GOVOR PREDSJEDNIKA TUĐMANA NA 3. KONVENCIJI HSK

BRIJUNI, 6. srpnja (Hina) - Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman govorio je danas na Brijunima sudionicima Treće konvencije Hrvatskoga svjetskog kongresa, pozvavši HSK da usmjeri sve napore na to da hrvatsko iseljeništvo sada zna da ima svoju slobodnu i demokratsku državu s kojom se može ponositi, jer je uspostavljena na demokratski način, državu koju je svijet priznao i državu koja ima partenrske odnose sa SAD-om. Hrvatski je predsjednik pozvao iseeljeništvo da bude "predstavnik i tumač interesa svoje države, jer još uvijek ima naših ljudi u zemlji i svijetu koji podliježu floskulama, pa ne vide da se sve državne politike vode u vlastitu interesu - pojedine države, pojedinog bloka". "Naučimo se i mi da sve svoje snage i interese usmjerimo prema interesima hrvatske države", kazao je hrvatski predsjednik, dodavši kako bi bilo neobično važno da se vraćaju iz iseljeništva, "jer nas ima u svijetu koliko u zemlji, a domovina nam je pusta, a nema ljepše zemlje". "Ja znam da se svi ljudi ne mogu vratiti, ali 100, 200, 300 tisuća hrvatskih ljudi da se vrati - to bi značilo domovini kao 'kruh gladnome'", kazao je predsjednik Tuđman, dodavši kako zna da tu "postoje mnoge teškoće, da moramo u domovini svladavati i psihološko-moralne i zakonske zapreke, koje dolaze svjesno od predstavnika starog režima". "Budite zaista svjetski hrvatski kongres koji će ujediniti sve hrvatske snage i nastojanja, suzbiti međusobna trvenja u iseljeništvu, kao što ga moramo i u zemlji, radi budućnosti Hrvatske. Budite oni koji će te davati konkretne prijedloge što treba učiniti da bismo jedinstvo domovinske hrvatske sve više jačali i omogućili povratak", poručio je predsjednik Tuđman sudionicima Hrvatskoga svjetskog kongresa. #L# Pozdravljajući sudionike Konvencije, predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman u svom je govoru izrazio i zahvalnost sveukupnome hrvatskom iseljeništvu, kojeg ima, napomenuo je, kao i stanovnika u domovini. "To iseljeništvo dokaz je i odraz sve tragike, ali i veličine hrvatske povijesti", kazao je predsjednik Tuđman podsjetivši da je već od 16. stoljeća hrvatski puk, pred najezdom osmanlijskih osvajača, a zatim i protunarodnih režima, morao napuštati domovinu odlazeći najprije u europske, a zatim i u prekomorske zemlje. U tom odlasku, istaknuo je dr. Tuđman, ogleda se tragika, jer je to slabilo hrvatsko nacionalno biće u domovini. Štoviše, odlascima sve do Drugoga svjetskog rata, to je hrvatsko iseljeništvo odlazilo još nedovoljno nacionalno zrelo, naglasio je hrvatski predsjednik, podsjetivši da je to bilo vrijeme stvaranja Jugoslavije. "U tome je tragika", rekao je dr. Tuđman, "što smo i mi sami doprinosili uvjerenju kao da je Hrvatska u nekoj Jugoslaviji". No, u većini hrvatskog iseljeništva - baš zato što je bilo tako brojno i što je u njemu uvijek, i od najstarijih vremena, a pogotovo nakon Drugog svjetskog rata - bilo je i svijesti i djelatnosti na održavanju hrvatske nacionalne svijesti, istaknuo je predsjednik Tuđman. Spomdenuo je pritom političku, kulturnu, žurnalističku djelatnost, a pogotovo izravne, rodbinske veze iseljeništva sa svojom domovinom. "U tom smislu je hrvatsko iseljeništvo apsolutno dalo svoj golem prilog ne samo održanju nacionalne svijesti nego i u razvijanju one političke zrelosti koja nas je dovela u ovo doba do samostalne i nezavisne hrvatske države", ustvrdio je predsjednik Republike. Podsjetivši na vrijeme sedamdesetih i osamdesetih godina i svoje gostovanje u iseljeništvu, jer mu je u domovini bilo zabranjeno javno nastupati, dr. Tuđman je ocijenio da je u tom iseljeništvu na veći odjek i brže prihvaćanje naišla ideja pomirbe i nužnosti stvaranja - krajem osamdesetih, u