QUEBEC, 17. srpnja (Hina/AFP) - Rolland Lemieux, jedan od najboljih trapera u Kanadi, upućuje pogled pun nježnosti na široka prostranstva Rezervata Laurentides: "To bih volio ostaviti svojoj djeci u nasljeđe, radije nego
kuću...".
QUEBEC, 17. srpnja (Hina/AFP) - Rolland Lemieux, jedan od najboljih
trapera u Kanadi, upućuje pogled pun nježnosti na široka prostranstva
Rezervata Laurentides: "To bih volio ostaviti svojoj djeci u nasljeđe,
radije nego kuću...". #L#
Rođen u Quebecu, stotinjak kilometara južno, u toj se šumi osjeća kod
kuće. Na 5.640 km2 rezervata, crnih medvjeda, vukova i kanadskih
lososa ima u izobilju, gotovo kao u doba prvih istraživača, osim što
njihovo očuvanje danas zahtijeva ozbiljno upravljanje.
Vodič "ekoturista" ljeti, zimu posvećuje skupljanju podataka o stanju
crnih medvjeda: kad ženke spavaju odlazi ih pregledati s njihovom
mladunčadi u njihovom brlogu. Tamo medvjedica donosi mladunce na
svijet u siječnju, dvoje ili troje medvjedića. "Do danas sam ih
pregledao šest stotina", naglašava on.
Lakše reći nego učiniti! Pod debelim snježnim pokrivačem čak i
medvjeda koji je prethodne godine dobio ogrlicu-odašiljač i za kojeg
se pouzdano zna da se nalazi u blizini teško je locirati. Samo
izvježbano oko može primijetiti pod trulim stablom mali 'dimnjak' koji
je u snijegu nastao isparavanjem topline uspavane životinje.
Potom se treba provući kroz taj ulaz i anesterizati medvjedicu
strelicom: doista, suprotno drugim životinjama koje zimski san uranja
u vrstu agonije, medvjedi su se u stanju probuditi u bilo kojem
trenutku.
Svaki put se majku i njezinu mladunčad izvlači iz brloga, pregledava,
mjeri, važe, prije nego ih se brižljivo vraća natrag. Napraviti to s
beživotnim tijelom ženke od sto kilograma kroz uski prolaz doista
predstavlja pothvat...
Ali tako smo bar sigurni da se populacija crnih medvjeda dobro drži u
Kanadi. Samo ih je u pokrajini Quebec oko 60.000 što omogućava kako
njihovo promatranje tako i njihov lov i hvatanje u zamku. U
Laurentides lov se može provoditi 120 dana godišnje, početkom ljeta i
ujesen.
Istina je da se može susresti medvjeda tamo gdje ga se ne očekuje.
Tabanaše iz Nacionalnog parka Mauricie (200 km sjeveroistočno od
Montreala) zapazio je biolog Claude Samson sa Sveučilišta Laval 50 km
od zaštićene zone: oni napuštaju park prema posječenoj šumi gdje
nalaze biljke i voće kojima je potrebna svjetlost i ne mogu se naći u
dubokoj šumi. Ti svežderači toliko vole voće da ih se može jednako
namamiti kolačem od borovnica kao i ustajalim mesom.
Te su opservacije dale za pravo onima koji uviđaju da je integralna
zaštita šume samo prividno idealna. Nekada je i najmanja iskra
izazivala dolazak vatrogasaca. Otada se shvatilo da ograničeni požari
potiču raznolikost šume. Uvođenje eksperimentalnog programa
dirigiranog spaljivanja trebalo bi omogućiti medvjedima da nađu, ne
udaljujući se iz parka, gotovo iščezle biljne izvore.
Posječena šuma može obogatiti izvore hrane ali, istodobno, nestanak
zaštitničkog biljnog pokrova izlaže životinje većim opasnostima. Jedno
je ispitivanje o učinku ogoljenja šume na jelena iz Virginije, koje je
ostvarila Brigitte Laquerre (sa Sveučilišta Montreal), dobro ukazalo
na taj tip problema. Korita za hranu smještena su na pročišćenim
mjestima i u šumi: na otvorenom prostoru jeleni su ostavljali mnogo
hrane odlazeći vrlo brzo, nedvojbeno iz straha da ih ne uoči neki
medvjed ili puma.
(Hina) bnš bnš
170154 MET jul 96