RIM, 12. srpnja (Hina/AR) - Prema najnovijem prijedlogu bivšega vodećeg suca istražitelja iz tzv. "poola 'čiste ruke'", a sadašnjeg ministra javnih radova Antonija Di Pietra, Italija bi uskoro mogla oformiti posebne snage za
otkrivanje podmitljivih državnih službenika.
RIM, 12. srpnja (Hina/AR) - Prema najnovijem prijedlogu bivšega
vodećeg suca istražitelja iz tzv. "poola 'čiste ruke'", a sadašnjeg
ministra javnih radova Antonija Di Pietra, Italija bi uskoro mogla
oformiti posebne snage za otkrivanje podmitljivih državnih službenika.
#L#
Prema tom prijedlogu, oko 350 inspektora trebalo bi nadzirati
imovinsko stanje svih zaposlenih u državnim službama, kojih ima,
ubroje li se svi - od portira u školama i ministarstvima do vrhovnih
sudaca - gotovo deset milijuna. Ako bi se utvrdilo da se imovinsko
stanje nekog državnog službenika ili njegove obitelji nerealno
izmijenilo, onda bi ta osoba morala napustiti radno mjesto i
vjerojatno bi protiv nje bio pokrenut postupak. Di Pietro, čovjek koji
je ne tako davno razotkrio korupcionašku vezu između političara i
poduzetnika, istaknuo je da se radi samo o prijedlogu o kojem još
treba raspravljati, no unatoč tomu, odmah su uslijedile mnoge reakcije
"pro i contra".
Ovih je dana srušen i rekord po iznosu koji jedna osoba osumnjičena
da je sudjelovala u aferi korupcije namjerava vratiti pravdi kako bi
bila blaže kažnjena. Rimski građevinski poduzetnik Domenico Bonifaci
ponudio je 54 milijarde lira kao svoje obeštećenje državi, a uplatio
bi ih na poseban račun koji su odredili suci, u zamjenu za blažu
kaznu, konkretno jedanaest mjeseci zatvora, umjesto višegodišnjeg.
Dosad je najveći iznos ponuđen sucima bio sedam i pol milijardi lira,
a ponudio ga je, kako bi mu se pri donošenju presude ublažila kazna,
komercijalist Pompeo Locatelli.
Građevinski poduzetnik Bonifaci, koji ima samo pet razreda osnovne
škole, a bogatstvo je stekao kupoprodajom nekretnina i građevinskim
poslovima, osumnjičen je da je sudjelovao u organiziranju
"maksikorupcije" od 150 milijardi lira, kojom se 1989. obavljao
"posao" nazvan Montedison, odnosno Enimont. Riječ je o golemoj
kemijskoj tvrtki koja je trebala nastati između privatne tvrtke
Montedison (čiji je glavni vlasnik i jedan od napoznatijih i
najbogatijih talijanskih poduzetnika Raul Gardini počinio samoubojstvo
kad je na vidjelo izašla korupcija koja je uključila i mnoge
političare, posebno socijaliste bivšeg premijera Craxija) i državne
ENI (otuda naziv Enimont), ali je sve završilo neslavno, s time što su
istodobno brojne osobe bile korumpirane. Bonifaci je u zamjenu za
usluge u propalom poslu Enimont dobio neka poduzeća koja se bave
nekretninama i koja su posjedovala mnogo građevinskog prostora.
Sudac Francesco Greco trebao bi donijeti odluku o toj Bonifacijevoj
ponudi. Računa se da bi se samo na osnovi te istrage moglo prikupiti
više od sto milijardi lira, a novac se vraća oštećenim poduzećima.
Primjerice, nakon istrage o drugom korupcionaškom slučaju, milanskom
će gradskom prometnom poduzeću biti vraćeno 15 milijardi lira kojima
će ono kupiti nove tramvaje.
Koliko su državni službenici krali, vidi se iz još jedne istrage,
vezane uz bivšeg ministra zdravlja De Lorenza i direktora Ministarstva
zdravlja Duilia Poggiolinija, koji su primali novac od tvornica
lijekova. Poggiolini, u čijem su stanu nađene i zlatne poluge, optužen
je da je za sebe nezakonito pribavio 32 milijarde lira i u tom iznosu
su mu zaplijenjena dobra.
Di Pietrova ideja očito ide za tim da se spriječi dosta proširena
pojava, ali ima i onih koji drže da bi se time stvorio pretjerani
nadzor i previše ušlo u osobne stvari pojedinaca, pa su neki taj
njegov plan već nazvali orvelovski - Veliki Brat. Di Pietro, pak, svoj
prijedlog opravdava pozivajući se na to da u svim civiliziranim
državama postoji nešto slično, da to uostalom predviđaju i talijanski
zakoni i da je to potrebno kako bi se stalo na kraj potkupljivosti.
Uostalom, svi parlamentarci moraju javno svake godine iznositi svoje
imovinsko stanje da svi građani Italije mogu vidjeti eventualne
promjene.
(Hina) st br
121509 MET jul 96