prijelomno europsko vrijeme - svoje države. Ta je ideja u iseljeništvu, drži dr. Tuđman, bila pripremljena mnogobrojnom stranačkom djelatnošću, ali i sviješću u kom i kakvom svijetu živi. "Na programu stvaranja jedinstva domovinske i iseljene Hrvatske, na pomirbi svih naraštaja i svih staleža, svih ljudi najoprečnijih političkih pogleda, uspjeli smo stvoriti svoju slobodnu, demokratsku, suverenu hrvatsku državu", kazao je hrvatski predsjednik, dodajući da je tako ostvaren i nacionalni preporod kakav nisu uspjele ostvariti druge zemlje. Detaljno obrazlažući povijesne okolnosti i teškoće koje su pratile stvaranje hrvatske države, Hrvatskoj nesklone međunarodne interese koji su težili očuvanju Jugoslavije, u vrijeme kada je Hrvatska bila goloruka a znalo se da svijet neće samostalnu Hrvatsku, predsjednik Tuđman je istaknuo da se u tom vremenu morala voditi razborita politika. Osvrćući se pritom na pitanje zašto Hrvatska nije udarila na Jugoslavensku armiju za vrijeme napada na Sloveniju, dr. Tuđman je istaknuo kako je postojao dogovor zapadnih sila da se "Slovenija otkači, a Hrvatska ostane u Jugoslaviji". "Tražili su samo ispriku da mogu svom silom udariti na Hrvatsku kad smo još bili goloruki. No, nismo na takvu zamku pali. Održali smo se 1991. i tada nas je svijet počeo priznavati", kazao je hrvatski predsjednik, podsjetivši da su to najprije učinili čimbenici koji su više bili upoznati s prilikama na Balkanu. "Ali to je priznanje bilo zbog nužnosti priznanja tog stanja koje smo stvorili i s težnjom da nas na neki način vrate u stare okvire, bez Slovenije", kazao je. I nakon priznanja, istaknuo je predsjednik Tuđman, nastavila se politika "onemogućavanja samostalnosti Hrvatske". Podsjetio je da su, u vrijeme kada je Hrvatska pristala na angažiranje UN-snaga, unutarnji i međunarodni protivnici hrvatske samostalnosti ponudili svoje planove, kao što je plan Z-4, a s druge se strane nudio koncept regionalizacije. "Mi smo znali voditi takvu politiku da ne propustimo taj povoljni povijesni trenutak sloma socijalističkog sustava u Europi. I zbog toga spremali svoju vojnu silu, stvorili uvjete da idemo u oslobađanje dubrovačkog područja, Maslenice, zapadne Slavonije, Banovine, Korduna, Like", rekao je Predsjednik. Naglasio je pritom da ni jedan od tih koraka koji se poduzimao za oslobađanje hrvatske zemlje ne samo da nije imao potporu međunarodnih čimbenika nego se stalno preporučalo da se te akcije ne poduzimaju. "Bili smo za mir, za okončanje rata što prije, ali i za oslobađanje Hrvatske, uspostavu Hrvatske kao suverene države, koja će biti u dobrim odnosima s europskim i svjetskim silama, ali neće dopustiti da joj drugi naređuju", istaknuo je dr. Tuđman. "Bili smo kadri osloboditi Hrvatsku, jer smo imali jedinstvo iseljene i domovinske Hrvatske", kazao je naglašavajući pri tom da je udio iseljeništva bio golem, i u hrvatskoj Vladi (u kojoj je sedam članova bilo iz iseljeništva), te da je u hrvatskim oružanim snagama bilo nekoliko tisuća boraca iz iseljeništva. Kao primjer nenaklonosti, dr. Tuđman je naveo 1991., kada je UN uveo embargo na uvoz oružja, koji je značio da Hrvatsku treba ostaviti goloruku i u situaciji i politici utjecaja, kako bi bila vezana, bespomoćna. "Strateškom politikom uspostave, obrane hrvatske samostalnosti, i pretvaranja Hrvatske u regionalnu silu, jer smo stvorili silu koja je pobjedila jugokomunističku armiju, svijet je morao priznati Hrvatsku, koji i sam govori da smo svojim pobjedama promijenili strateške odnose i postali regionalna sila s kojom moraju računati", rekao je hrvatski predsjednik. Uz čudo na vojnim poprištima, izgrađivao se i izgradio demokratski poredak, a ostvareno je i gospodarsko čudo, rekao je hrvatski predsjednik, dodajući da