UZ 5. OBLJETNICU SLOVENSKE DRŽAVNOSTI: 'KAPITAL' DRŽAVNOSTI POLAKO SE TROŠI

SE TROŠI (od dopisnika Hine Luke Fiamenga) LJUBLJANA, 28. lipnja (Hina) - Slovenski su se vodeći političari i uz petu obljetnicu državne samostalnosti opet posvađali oko toga tko je najzaslužniji za izlazak iz Jugoslavije i za razmjerno malu cijenu koja je za to bila plaćena. Za umjetničko geslo središnje proslave, na kojoj je govorio predsjednik Milan Kučan, uzeta je naime futuristička pjesma Srečka Kosovela, koja počinje stihovima "Zlato je gnoj, a gnoj je zlato ....", što je predsjednika prve slovenske vlade Lojza Peterlea navelo na ostavku u počasnom odboru, a slično je postupio i prvi ministar obrane Janez Janša. Sve je bilo gotovo 'remake' iste proslave iz 1993., kad su Kučanu najviša državna odlikovanja u kutiji za cipele vratili svi junaci iz doba osamostaljivanja, prosvjedujući, kako su izjavili, zbog predsjednikove jugonostalgije i njegove sklonosti da nezavisnost stečenu prije pet godina tumači kao žetvu onoga što je domaća politika stvorila u doba komunizma, a ne kao radikalan prekid sa starim sustavom. "Nekadašnji vlastodršci opet imaju vlast u svojim rukama, a Kučanova teorija o tome kako se prije pet godina požnjelo ono što su komunisti posijali ruga se tadašnjem vladajućem Demosu i onima koji su mislili da su tadašnji događaji zauvijek pokopali nekadašnju jedinu stranku i njezine predstavnike", prosvjedovao je zbog načina državne proslave osamostaljivanja konzervativni "Slovenac". Nasuprot njemu, uvodničar "Dela" je događaje iz 1991. koji su prethodili odlasku tadašnje JNA sa slovenskog teritorija jasno pripisao Kučanovoj spretnosti: Demos je nezavisnost stavio u svoj program, ali je upravo Kučanova partija ubrzala sukob s Beogradom. Da Slovenija u tome nije bila aktivna, prešla bi u defenzivu i letargiju, Jugoslavija se ne bi raspala, a u tom se slučaju ni Sovjetski Savez ne bi raspao onako kako se jest. Kučan, koji je u vrijeme dok je vladu u Sloveniji držao Demos svojom mekanom retorikom osamostaljivanja, koja se tad razumijevala kao projugoslavenska, tako je postao glavnim junakom nenasilnog odlaska iz bivše zajedničke države. Iako mu čelnici Demosa zamjeraju da se mjesec dana prije osamostaljivanja nije pojavio na smotri slovenskih teritorijalaca u Kočevskoj Reci, da je potpisao "deklaraciju za mir" koja je tad bila shvaćena kao pristanak na Markovićev koncept razvoja događaja, Kučan i ljevica bez sumnje su danas u očima prosječnog Slovenca najzaslužniji za kasniji tijek događaja i uspješan ishod desetodnevnog rata. Njemu naklonjeni publicisti navode pritom njegovu odlučnost da intervenciju armijskih oklopnih kolona u jutro 26. lipnja 1991. ocijeni kao agresiju. O tome je više puta posvjedočio i sam, opisujući događaje na tadašnjem kolektivnom republičkom predsjedništvu kad je bilo potrebno donijeti odluku o tome pucati ili ne: "Svi su mudro šutjeli i jednim okom gledali u strop, a drugim u mene." "Odluka da se puca nije bila sama po sebi razumljiva i značila je šok za generaciju koja je živjela u miru, a u jugoslavenskoj je vojsci vidjela mračnu, ali još uvijek snažnu silu. No, kratki je vojni sukob za Sloveniju bio bitan, a pobjeda je došla kao naručena (odatle špekulacije da smo se s vojskom dogovorili). Bez toga se JNA ne bi samo tako povukla, a naša bi samostalnost onda izgledala sasvim drukčije. Milošević se tek nakon toga odrekao ideje o velikoj Jugoslaviji i tako objektivno postao naš saveznik: htio nas se što prije riješiti kako bi svladao ostatak. I bez tog mini-rata zapadne nas prijestolnice ne bi priznale", razmišlja urednik "Dela" Mirko Lorenci. Međutim, sve slovenske političke garniture svjesne su da se državnost kao politički kapital polako troši i da će 10. obljetnicu samostalnosti trebati dočekati s nečim konkretnijim od asocijacijskog sporazuma s Europskom unijom. Lijevo orijentirani ljubljanski "Dnevnik" anketnim je ispitivanjem svojih čitatelja došao do zaključaka da i nakon "prve petoljetke" Slovencima "kobasice sa senfom mirišu ljepše od svake deklaracije", ističući u rezultatima kako 39 posto ispitanika smatra da danas živi lošije nego prije pet godina, 31,4 posto smatra da živi jednako, a 21,9 posto misli da živi bolje. (Hina) fl br 281544 MET jun 96