čega ćemo hraniti djecu?", vikali
su iz gomile.
Predsjedniku nije ostalo ništa drugo nego da već zajapuren iskoristi
najjači argument: "U zemlji je velika kriza. Mi samo čekamo kada će
ponovno izbiti rat tamo dolje". Te su dramatične riječi, koje su u
svojim izvješćima sa skupa zanemarili svi sarajevski mediji, osim
"Oslobođenja", potaknule okupljene da ipak saslušaju što im
predsjednik ima reći. On nije imao izbora, nego priznati da o njihovim
zahtjevima ništa ne zna, pa je tražio da mu ih pročitaju. Amir Kriko,
predsjednik Udruge ratnih vojnih invalida, tek je tada dobio priliku
izvijestiti Izetbegovića da nekadašnji pripadnici Armije BiH imaju
pravo na mjesečnu invalidninu u iznosu "od 7 do 37 njemačkih maraka, a
i ona nije stigla već sedam mjeseci".
Izetbegović je nakon tridesetak minuta mučnog dijaloga s masom
otišao, invalidi su ostali okupljeni u Sarajevu sve do večeri,
blokirajući i promet oko zgrade predsjedništva. Iz Predsjednikova
ureda kasno te večeri objavljeno je priopćenje kako su svi zahtjevi s
prosvjednog skupa prihvaćeni.
Nakon prijašnjih štrajkova rudara i liječnika, završenih polovičnim
kompromisima koji nikoga nisu zadovoljili, prosvjed ratnih invalida
bio je najdrastičniji oblik izražavanja socijalnog nezadovoljstva, ali
je oslikao i političko stanje u zemlji. Za običnog Bošnjaka očito
nitko drugi osim Izetbegovića više nije autoritet, a i predsjednik se
očevidno mora sve upornije boriti da bi došao do riječi. Izetbegović
je morao uporabiti čak i argumente tipa "velika kriza" i "samo što
nije izbio rat".
"Vladajuće strukture u BiH apsolutno nisu u stanju riješiti
nagomilane socijalne probleme", kaže član predsjedništva BiH Ivo
Komšić te upozorava kako bez ujedinjavanja cjelokupnog političkog
potencijala u zemlji sve može postati još mnogo gore. Komšić drži kako
su izjave tipa "ponovno će rat" neutemeljene jer je jasno da IFOR
nikome neće dopustiti obnovu sukoba, no to opće stanje ne čini
jednostavnijim. Komšić upozorava kako se, upravo zbog socijalnih
problema, uoči izbora, sve pokušava prebaciti na emotivnu ravan.
Upravo tome i služe izgredi poput nedavnog spaljivanja džamije u
Prozoru i miniranja crkve sv. Ante u Bugojnu. To potvrđuje i
predstavljanje tih vandalskih postupaka u medijima jedne, odnosno
druge strane.
Ministarstvo unutarnjih poslova Federacije u petak je priopćilo kako
će "poduzeti sve potrebne korake da počinitelje otkrije i preda
sudskim tijelima".
(Hina) rm mp
271342 MET jul 96