smo uspjeli oboriti hiperinflaciju, da smo uveli kunu kao nacionalnu hrvatsku valutu te da je Hrvatska jedna od zemalja s najmanjom inflacijom. I u financijskim krugovima, istaknuo je, od MMF-a, Svjetske i Europske banke do japanskih financijskih stručnjaka priznaju da je to što je Hrvatska učinila zadivljujuće i da je to svrstava u najperspektivnije zemlje koje izlaze iz socijalističkog sustava. "U financijskim krugovima stekli smo povjerenje, no u diplomatsko-političkim krugovima ostali smo predmet - kako da nas onemoguće kao samostalnu, suverenu hrvatsku državu, odnosno kako da nas vrate u neke balkanske okvire", kazao je dr. Tuđman. Napomenuo je da su to ideje - od rekonstrukcije Jugoslavije, stvaranja 'euroslavije', balkanske konfederacije, unije jugoistočne Europe - ideje regionalnog pristupa rješenja krize. Spomeuo je također i tezu međunarodnih čimbenika da je Hrvatskoj mjesto u balkanskoj regiji. "Mi smo", istaknuo je hrvatski predsjednik, "odlučno izložili naše stajalište, i to je bio uzrok novog napadaja na Hrvatsku. "Ne prihvaćamo takav regionalni pristup rješavanja novog europskog međunarodnog poretka iz jednostavnog razloga - Hrvatska je u cijeloj svojoj povijesti sastavni dio zapadnoeuropske civilizacije, a geopolitički je sredozemna i srednjoeuropska zemlja, u taj je balkanski blok ušla tek poslije Prvoga svjetskog rata", kazao je predsjednik Hrvatske. Predsjednik Tuđman je napomenuo da se to jasno dalo znati i Europi i SAD-u, a spominjući nejedinstvenost Europe, kao golem uspjeh hrvatske politike naveo je ostvarene odnose sa SAD-om kao velesilom - i to na svim područjima, državno-političkim, vojnim i drugim. Ali, podsjetio je, ni u SAD-u nisu nestali oni koji su i 1991. bili za održanje Jugoslavije. Iz nevladinih američkih krugova imamo, naglasio je, u Hrvatskoj plaćene i podupirane, ne samo od Sorosa, antihrvatske djelatnosti. Spomenuo je pri tom neke hrvatske tjednike, te podsjetio da je i iz Njemačke "bilo poticanja okupljanja svih koji su protiv hrvatske vlasti". Takve se ideje, ocijenio je, podupiru jer se neki krugovi ne mogu pomiriti sa stvaranjem samostalne hrvatske države. Pitajući zašto se potiču takve ideje, te kao primjer navodeći sedmočlanu oporbenu koaliciju, predsjednik Tuđman je odgovorio: "Da bi se oborila hrvatska vlast koja je stvorila samostalnu Hrvatsku i stvorila snagu s kojom se mora računati. Znaju da je izvana ne mogu oboriti, nego da je treba obarati iznutra, i u tome je naš problem." "Nisu nam bile krive samo međunarodne okolnosti što od 12. stoljeća pa do danas nismo imali svoje samostalne države", kazao je dr. Tuđman, dodavši da su uzroci bili u nama, u hrvatskim redovima. Prema tome ne smijemo dopustiti da unutarnji politički diletanti i provokatori ili pak vanjski čimbenici, kojima bi iz ovih ili onih razloga bilo bolje da ne bude Hrvatske, nego da bude u nekakvoj 'jugobalkaniji', sruše što smo stekli, poručio je hrvatski predsjednik. Podsjetivši i na žrtve u domovinskom ratu, on je istaknuo da moramo i u budućnosti biti dovoljno politički zreli te da je i golema većina hrvatskog naroda jamstvo da ćemo sačuvati svoju slobodu i suverenost. Predsjednik Tuđman detaljnije je govorio i o politici prema Bosni i Hercegovini, ocijenivši da je kriza u BiH jedan od razloga za stalni pokušaj kompromitiranja hrvatske politike. Kao jedan od elemenata u borbi protiv Hrvatske, naveo je psihološki rat koji je imao pristaše u inozemstvu i u Hrvatskoj. Takvim je ratom ocijenio i krilaticu da "u Hrvatskoj treba onemogućiti Hercegovce, jer će oni jednog dana doći glave Hrvatskoj", te tobožnju pogrešnu politiku u BiH. "U BiH smo vodili jedino ispravnu politiku", ustvrdio je predsjednik Tuđman. "U vrijeme kad se željela sačuvati Jugoslavija", istaknuo