ZAGREB, 9. srpnja (Hina) - Ivan Šabić u današnjem broju Vjesnika iznosi svoja gledišta o radu Međunarodnog suda u Haagu, poglavito o slučaju optuženog Dražena Erdemovića.
ZAGREB, 9. srpnja (Hina) - Ivan Šabić u današnjem broju Vjesnika
iznosi svoja gledišta o radu Međunarodnog suda u Haagu, poglavito o
slučaju optuženog Dražena Erdemovića. #L#
"Mnogo zvanih malo izručenih - tako bi mogla glasiti moderna inačica
jedne poznate narodne izreke. Riječ je, naravno o pozivnicama što ih
ispisuju tužitelji Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na
prostoru bivše jugoslavije. Što se odazvanih tiče, omjer Hrvata,
Muslimana i Srba je sada 3:3:1. Poimenično to su: general Tihomir
Blaškić, nekadašnji načelnik glavnog stožera HVO-a - dragovoljno
otišao u Haag, Zdravko Mucić, nekadašnji zapovjednik zarobljeničkog
logora u Konjicu - uhićen u Beču, Dražen Erdemović, nekadašnji
pripadnik vojske bosanskih Srba - uhićen u Novom Sadu, Zejnil Delalić,
nekadašnji zapovjednik Operatvine grupe Jug Armije BiH sa sjedištem u
Konjicu - uhićen u Muenchenu, Esad Landžo zvani Zenga, nekadašnji
čuvar logora u Konjicu - izručile ga vlasti BiH, Hazim Delić,
nekadašnji zapovjednik zarobljeničkog logora u Konjicu - izručile ga
vlasti BiH, i Duško Tadić, nekadašnji čuvar u zarobljeničkom logoru
Omarska - uhićen u Njemačkoj".
(...) "Sam po sebi najveću pozornost zaslužuje slučaj Dražena
Erdemovića. (...) Erdemović je, dakle, Hrvat, podrijetlom je iz
okoline Tuzle (rođen 1971. u selu Donja Dragonja), a optužen je za
zločine nad srebreničkim Muslimanima koje je, kako je navedeno u
optužnici, počinio kao pripadnik vojske bosanskih Srba, a pozornost
suda izazvao je nakon što je sam priznao da je u dva navrata ubio
ukupno oko 70 Muslimana. Vlasti u Beogradu, u čijim je rukama bio,
pokazale su u Erdemovićevom slučaju neočekivanu dozu kooperativnosti s
haaškim sudom, što se ne može reći za slučajeve trojice srpskih
generala - Veselina Šljivančanina, Mile Mrkšića i Miroslava Radića -
optuženih za zločine u Vukovaru, koji su jednako dostupni vlastima u
Beogradu, kao ni u slučaju Ratka Mladića i Radovana Karadžića koji
povremeno dođu na konzultacije u Beograd i mirno se vrate u svoje
jazbine skrivene u bosanskim gudurama."
(...) "Erdemović je prvi optuženik koji je pred Međunarodnim sudom za
ratne zločine priznao krivnju, pa se posve logičnim čini predviđanje
da će biti i prvi optuženik kojemu će Haaški sud izreći presudu, a
ostali sudionici u zločinima koje je Erdemović priznao, kojih je
svakako još dosta jer je Erdemović priznao ubojstvo 'samo' 70 od oko
1.200 strijeljanih, i dalje su na slobodi, čak im i Međunarodni sud
(još) nije uputio pozivnice."
(...) "Uz sve to, haaški je sud pustio na slobodu Radovana
Kremenovića, poručnika Vojske Jugoslavije i bivšeg pripadnika
specijalnih postrojbi vojske bosanskih Srba, koji je haaškom sudu bio
izručen zajedno s Erdemovićem. Osim toga, Erdemović je očekivao da će
u zamjenu za svoje svjedočenje pred haaškim sudom dobiti sigurno
utočište negdje na zapadu i tako izbjeći daljnje neugodnosti koje je
kao Hrvat mogao doživjeti živeći u Srbiji, ali se i taj njegov plan
izjalovio..."
(...) "Na apsurdnost nekih poteza Haaškoga suda, koji je (navodno)
zamišljen kao mehanizam za kažnjavanje ili makar uklanjanje iz javnog
života svih zločinaca, bez obzira na to kojoj strani pripadali,
ukazivano je mnogo puta, posebice na vremensku podudarnost podizanja
optužbi s nekim događanjima u mirovnom procesu i na očiti nerazmjer
između broja žrtava i njihove nacionalne pripadnosti, s jedne strane,
i broja osoba optuženih za ratni zločin i njihove nacionalne, s druge
strane. U tom smislu je slučaj Dražena Erdemoviža, od držanja vlasti u
Beogradu pa do postupaka haaškog suda u vezi s njegovim iskazom,
primjer kojim se, bez velikog teoretiziranja, sjajno može ilustrirati
rad međunarodnoga suda."
(Hina) mc
090825 MET jul 96