je, "mi smo znali da je jedino i stvarno moguće, u danim međunarodnim okolnostima, da se oslonimo na svoje snage i pružimo pomoć narodu u Hercegovini koji je bio ugrožen u vrijeme kad muslimansko vodstvo nije bilo spremno na otpor. Predsjednik Tuđman podsjetio je na tadašnju politiku muslimanskog vodstva, te na vrijeme kada se u međunarodnim razgovorima nudilo kantonalno rješenje, zatim provincije te unija triju republika. U to vrijeme, po riječima predsjednika Tuđmana, bilo mu je rečeno da Hrvatska može odmah priključiti zapadnu Hercegovinu, ali ne i središnju Bosnu. "Rekao sam: 'Ne, središnja Bosna, od Travnika, Viteza, Busovače, Kiseljaka su hrvatska područja, i na taj bismo način u Hrvatskoj imali još stotinu tisuća izbjeglica, a definitivno bi bila pokopana mogućnosti hrvatsko-muslimanske suradnje'", istaknuo je predsjednik Tuđman. Objašnjavajući zašto je došlo do hrvatsko-muslimanskog sukoba, hrvatski je predsjednik kao povijesnu istinu označio da je u vrijeme ideje o stvaranju unije triju republika u muslimanskom vodstvu prevladalo mišljenje da za budućnost muslimanske države treba osigurati što veći teritorij i neposredni izlaz na more. "To je bio razlog, osobito to da se skrši Mostar, a to je bio jedini grad gdje su Hrvati imali svoju kulturne, znanstvene institucije", kazao je dr. Tuđman. "Iako je u našim redovima bilo onih koji su smatrali da Muslimani vode takvu politiku da se s njima ne može, pa su i na svoj način bili smetnja uspostavi normalnih odnosa, objektivno je takvih bilo više na muslimanskoj strani", kazao je dr. Tuđman, dodavši kako se htjelo i u zemljopisnom smislu stvoriti takva muslimanska država koja bi mogla samostalno živjeti s osloncem na islamske zemlje, a protiv Hrvata i protiv Srba. "Vodeći računa o hrvatstvu u čitavoj BiH, a ne samo u Hercegovini", napomenuo je dr. Tuđman, "ratovalo se i u bosanskoj Posavini, koja nije", kako je dodao, "izgubljena hrvatskom politikom nego ratnim razvojem događaja". Dio bosanske Posavine, kazao je, vraćen je Daytonskim sporazumom. Odbacujući kritike u svezi s politikom u BiH, predsjednik Tuđman je ocijenio da te kritike nemaju osnove, da je hrvatskom politikom omogućeno da SAD preuzme vodeću ulogu u rješenju krize. Osvrćući se na daytonski sporazum, te na stvaranje hrvatsko-muslimanske federacije, dr. Tuđman je naglasio da time nisu samo otklonjeni sukobi dviju država, nego su i osigurani strateški interesi hrvatskog naroda, jer se u washingtonskim sporazuma precizira i da hrvatsko-muslimanska federacija mora biti povezana konfederalnim vezama s Hrvatskom. Time je, kazao je, osigurano hrvatstvo u BiH, strateški interesi hrvatske države, a stvoreni su i uvjeti za opće interese zapadne Europe koja nije htjela dopustiti da se u BiH stvori samostalna muslimanska država koja bi kao takva bila oslonac islamskim zemljama pa i islamskim fundamentalistima za njihovu politiku zaoštravanja sukoba islamske i zapadne civilizacije. "Tim i takvim sporazumom osigurali smo strateške interese Hrvatske, ali i preuzeli veliku obvezu", rekao je predsjednik Tuđman, napominjući da je zadatak da Federacija BiH bude što tješnje povezana s Hrvatskom. Predsjednik Tuđman je kazao da su "Muslimani ipak podrijetlom iz hrvatskoga nacionalnog stabla, većim dijelom govore i sada ikavicom, hrvatskim govorom te da će biti i njima u interesu, jer nemaju drugog izlaza, a i nama, da ostvarimo suživot". Treba težiti da čitava Federacija postne ne samo formalno vezana za hrvatsku, nego i gospodarski i civilizacijski bliža Hrvatskoj, kazao je predsjednik Tuđman. Osvrćući se na unutarnje probleme u Hrvatskoj, predsjednik Tuđman je rekao da je manjih pogrešaka bilo kod privatizacije, ali da je privatizacija postigla bolje rezultate nego u drugim istočnoeuropskim zemljama. Opetujući uspjehe u gospodarstvu, predsjednik Tuđman je ocijenio da je današnja Hrvatska s demokratskim poretkom, iskustvima koja je stekla, redarstvenim i oružanim snagama postala takav međunarodni čimbenik s kojim moraju računati i u Europi i SAD-u. Osvrćući se na ideje u međunarodnim krugovima da se Hrvatsku vrati na Balkan, predsjednik Tuđman je kazao kako misli da su ti čimbenici poprilično uzdrmani u tim zahtjevima hrvatskim odlučnim otporom toj ideji. "I nakon razgovora koje smo imali posljednjih mjesec dana počeli su govoriti: 'Ako će Hrvatska odigrati pozitivnu ulogu u BiH u smislu održanja Federacije, neće inzistirati na tome da nas vraćaju na Balkan'", kazao je predsjednik Tuđman. "Stvorili smo Hrvatsku demokratsku i samostalnu, jaku Hrvatsku", rekao je dr. Tuđman, ističući da možemo računati da ćemo je sačuvati kad smo se održali unatoč svim nedaćama i nesklonostima u povijesti te svim lutanjima. Podsjećajući na uspjehe akcija "Bljesak" i "Oluja", dr. Tuđman je spomenuo da mu je i jedan od bliskih suradnika, a to je samo primjer tadašnje atmosfere, rekao da je budućnost hrvatske države i hrvatskog naroda osigurana, pa makar i bez istočne Slavonije i Baranje. "Ja sam mu rekao: 'Sad tek ćemo laganije osloboditi istočnu Slavoniju i Baranju'", istaknuo je predsjednik Tuđman, navodeći da je to četiri posto kopnenog dijela hrvatskog područja. "Mogli smo odmah poći na istočnu Slavoniju. Mogli smo odmah poći na Banjaluku i osloboditi je, ali - da smo došli u Banja Luku, tada bi nas proglasili agresorima jer to nisu hrvatska područja. Proglasili bi sankcije protiv nas i tako dalje", ocijenio je dr. Tuđman. Govoreći o istočnoj Slavoniji, hrvatski je predsjednik rekao da se ona mogla osloboditi oružanom silom ali da bi tada doživjeli još veće žrtve nego što smo ih ukupno do sada imali. Naveo je pritom da je do sada bilo oko 13 tisuća mrtvih u Hrvatskoj i oko 7 tisuća mrtvih u BiH. "Da smo pošli oružano na Baranju, zapadni Srijem i istočnu Slavoniju, obzirom na direktno prisustvo jugoslavenske armije, blizinu Srbije, razrušili bi nam do kraja Vinkovce, Osijek, Đakovo, imali bi još veće žrtve", naglasio je predsjednik Tuđman. Zbog mogućnosti velikih žrtava, rekao je, nisam dopustio da se ide vojnom akcijom, a i zbog toga da bismo dokazali da smo za mirno rješenje. "SAD su nam jamčile, obzirom da imaju vodeću ulogu, da će nam osigurati mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja, rekao je Predsjednik. "To će biti skoro godinu dana kasnije, ali bez žrtava i bit će to dokaz naše spremnosti da prihvaćamo da ostanu oni Srbi koji će priznati hrvatsku državu kao svoju domovinu", kazao je hrvatski predsjednik. Pritom se osvrnuo i na odlazak Srba sa područja oslobođenih "Olujom", podsjećajući da hrvatska strana nije tražila da oni odu, ali da ih je 90 posto otišlo svojom voljom, jer su, kako je rekao, tražili da vladaju u Hrvatskoj. "Nećemo pristati da se svi sada vrate u Knin i zapadu Slavoniju, ali ćemo pristati da ostanu oni koji su ostali u hrvatskom Podunavlju, a nisu okrvavili ruke, i koji su spremni da priznaju hrvatsku državu sada kad više neće moći biti instrument velikosrpske politike", rekao je dr. Tuđman, navodeći da će se time i pred svijetom, koji Hrvatskoj zamjera da navodno želi etnički čistu državu, dokazati da smo za demokratsko rješenje ali za hrvatsku suverenost. "To je razlog da smo tako postupili", kazao je dr. Tuđman, ocjenjujući da smo praktično već u hrvatskom Podunavlju - počet će povratak prognanika, tamo je već Ina, hrvatski redarstvenici, hrvatska zastava na granici prema Mađarskoj. Imat ćemo mirno rješenje, tu će biti uspostavljena puna hrvatska suverenost, ustvrdio je predsjednik Tuđman. (Hina) bn mc 062136 MET jul 96